Broj: Kž 499/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. J., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 26. srpnja 2018. broj Kov-1/2018-21, u sjednici održanoj 26. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

I.              U povodu žalbe opt. I. J., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II.              Uslijed odluke pod točkom I., žalba opt. I. J. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, prihvaćen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu od 20. ožujka 2018. te je na temelju čl. 402. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) određeno da će se opt. I. J. suditi u odsutnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. I. J. osobno i po branitelju Z. M., odvjetniku iz S. B., „iz svih zakonskih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, sukladno čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženika je bespredmetna.

Povodom žalbe optuženika ovaj je drugostupanjski sud, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti te je utvrdio da sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja nije iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, čime je počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Naime, obrazlažući odluku o suđenju u odsutnosti prvostupanjski sud navodi da se optuženik tereti za kazneno djelo ubojstva za koje se može kazniti kaznom zatvora od najmanje pet do 20 godina, da je protiv njega određen istražni zatvor, da su raspisane tjeralica i međunarodna tjeralica, a također da je izdan i europski uhidbeni nalog. Iz toga zaključuje da je optuženik u bijegu i time nedostižan tijelima kaznenog progona, kao i da je u ovom predmetu naglašen interes javnosti te da treba imati u vidu zaštitu digniteta žrtve (koju prvostupanjski sud pogrešno naziva oštećenikom) i satisfakciju njegove obitelji.

Također navodi da opt. I. J. ima dvojno državljanstvo i to Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine i da je do sada u cijelom nizu kaznenih predmeta zauzet stav pravosudnih tijela Bosne i Hercegovine da se njihovi državljani ne izručuju za kaznena djela počinjena u drugim državama, kao i da je u potpunosti neprihvatljivo da se za takva kaznena djela dozvoljava ustup kaznenog progona drugoj državi.

Međutim, sud prvog stupnja, u ponovljenom postupku, u obrazloženju pobijanog rješenja, zaključujući da nije moguće suđenje u stranoj državi i izručenje optuženika, nije dao nikakve razloge o tome postoje li na temelju međunarodnih ugovornih ili izvanugovornih propisa mogućnosti za izručenje, odnosno ustup kaznenog progona, a na što ga je upozorio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 13. lipnja 2018. broj I Kž 272/2018-4.

Naime, pravno shvaćanje koje je Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na sjednici održanoj 5. listopada 2015. broj Su-IV K-20/15 glasi: “Optuženiku se neće suditi u odsutnosti ako je moguće suđenje u stranoj državi i onda kada je riječ o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora viša od deset godina koje ograničenje je predviđeno člankom 65. stavkom 2. ZOMPO, ako u međunarodnom ugovoru to ograničenje u pogledu visine propisane kazne nije navedeno.“.

Nadalje, sukladno odredbi čl. 8. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 1/14), koji je potpisan 28. studenoga 2012., izručenje vlastitih državljana u svrhu kaznenog progona dopustit će se ako su ispunjeni uvjeti propisani tim Ugovorom, osim za kaznena djela iz čl. 7. toga Ugovora, i za teška kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od deset godina ili teža kazna, a među koja kaznena djela s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora svakako spada i ubojstvo iz čl. 110. KZ/11.

Slijedom navedenog, s obzirom na to da je suđenje u odsutnosti krajnja mjera koja se poduzima tek ukoliko se na nikakav drugi način ne može osigurati suđenje optuženika u njegovoj nazočnosti, pobijano rješenje se u tom pravcu ne može ispitati.

Uslijed iznijetog, kako je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koja je uočena prilikom ispitivanja pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, to je žalba optuženika bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno razmotriti prijedlog za suđenje u odsutnosti te će imajući u vidu sve naprijed navedeno ocijeniti jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke da se optuženiku sudi u odsutnosti iz čl. 402. st. 3 ZKP/08. Ovisno o toj ocjeni sud prvog stupnja će donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti iznošenjem razloga o svim odlučnim činjenicama.

Iz navedenih je razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. rujna 2018.