Republika Hrvatska Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-295/2020-15

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari
tužitelja Stečajna masa iza U.-B. d.o.o. u stečaju, OIB:………, S. B., T. pobjede 16/I,

kojega zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženika P.-T. d.d.

u stečaju, OIB:……., Đ., U. pape I. P. I.. broj 10, kojega zastupa punomoćnica

D. K., odvjetnica u O., I. G. 5, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne

i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2021. U nazočnosti punomoćnika stranaka,

na ročištu za objavu sudske odluke održanom 15.srpnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim postupak
izravne naplate, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za
izravnu naplatu P.-T. d.d. u stečaju, OIB:….., Đ.,U. pape I. P. I.. broj 10 od 12.

prosinca 2019., protiv Stečajne mase iza U.-B. d.o.o. u stečaju, OIB:…, S. B., T.

pobjede 16/I, na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog sud u Osijeku

poslovni boj P-282/2017 od 22. studenog 2017.,kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od ukupno13.344,00 kn (slovima:trinaesttisućatristočetrdesetčetiri-

kune), obijase kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u
iznosu od 12.550,00 kn (slovima:dvanaesttisućapetstopedesetkuna) roku od 15
(petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je rješenjem
Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-18/2020 od 5. ožujka 2020. upućen
kao ovršenik da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno postupak izravne naplate, na temelju
pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog sud u Osijeku poslovni boj P-282/2017 od

22. studenog 2017. Navodi kako se tuženikova tražbina odnosi na troškove
parničnog postupka u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-282/207 i kao
takva predstavlja ostale obveze stečajne mase. Ističe kako u nastavljenom stečajnom

2

Poslovni broj 10 P-295/2020-15

postupku nisu izmireni troškovi stečajnog postupka kao niti do sada dospjele ostale
obveze stečajne mase, pa stoga tuženikova tražbina ne može imati prioritet u naplati.
Stečajni upravitelj tužitelja je izvijestio tuženika da će kada bude raspolagao s
određenim sredstvima podmiriti troškove nastavljenog stečajnog postupka i ostalih
obveza stečajne mase koje će se namiriti redoslijedom dospijeća obveza. Stoga
predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na
tužbu odnosno tijekom postupka u bitnome navodi kako je podnio Financijskoj
agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne presude
Trgovačkog suda u Osijeku broj P-2828/17-13 od 22. studenog 2017., te da je na
račun tuženika 26. veljače 2020. doznačeno 344.714,21 kn. Tuženik ističe kako su
pogrešne tvrdnje tužitelja kako je tuženik s naplatom svoje tražbine trebao čekati da
se prvo namire tražbine s osnova troškova stečajnog postupka te ranije dospjelih
obveza stečajne mase. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu
troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za izravnu
naplatu od 12. prosinca 2019., u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj
P-282/2017-13 od 22. studenog 2017., u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda
broj Pž-7691/2017-5 od 9. srpnja 2019.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za proglašenjem
nedopuštenom ovrhe, proglašenja nedopuštenim postupak izravne naplate, te
pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu tuženika kao ovrhovitelja za
izravnu naplatu.

6. U postupku je sud utvrdio da:

- tužitelj je u stečajnom postupku tuženika prijavio svoju tražbinu u iznosu
od 5.556.564,22 kn, koju je tražbinu osporio stečajni upravitelj tuženika, te je tužitelj
upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja ove osporene tražbine,

- tužitelj je pokrenuo parnicu koja se vodila kod Trgovačkog suda u
Osijeku i u kojoj je donesena presuda poslovni broj P-2828/2012-13 od 22. studenog

2017., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku
parnični trošak u iznosu od 299.439,50 kn,

- predmetna presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda
broj Pž-7691/17-5 od 9. srpnja 2019.,

- tuženik je Financijskoj agenciji 12. prosinca 2019. podnio zahtjev za
izravnu naplatu na temelju predmetne pravomoćne i ovršene presude, te je 26.
ožujka 2020. na račun tuženika plaćen iznos od 344.714,21 kn,

- Tuženik je Općinskom sudu u Slavonskom Brodu podnio prijedlog za
odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenje pljenidbe i prijenosa
nedopuštenim, pa je rješenjem toga suda broj:Ovr-18/2020-4 od 5. ožujka 2020,

3

Poslovni broj 10 P-295/2020-15

upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate.

7. U konkretnom slučaju riječ je o proglašenju nedopuštenom ovrhe,
odnosno proglašenje nedopuštenim postupak izravne naplate, te pljenidba i prijenos
novčanih sredstava po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu. S
obzirom da navodi ovršenika upućuju na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točka

7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje:
OZ), to je tužitelj kao ovršenik i upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom.

8. Stoga, o dopuštenosti, odnosno o nedopuštenosti ovrhe može se
raspravljati i odlučivati samo u parnici na koju je ovršenik upućen i to samo i razloga
zbog koji je upućen u parnicu.

