Poslovni broj: I Kž-uv-119/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-119/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik-I-98/2021-11 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 165. stavka 1. i članka 168. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 14/2021- dalje u tekstu ZIKZ-II.) odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. K. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 4 (četiri) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru broj Kv-49/2020. od 19. studenog 2020., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. i drugih KZ/11.-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 3. ožujka 2024.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je zatvorenik D. K. po opunomoćenici odvjetnici T. B. G. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i "vratiti molbu osuđenika na ponovno postupanje".

3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), na čiju primjenu upućuje članak 44. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ-I.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

5. Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio i cijenio sve pozitivne okolnosti na njegovoj strani jer je osoba mlađe životne dobi, ima osiguran postpenalni prihvat i podršku obitelji, a kazna je utjecala na njega.

6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. Potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio jedinstvene kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

7. Naime, pravilno je pri tome prvostupanjski sud imao u vidu pozitivne okolnosti na strani zatvorenika, koje proizlaze iz izvještaja Kaznionice u kojoj se on nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a to je da se ne vodi drugi postupak, zadržao je podršku obitelji i ima osiguran postpenalni prihvat, ali i negativne okolnosti da nema odobrene izvankaznioničke pogodnosti, ocijenjen je ocjenom "zadovoljava" u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, neaktivno i neredovito je sudjelovao u posebnom programu i ne pridržava se tretmanskih savjeta, stegovno je evidentiran zbog počinjenja dva stegovna prijestupa od kojih je jedan teži, a ranije je kazneno osuđivan i procijenjena je vjerojatnost kriminalnog povrata kao visoka.

8. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.

9. S obzirom na to da članak 59. stavak 2. KZ/11. izričito propisuje da će se okolnost prijašnjeg života i osuđivanosti cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, to je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument da je iz izvještaja Kaznionice: "…ostalo nejasno mišljenje da mu ne treba odobriti izvankaznioničke pogodnosti".

10. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

11. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne okolnosti, prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

12. Okolnost što zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat u sređenoj obitelji te izražava kajanje za počinjeno je svakako pozitivna okolnost, no ista nije takva da dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.

13. Ističe se da je od 20. veljače 2021. na snazi ZIKZ-II. koji propisuje da će se postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama ZIKZ-I. S obzirom da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za uvjetni otpust 11. veljače 2021. u postupku treba primijeniti ZIKZ-I. Pogrešno se u izreci pobijanog rješenja prvostupanjski sud pozvao na odredbe članka 165. stavak 1. i članka 168. stavak 3. ZIKZ-II., iako je riječ o sadržajno identičnoj odredbi kao u članku 157. stavak 1. i članku 159. stavku 1. ZIKZ-I., ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

14. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. srpnja 2021.