Poslovni broj: II Kž-258/2021-5

Poslovni broj: II Kž-258/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. O., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog H. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv-I-30/2021-5 od 15. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog H. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv-I-30/2021-5 od 15. lipnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-1/2021. od 14. siječnja 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-7/2021-137 od 2. ožujka 2021., protiv optuženog H. O., zbog kaznenih djela silovanja iz članka 153. stavak 1. te iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog H. O. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Na temelju članka 131. stavak 2. ZKP/08. istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Navedenim rješenjem optuženom H. O. u istražni zatvor uračunato je vrijeme lišenja slobode od 24. srpnja 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi H. O. po branitelju odvjetniku D. S., bez navođenja zakonske osnove pobijanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine ili preinači rješenje o produljenju istražnog zatvora.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim navod žalitelja da u odnosu na optuženika ne proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, te da stoga nije ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora. Suprotno navedenom, dostatan stupanj osnovane sumnje proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice, koja se temelji na do sada provedenim dokazima. Pri tome, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje, te za takovu svoju ocjenu dao i valjano obrazloženje, koje sadrži jasne, određene i neproturječne razloge, a time ujedno i utvrđeno postojanje osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog H. O. u skladu s člankom 123. stavku 1. ZKP/08.

6. Ovdje valja napomenuti da prilikom odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i dokazne snage izvedenih dokaza, već je isključivo ovlašten na temelju dokaza u spisu zaključivati o relevantnom stupnju osnovane sumnje, koja je u konkretnom slučaju utvrđena i obrazložena.

7. Jednako tako, nije u pravu žalitelj niti kada ističe da u odnosu na optuženika nisu ispunjene niti posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Protivno takvom žalbenom prigovoru, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvenstveno se ogleda u načinu počinjenja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Iz inkriminiranog postupanja optuženika navedenog u činjeničnom opisu potvrđene optužnice proizlazi da se optuženik tereti da je počinio čak tri kaznena djela na štetu djeteta i to; silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11., bludne radnje iz članka 155. stavak 1. KZ/11. i kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11. Stoga, pojačani stupanj upornosti i kriminalne volje na strani optuženika ne samo da je razvidan iz kriminalne količine ostvarene u odnosu na dijete, već i iz inkriminiranog perioda od studenog 2019. do srpnja 2020. u kojem razdoblju je žrtvi neprekidno slao poruke seksualnog sadržaja i nakon što je promijenio telefonski broj. Izneseno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na izrazitu upornost i odlučnost u počinjenju predmetnih kaznenih djela u odnosu na dijete.

10. Pritom, nije zanemarivo da je optuženik i ranije bio u sukobu sa zakonom, te iako se ranija višestruka osuđivanost ne odnosi na istovrsna kaznena djela, isti je zbog raznovrsnih kaznenih djela osuđivan u sedam navrata, što pravilno vrednuje prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzimajući u obzir dosadašnju neusklađenost ponašanja optuženika s pozitivnim propisima društva. To tim više, što su optuženiku među ostalim izricane i bezuvjetne kazne zatvora, međutim, nisu ostvarile očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela.

11. Razmatrajući sve navedeno u svojoj ukupnosti prema ocjeni drugostupanjskog suda na pravilnost zaključka o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora temeljem osnove iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., nije od utjecaja žalbeni navod optuženika da u slučaju ukidanja istražnog zatvora i puštanja istog na slobodu on ne bi tu slobodu zlorabio na način da bi činio kaznena djela, osobito imajući u vidu da je lišen slobode još od 24. srpnja 2020. Ovim žalbenim navodom žalitelj sadržajno upire u povredu načela razmjernosti, međutim, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o najduljem trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom optuženog H. O. u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

12. Na navedeno se žalitelj nadovezuje tvrdnjom da se u konkretnom slučaju i primjenom mjera opreza iz članka 98. ZKP/08 prema optuženiku može jednako učinkovito ostvariti prevencija eventualno utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Međutim, ovaj paušalni žalbeni navod optuženika, ukazuje da žalitelj gubi iz vida da je prvostupanjski sud detaljno obrazložio zbog čega produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela nalazi i dalje nužnim, a potom zaključno ustvrdio da se uslijed svega navedenog svrha istražnog zatvora ne može ostvariti bilo kojom drugom, blažom mjerom, uzimajući u obzir sve okolnosti na strani optuženika. S takovom ocjenom prvostupanjskog suda o nedostatnosti primjene blažih mjera za uklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela suglasan je i drugostupanjski sud.

13. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. srpnja 2021.