1                             Poslovni broj: Gž Ob-337/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-337/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. I. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva G. i N. d.o.o. iz Z., protiv tuženika D. I. iz Z.,  kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 5 P Ob-149/2019-23 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Prihvaća se tužiteljeva žalba te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 5 P Ob-149/2019-23 od 28. svibnja 2021. i sudi:

 

"1. Utvrđuje se kako prestaje uzdržavanje koje je tužitelj S. I. dužan davati tuženiku D. I. na osnovi presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-5221/2009 od 28. veljače 2012., odnosno presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-898/2012 od 23. svibnja 2012., danom podnošenja tužbe u ovom predmetu 8. srpnja 2019.

2. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 750,00 kuna."

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da prestaje uzdržavanje koje je tužitelj S. I. dužan davati tuženiku D. I. na osnovi presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-5221/2009 od 28. veljače 2012. godine, odnosno presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj GŽ-898/2012 od 23. svibnja 2012., danom podnošenja tužbe u ovom predmetu.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, u roku od 15 dana.“"

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući tu presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), predlažući presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja tuženika, koja obveza je određena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-5221/2009 od 28. veljače 2012., sukladno članku 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015 i 98/2019, dalje: ObZ), a tužitelj u postupku tvrdi kako je tuženik punoljetan, zaposlen i više se ne školuje, odnosno da tuženik ne ispunjava redovito svoje fakultetske obveze.

7. U postupku koji je prethodio odlučivanju, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

- kako je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-5221/2009 od 28. veljače 2012., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-898/2012 tužitelju, kao ocu, naloženo doprinositi za tuženikovo uzdržavanje do 20. veljače 2012. mjesečne iznose od po 2.250,00 kuna, a od 21. veljače 2012. ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, doprinositi mjesečne iznose od po 3.500,00 kuna,

- kako tužitelj uredno plaća za uzdržavanje tuženika iznose određene presudom iz 2012. godine, a iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je navedeni iznos uzdržavanja i dalje voljan plaćati, ali ne kao uzdržavanje, već kao svojevrsnu potporu svome sinu za kojega bi htio da završi visoku školu te mu je platio i 8.000,00 kuna školarine, jer se nije upisao redovito na studij, već je izvanredni student,

- kako je tuženik upisao prvu godinu studija 28. rujna 2017., što proizlazi iz potvrde Sveučilišta u Z., da je upisan na Sveučilište u Z., studij Nautika i tehnologija pomorskog prometa kao student prve godine, akademske godine 2019/2020, kao i da su tuženiku akademskih godina 2018/2019 i 2019/2020 mirovale obveze, a položio je ispite i obavio vježbe iz jedanaest predmeta i ostvario ukupno 31 ECTS bod,

- kako i iz potvrde Sveučilišta u Z. od 15. ožujka 2021. proizlazi da je tuženik preddiplomski sveučilišni studij Sveučilišta u Z. upisao akademske godine 2017/2018, a akademskih godina 2018/2019 i 2019/2020 mirovale su mu obveze, do dana izdavanja potvrde tuženik je položio ispite i obavio vježbe iz jedanaest predmeta, dok iz prijepisa ocjena slijedi kako je tuženik do 8. srpnja 2019., dana podnošenja tužbe, položio svega jedan ispit, s tim što je do dana izdavanja potvrde položio još deset ispita,

- kako je tuženik bio zaposlen u T. plovidbi d.d. na jedan ugovor o zaposlenju u trajanju od 28. lipnja 2019. do 1. siječnja 2020. u svojstvu kadeta, što proizlazi iz potvrde T. plovidbe d.d. te da je, prema podatcima HZMO, tuženik od 19. srpnja 2020. prijavljen na mirovinsko osiguranje kao pomorac-član posade broda u međunarodnoj plovidbi,

- kako iz tuženikova iskaza proizlazi da je uistinu, nakon što je upisao fakultet, odradio tzv. kadeturu na brodu, odnosno kako je u dva navrata po šest mjeseci bio na brodu kako bi stekao uvjete za polaganje poručničkog ispita, da je intenzivirao napore oko studiranja te kako uz učenje na fakultetu, planira već na jesen položiti poručnički ispit, a nakon što je odradio kadeturu,

- kako iz potvrde HZMO te potvrde T. plovidbe d.d. proizlazi zaključak da je tuženik u sklopu pripreme za polaganje poručničkog ispita odradio dva puta po šest mjeseci prema ugovoru o radu, a što proizlazi i iz iskaza stranaka, odnosno kako tuženik sada nije zaposlen.

8. Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako tuženik jednu akademsku godinu (2017/2018) nije položio u roku te se "prebacio na izvanredni studij", nakon čega su mu obveze za dvije akademske godine mirovale, ali da "se zna" kako se mirovanje obveza može odrediti samo iz opravdanih razloga te je tuženik u akademskoj godini u 2020/2021 položio ukupno deset ispita pa da nije utemeljen tužiteljev navod kako tuženik ne bi ispunjavao svoje obveze, kao i da tužitelj neutemeljeno tvrdi kako je tuženik u radnom odnosu, budući je on u "svega dva navrata od po šest mjeseci" sklopio ugovor o radu radi ostvarivanja uvjeta za polaganje poručničkog ispita. Kako takvo postupanje, "doduše predstavlja zaposlenje" i ne radi se o obvezi koju tuženik mora ispuniti u sklopu školovanja, ali da ostaje utvrđenje kako je tuženik "punoljetno dijete, mlađe od dvadeset šest godina", koje polazi sveučilišni studij i redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a činjenica dvokratnog sklapanja ugovora o radu ne utječe na primjenu odredaba članka 290. ObZ te je tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen. Pritom se prvostupanjski sud pozvao i na članak 88 stavak 1. točka 12. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15 i 131/17) prema kojemu student ima pravo na mirovanje obveza za vrijeme služenja vojnog roka, za vrijeme trudnoće i do godine dana starosti djeteta, za vrijeme dulje bolesti te u drugim opravdanim slučajevima prekida studija i kako ove odredbe predstavljaju zakonsku podlogu za donošenje odluke o mirovanju obveze studenata, a koju odluku je ovlašteno donijeti sveučilište. S obzirom da su tuženiku obveze mirovale akademskih godina 2018/2019 i 2019/2020, da su se već u tom stekli opravdani razlozi iz članka 290. stavak 6. ObZ, odnosno da se presumira kako tuženik uredno i redovito ispunjava svoje obveze.

9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda postupovnih odredaba na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

10. Međutim, na u bitnom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pogrješno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, na što utemeljeno ukazuje i tužitelj u žalbi.

11. Člankom 285. ObZ propisano je kako osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanje, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

12. Člankom 290. stavak 1. ObZ propisano je:

"Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta."

13. Iz članka 290. stavak 6. ObZ proizlazi kako se smatra da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kada zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.

14. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u okolnostima kada je nedvojbeno utvrdio kako je tuženik preddiplomski sveučilišni studij Sveučilišta u Z. upisao akademske godine 2017/2018, a akademskih godina 2018/2019 i 2019/2020 mirovale su mu obveze na studiju te je tuženik bio zaposlen u T. plovidbi d.d. od 28. lipnja 2019. do 1. siječnja 2020. u svojstvu kadeta, te da je, prema podatcima HZMO, tuženik od 19. srpnja 2020. prijavljen na mirovinsko osiguranje kao pomorac-član posade broda u međunarodnoj plovidbi, odnosno kako je u dva navrata po šest mjeseci tuženik "bio na brodu" kako bi stekao uvjete za polaganje poručničkog ispita i kada je tuženik položio ispite i obavio vježbe iz jedanaest predmeta i ostvario ukupno 31 ECTS bod, a do 8. srpnja 2019., dana podnošenja tužbe, položio svega jedan ispit, neutemeljen je zaključak suda prvog stupnja prema kojemu tuženik redovito i uredno ispunjava svoje studentske obveze u smislu citirane odredbe članka 190. ObZ. Naime, tuženik je u razdoblju od dvije godine (do dana podnošenja tužbe) položio svega jedan ispit na studiju, bio je i zaposlen nakon 28. lipnja 2019. i mirovale su mu obveze na studiju jer je, kako to i sam navodi, odrađivao tzv. "kadeturu" na brodu i u tim okolnostima očito nije niti polazio sveučilišni studij. Činjenica što je tuženiku priznato pravo na mirovanje obveza na studiju zbog odrađivanja navedenog staža - "kadeture" (a što nije povezano s njegovim školovanjem na fakultetu), ne utječe na navedeni zaključak, odnosno ne znači i da tuženik redovito i uredno ispunjava svoje studentske obveze u smislu citirane odredbe članka 190. ObZ, kako to očito pogrješno drži prvostupanjski sud, a što s pravom ističe i tužitelj u žalbi.

15. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrješno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu citiranih zakonskih odredaba valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu, tužbeni zahtjev prihvatiti i utvrditi kako prestaje tužiteljeva obveza uzdržavanja tuženika.

16.Stoga je, postupajući temeljem članka 373. točka 3. ZPP, valjalo prihvatiti žalbu i presudom preinačiti prvostupanjsku presudu.

17. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP u svezi s člankom 366. ObZ te primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 144/14 i 107/15, dalje u tekstu: OT). Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe protiv presude u visini od 750,00 kuna temeljem Tbr. 10. točka 2. OT.

18. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Split, 15. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

mr. sc. Senija Ledić, v.r.