- 1 -

Broj: Ppž-7800/2021

 

 

                        

 

 

 

 

             

 

                                                                                                                     Broj:Ppž-7800/2021

 

U IME REPUBLIKE  HRVATSKE

                                                                                             

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Z.V., kojeg brani odvjetnik xx, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika Z.V., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 28. lipnja 2021., broj: 18.Pp-6555/2021-3, na sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika Z.V. i pobijana presuda potvrđuje.

 

II. Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenik Z.V. obvezan je naknaditi paušalni iznos troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, u iznosu od 200,00 (dvjesta) kuna u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenik Z.V., proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 8 dana, temeljem članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te kaznom zatvora u trajanju od 8 dana, temeljem članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 16 dana, od koje mu je nakon uračunatog vremena oduzimanja slobode preostalo 14 dana zatvora, dok je proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna, temeljem članka 163. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 380,00 kuna.

 

Protiv navedene presude okrivljenik Z.V., putem branitelja pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili preinači.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka jer je presuda nepotpuna i nejasna i da se ne da ispitati i ne postoji valjano obrazloženje, nije osnovan. Naime, prvostupanjski sud je donio presudu na temelju okrivljenikova iskaza kojim se očitovao da priznaje počinjene prekršaje koji su mu stavljeni na teret optužnim aktom i iskazao žaljenje zbog počinjenog te iznio da neće ponoviti slično. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je iznio iz kojeg razloga uzima dokazanim činjenice i kojem razlozima se vodio pri utvrđivanju postoji li prekršaj i krivnja okrivljenika, na obrani okrivljenika koji je u potpunosti priznao počinjenje prekršaja koji su mu stavljeni na teret i koja je suglasna dokazima u spisu, a što je i ovaj sud rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika utvrdio. Razmatrajući cjelokupni sadržaj obrazloženja, ovaj sud nalazi da dio obrazloženja na stranici trećoj pobijane presude se ne odnosi na predmet protiv okrivljenog Z.V., a samim time presuda nije nejasna imajući pri tome u vidu cjelokupni sadržaj obrazloženje pobijane presude. Predmet protiv okrivljenog uopće ne sadrži naredbu o određivanju mjere opreza, a i iz sadržaja navedenog odlomka je vidljivo da se ne odnosi na okrivljenog, jer se navodi da je mjera opreza bila na snazi od 22. veljače 2021. godine u 16, 55 sati pa do 23. veljače 2021 godine u 04, 55 sati, dok je u ovom predmetu okrivljeniku stavlja na teret prekršaj počinjen 27. lipnja 2021. godine. Očitom omaškom prvostupanjskog suda u sadržaju obrazloženja pobijane presude  se našao dio obrazloženja koji se odnosi na  neki drugi predmet. Navedeno omaška prvostupanjskog suda nema utjecaja na zakonitost pobijane presude, jer obrazloženje presude ne proizvodi nikakve pravne učinke za okrivljenika.

 

 

Neosnovano žalitelj ističe povredu materijalnog prava, budući ukazuje povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj Sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se navodi žalbom.

 

            Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Činjenično stanje je utvrđeno temeljem obrane okrivljenika koji je nedvosmisleno u potpunosti priznao prekršaje koji su mu stavljeni na teret. Temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je nesporno utvrdio ostvarenje obilježja djela prekršaja kod okrivljenika.

 

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito utvrdio kazne zatvora u trajanju od 8 dana za svaki prekršaj, te u ukupno kaznu zatvora pravilno uračunao oduzimanje slobode temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, kao i da je za počinjeni prekršaj iz članka 163. stavka 8. Zakonu o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu od 1.000,00 kuna. Utvrđene kazne zatvora nisu prestroge i valjano su obrazložene, te ovaj sud smatra da su primjereno odmjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Okrivljene je već prekršajno kažnjavan za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama što je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kao otegotnu okolnost kao i počinjenje dva teška prekršaja u stjecaju. S obzirom na navedeno, protivno žalbenim navodima, ovaj sud u cijelosti prihvaća vrstu i mjeru  utvrđenih kazni zatvora i ne nalazi zakonske razloge za izricanje uvjetne osude. Visinu izrečene novčane kazne je za počinjeni prekršaj propisana u fiksnom iznosu od 1.000,00 kuna, a koju je prvostupanjski sud i izrekao, dok u ovoj fazi postupka ne postoji mogućnost određivanja rada za opće dobro.

 

S obzirom na odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                              U Zagrebu, 15. srpnja 2021.

 

 

             

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.