9. Iz rješenja ovršnog suda broj Ovr-18/2020-4 od 5. ožujka 2020., kojim
je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu proizlazi kako je tužitelj upućen u parnicu iz
razloga: da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika jer njegova
tražbina predstavlja tražbinu na ime ostalih obveza stečajne mase i da je
ovrhovoditelj (ovdje tuženik) vjerovnik stečajne mase i da tužitelj kao stečajni dužnik
iz stečajne mase prvo namiruje troškove stečajnog postupka te ostale obveze
stečajne mase redom kojim one dospijevaju, pa kako nisu namireni troškovi
stečajnog postupka niti ostale obveze stečajne mase koje su dospjele prije tražbine
tuženika, to tražbina tuženika ne može imati prioritet u namirenju.

10. Kako se radi o tražbini koja je nastala nakon otvaranja stečajnog
postupka, odnosno u tijeku stečajnog postupka, pravilno tužitelj navodi kako tuženik
nije stečajni vjerovnik, već je vjerovnik stečajne mase. Stoga njegova tražbina ne
spada pod režim koji vrijedi za tražbine stečajnih vjerovnika. Na vjerovnika stečajne
mase primjenjuju se odredbe članka 85. do 87. Stečajnog zakona („Narodne novine“
broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06,116/10, 25/12 i 133/12, dalje:SZ), a
namiruju se primjenom odredbe članka 205. SZ.

11. Odredbom članka 85. SZ-a je propisano kako se iz stečajne mase
najprije namiruju troškovi stečajnoga postupka i ostale obveze stečajne mase(st.1).
Obveze stečajne mase iz stavka 1. ovoga članka stečajni upravitelj namirit će redom
kojim one dospijevaju(st.2).

12. Člankom 205. SZ-a određeno je kako će stečajni upravitelj podmirivati
obveze stečajne mase prema ovom redoslijedu: troškovi stečajnoga postupka,
obveze stečajne mase zasnovane nakon podnošenja prijave o nedostatnosti mase, a
koje ne ulaze u troškove postupka, ostale obveze stečajne mase, s time da na
posljednje mjesto dolaze obveze po osnovi uzdržavanja odobrenoga u skladu s
odredbama članka 108. i 109. stavka 1. ovoga Zakona. Nadalje člankom 206. SZ-a je
propisano čim stečajni upravitelj prijavi nedostatnost stečajne mase, nije dopuštena
ovrha radi naplate obveza stečajne mase iz članka 205. ovoga Zakona.

4

Poslovni broj 10 P-295/2020-15

13. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj 12.
prosinca 2019. podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave presude
Trgovačkog suda u Osijeku broj P-282/2017-13 od 22. studenog 2017., a da je
Stečajna masa nastala iza društva U.-B. d.o.o. nad kojim je otvoren stečajni
postupak rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonkom Brodu
broj St-10/1998. od 11. studenog 2015. Prema tome ovrhovoditeljevo (ovdje tuženik)
potraživanje je nastalo nakon otvaranja stečajnog postupka, pa se smatra
potraživanjem ostalih obveza stečajne mase.

14. Tvrdnje tužitelja kako ovrha u konkretnom slučaju nije dopuštena dok
se ne namire troškovi postupka, nije osnovana. Naime za razliku od stečajnih
vjerovnika, vjerovnici stečajne mase, a što tuženik jeste, mogu svoju tražbinu prema
stečajnom dužniku prisilno ostvariti u ovršnom postupku. Samo u slučaju kada
stečajni upravitelj stečajnog dužnika podnese prijavu stečajnom sucu o nedostatnosti
stečajne mase za ispunjenje dospjelih obveza stečajne mase, tada po pravnom stavu
ovoga suda više nije dopuštena ovrha radi naplate obveza stečajne mase iz članka

205. SZ-a, a kako je to propisano odredbom članka 206. SZ-a.

15. U konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da je stečajni upravitelj
podnio u stečajnom postupku tužitelja prijavu stečajnom sucu o nedostatnosti
stečajne mase za ispunjenje dospjelih obveza stečajne mase, pa stoga imajući u vidu
prethodno navedeno, vjerovnicima stečajne mase, dakle ovdje tuženiku pripada
pravo na pojedinačno prisilno namirenje u ovršnom postupku.

16. Cijeneći sve izvedene dokaze, pri tome imajući u vidu pravila o teretu
dokazivanja, sud je utvrdio kako tužiteljevi prigovori, nisu osnovani, pa se time i
tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe, ukazuje neosnovanim i valjalo
ga je odbiti u cijelosti.

17. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za saslušanjem stečajnog
upravitelja na okolnosti da je obavijestio tuženika kako će tražbina biti namirena kada
po redoslijedu dođe na naplatu,jer po ocjeni ovoga suda to nisu bitne činjenice za
vođenje ovoga spora, niti su bitne za donošenje odluke o predmetu spora.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i
70/19, dalje: ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagrada
i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14i
107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama
(„Narodne novine“ broj:118/18).

19. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od
5.000,00 kn, te trošak zastupanja na ročištu od 17. lipnja 2021. u iznosu od 5.000,00

5

Poslovni broj 10 P-295/2020-15

kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 2.500,00 kn, te materijalni trošak u iznosu od
50,00 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 12.550,00 kn.

20. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 15. srpnja 2021.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: eb2fd-d9e0e

Kontrolni broj: 084ce-f4e6b-07ac8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA BARAN, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.