- 1 -              Poslovni broj: Usž-2298/2021-2

 

Poslovni broj: Usž-2298/2021-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik T. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8UsIpor-312/20-6 od 31. ožujka 2021., u sjednici održanoj 15. srpnja 2021.  

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj:  8UsIpor-312/20-6 od 31. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

                                   Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom točkom 1. izreke odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/19-01/1355, urbroj: 513-04-20-4 od 30. rujna 2020. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S., Ispostava S., klasa:UP/I-410-20/2009-001/3905, urbroj:513-07-17/08-2014-04 od 28. kolovoza 2014. godine. Točkom 2. izreke odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

2.              Navedenim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke uvažena je žalba i poništeno je rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S., Ispostava S., KLASA: UP/I-410-20/2009-001/3905, URBROJ: 513-07-17-01-2019-20 od 23. ožujka 2019. godine kojim je bio odbijen prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava S., KLASA:UP/I-410-20/2009-001/3905, URBROJ:513-07-17/08-2014-04 od 28. kolovoza 2014. godine. Točkom II. izreke odbačen je prijedlog za obnovu postupka.

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. Smatra da nije trebao dostaviti presudu odnosno odluku suda na koju se poziva prvostupanjsko tijelo jer je temeljem članka 29. Zakona o porezu na promet nekretnina navedenu odluku potrebno dostaviti samo ukoliko je došlo do upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama što u konkretnim okolnostima nije slučaj. Smatra da je već sama izjava tužitelja o raskidu ugovora bila dovoljna jer bi se radilo o volji stranaka. Napominje da je podnesena tužba protiv M. B. za povrat isplaćenih 50.000EUR te je presudom Općinskog suda u Splitu, broj Pi-172/12 od 25. srpnja 2013. naloženo da vrati plaćeni iznos. U predmetnom postupku je ujedno utvrđeno da sporni ugovor o kupoprodaji nije valjan jer M. B. nije vlasnica nekretnine za koju je sklopila ugovor o kupoprodaji niti je ista imala potrebno ovlaštenje za sklapanje takvog ugovora. Također ističe da je zbog prevare M. B. vezane za kupoprodaju navedenog zemljišta protiv iste podnijelo kaznenu prijavu ODO Split od 11. lipnja 2013. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-6288/2016 od 20. travnja 2017.) te navodi da se radi o pretjeranom formalizmu u postupanju poreznog tijela. U predmetnom postupku je nesporno utvrđeno da je M. B. na temelju lažne punomoći pravomoćno i osuđena zbog navedene prevare.  S obzirom na naprijed navedeno ne bi trebalo biti sporno da po navedenom ugovoru nije izvršen nikakav promet nekretnina pa zbog toga da tužitelj nije trebao platiti porez na promet po  tzv. nepostojećem ugovoru.

4.              Slijedom navedenog, predlaže Sudu da se usvoji žalba, preinači presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev i ponište rješenja javnopravnih tijela odnosno podredno da se ukine presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.  Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00kn uvećan za porez na dodanu vrijednost.

5.              Tuženik uredno pozvan sukladno odredbi članka 71. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12.,  152/14., 94/16. i  29/17.-dalje ZUS), odgovor na žalbu nije dostavio.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući osporenu presudu u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a ovaj Sud nalazi da je da je sud prvog stupnja razmatranjem svih činjeničnih i pravnih pitanja donio pravilnu i zakonitu presudu. 

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 4. siječnja 2018. podnio prijedlog za obnovu postupka utvrđenja poreza na promet nekretnina okončanog rješenjem tuženika KLASA:UP/II-410-20/14-01/3869, URBROJ: 513-04-16-3 od 27. travnja 2016. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-20/09-01/3905, urbroj 513-007-17-08/2014-04 od 28. kolovoza 2014., a kojim je tužitelju utvrđena obveza u iznosu od 65.492,10kn na temelju porezne prijave temeljem ugovora o kupoprodaji od 3. srpnja 2009. godine. Navedenim ugovorom sklopljenim između prodavatelja R. B.,  zastupanog po opunomoćenici M. B., vlasnici obrta G. S. i tužitelja, kao kupca, predmet kupoprodaje je bilo ¾ dijela nekretnine - označene kao čest. zem. 1083/19, u naravi dvor, površine 440 m2 i zgradu označenu kao čest. zgr. 3410, površine 135 m2, upisane u zk. ul. 4955 k.o. S.

9.              Tužitelj je prijedlog za obnovu spora temeljio na saznanju da R. B., u ugovoru navedeni prodavatelj nije opunomoćenicu M. B. ovlastio da može zaključiti sa kupcem-tužiteljem predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina, niti ju je uopće ovlastio da vrši prodaju čest. zem. 1083/19 i čest. zgr. 3410 k.o. S., slijedom čega tužitelj nije mogao uknjižiti vlasništvo u zemljišnim knjigama.

10.              Zakonom o porezu na promet nekretnina propisano je u članku 29. mogućnosti i način  obnove postupka utvrđenja poreza na promet nekretnina.

11.              Odredbom članka 29. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, 115/16. i 106/18.) koje su bile na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, a na koje se pozvao prvostupanjski sud propisuje da su raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego se obavi prijenos u zemljišnim knjigama novog vlasnika te raskid ili poništenje ugovora odlukom suda razlozi za obnovu postupka i poništenje rješenje o utvrđivanju poreza na promet nekretnina (stavak 1.). Porezni obveznik može podnijeti prijedlog za obnovu postupka zbog raskida ugovora ili poništenja ugovora odlukom suda, može se podnijeti u rokovima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku (stavak 2).

12.              Iako iz činjenica spisa predmeta proizlazi da ugovor nije realiziran, činjenica raskida ugovora, da bi bila odlučna u pravnom prometu i da bi proizvodila pravne učinke u smislu članka 29. Zakona o porezu na promet nekretnina, mora biti potvrđena u pisanom obliku ili odlukom stranaka ili odlukom suda. Kako tužitelj nije priložio izjavu o raskidu ugovora niti  odluku suda kojom se raskida ili poništava predmetni ugovor, odnosno odluku suda o ništavosti proizlazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 29. Zakona o porezu na promet nekretnina.

13.              Pozivanje tužitelja na pretjerani formalizam poreznog tijela nije osnovano jer je porezno tijelo, kao i sud materijalno pravo pravilno primijenilo i protumačilo. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi obnova postupka utvrđivanja porezne obveze moguća je ukoliko se utvrdi da promet nije realiziran. No isto tako su propisane pretpostavke koje porezni obveznik mora ispuniti da ostvari takvo pravo. Ne može se poreznom tijelu stavljati teret niti je u nadležnosti poreznog tijela, a niti upravnog suda koji vrši sudsku kontrolu zakonitosti poreznog rješenja utvrđivanje postojanja odnosno nepostojanja obveznopravnog odnosa već porezni obveznik tužitelj mora raspolagati odgovarajućom ispravom u tom smislu. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-6288/2016 od 20. travnja 2017., na koju se tužitelj poziva nije činjenično jednaka jer u predmetnom slučaju, za razliku od predmeta iz navedene  presude, jednostrana izjava volje o raskidu ugovora nije priložena.

14.               Odluka o trošku utemeljena je pravilno na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, o zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je temeljem iste zakonske odredbe kao u izreci pod točkom II. presude.

15.              Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi niti oni na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 15. srpnja 2021.

 

                                                                                        Predsjednica vijeća:

                                                                                       mr.sc. Mirjana Juričić, v.r.