1               Poslovni broj: Gž-1669/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1669/2020-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice R. D. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i K. iz Z., protiv tužene A. B. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-10913/19-35 od 15. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se djelomice žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-10913/19-35 od 15. srpnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužena obvezana isplatiti tužiteljici iznos glavnice od 80.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. svibnja 2013. do isplate.

II. Djelomice se prihvaća žalba tužene te se preinačava presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 79 P-10913/19-35 od 15. srpnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužena obvezana isplatiti tužiteljici daljnji iznos glavnice od 25.000,00 kuna (preko iznosa od 80.000,00 kuna) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. svibnja 2013. do isplate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.080,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos tužiteljičin zahtjev odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženoj A. B. iz Z., OIB:…, isplatiti tužiteljici R. D. iz Z., OIB: …, iznos od 105.000,00 kuna uvećano za zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od 24. svibnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 22.600,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužena pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), predlažući prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomice osnovana.

5. Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljičin zahtjev na isplatu iznosa od 105.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 24. svibnja 2013. do isplate po osnovi naknade štete zbog otuđivanja pokretnina, dva prstena.

6. U ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda Poslovni broj Gž-1905/2017-3 od 11. lipnja 2019. ukinuta je prvostupanjska presuda Poslovni broj 79P-4686/15-21 od 8. lipnja 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je, sukladno članku 366.a ZPP, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

7.Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznijetih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

8. Prema stanju u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, u bitnom je utvrđeno slijedeće:

- kako u predmetnoj tužbi od 9. srpnja 2015. tužiteljica navodi da, temeljem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2014. poslovni broj Ko-1844/13, koja odluka je postala pravomoćna dana 6. ožujka 2014., prema tuženoj ima nepodmireno potraživanje u iznosu glavnice od 105.000,00 kuna uvećano za pripadajuće zatezne kamate, jer je tužena počinila kazneno djelo teške krađe na štetu tužiteljice,

- kako je pregledom presude Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu Poslovni broj Ko-1844/13 od 17. siječnja 2014., koja presuda je postala pravomoćna 6. ožujka 2014., utvrđeno da je A. B. proglašena krivom zbog počinjenoga kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. i stavak 5. u svezi s člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona, što je otuđila pokretnine u tužiteljičinu vlasništvu i to naušnice S., jedan par dijamantnih naušnica, jedan par zlatnih naušnica s biserom, zlatni prsten s ovalnim kamenom, zlatni prsten s malim safirom, ogrlicu S., naušnice crvene boje od koraljnih perlica, zlatni lančić, zlatni prsten s velikim kamenom, zaručnički prsten od bijelog zlata s dijamantom te zlatni prsten s briljantima, ukupne vrijednosti 105.350,00 kuna te da je tom presudom oštećena R. D. upućena ostvarivati imovinskopravni zahtjev u iznosu od 80.000,00 kuna u parničnom postupku,

- kako iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je oštećena R. D. upućena ostvarivati imovinskopravni zahtjev u parnici, s obzirom na promjenu vrijednosti zlata i vrijednosti dragog kamena te zbog nedostatka podataka o visini vrijednosti svakog pojedinog nakita,

- kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužena u kaznenom postupku priznala kako joj je ukrala nakit, predmetni iznos kojeg potražuje kako se odnosi na vrijednost zaručničkog prstena koji je bio od bijelog zlata s dijamantom, "zatvoreni fasung", a prema karakteristikama koje su stajale na kartonu sa specifikacijom, da je prsten stajao oko 100.000,00 kuna, a drugi zlatni prsten kako je dobila od S. J. O. te je izgledao kao da su se preklapale dvije strane od kojih je gornja po sebi imala dijamante, a S. J. O. da joj je rekla kako prsten stoji između 5.000,00 kuna i 6.0000,00 kuna,

- kako je tužiteljica u dopuni iskaza navela da je presliku certifikata prstena od bijelog zlata s briljantom dostavila u spis pet godina nakon podnošenja tužbe jer je puno kasnije od podnošenja tužbe razgovarala s prijateljicom iz F. koja joj je rekla da postoji zlatarnica u kojoj "svi Hrvati kupuju", prijateljici je dala ceduljicu na kojoj je pisao iznos, a koju je imala i priložila uz tužbu, po tim ceduljicama da su u zlatarnici pronašli certifikat, dok račun za prsten nije mogla dobiti, kao i da joj tužena nikada nije ništa isplatila na ime vrijednosti ukradenog nakita iako joj je dio navedenog otuđenog nakita vratila, ali nije vratila zaručnički prsten od bijelog zlata s dijamantom, kao ni prsten s briljantima čija je tržišna vrijednost ukupno 105.000,00 kuna,

- kako je tužiteljica navela i da je u kaznenom postupku označila procijenjenu vrijednost ukradenog nakita, s tim što je znala pouzdano vrijednost onog nakita koji je sama kupila, svjedokinju J. O. je pitala o vrijednosti prstena koji joj je ona kupila, a ostalo je sama procijenila, dok je u parničnom postupku označila višu vrijednost jer je istu izračunala uzimajući u obzir i ceduljicu na kojoj stoji vrijednost prstena od bijelog zlata s briljantnom, a to je 28.000,00 DEM, odnosno 14.000,00 €,

- kako iz iskaza tužene proizlazi da predmetni prsteni ne vrijede puno, kako je te prstene prodala u prodavaonici za otkup nakita u Z. i za žuti prsten s kamenom dobila 900,00 kuna, a za bijeli s jednim kamenom dobila 500,00 kuna, kako je za žuti prsten dobila i potvrdu o iznosu koji joj je isplaćen, dok za onaj drugi nije dobila potvrdu, kao i da je tužiteljici predala iznos od 1.900,00 kuna, kao iznos za žuti prsten jer ju je toliko tužiteljica i tražila, da se radi predaje iznosa od 1.900,00 kuna našla s tužiteljicom u jednom prolazu udaljenom jednu tramvajsku stanicu od prema K. tužiteljici da je predala 1.900,00 kuna, ali nije tražila nikakvu potvrdu niti joj je tužiteljica što potpisala,

- kako iz iskaza svjedokinje S. J. O. proizlazi da je ona tužiteljici darovala prsten, kao dar prigodom njezina magisterija, prsten je kupila u Italiji te ga je platila 5.000,00-6.000,00 kuna, kao i da je vidjela i zaručnički prsten kod tužiteljice od bijelog zlata s ogromnim dijamantom od nekoliko karata, a tužiteljica joj je rekla kako prsten stoji 100.000,00 kuna i da ga je platio njezin, sada bivši suprug,             

- kako iz iskaza svjedokinje M. B. proizlazi da je tužiteljica bila strašno uzrujana kada joj je otuđen nakit od kojeg je najvrjedniji bio zaručnički prsten, sjeća se i kako su R. i njezin suprug razgovarali o zaručničkom prstenu, na što je njezin suprug rekao da bi takav prsten trebao biti s briljantom od jednog karata, a ne zna za koji je iznos i gdje prsten kupljen,

- kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za plemenite kovine, drago kamenje i procjenu dijamanata prof. dr. sc. G. K., da je sudski vještak dao nalaz i mišljenje od 14. prosinca 2016. u pisanom obliku prema kojemu se procjena vrijednosti plemenitih kovina, dragog kamenja i predmeta nakita može prema pravilima struke provesti jedino ako je predmet vještačenja neposredno dostupan kako bi se mogao provesti vizualni pregled, ali i sva potrebna instrumentalna mjerenja,

- kako je spomenuti vještak naveo i da je kod plemenitih kovina potrebno utvrditi udio zlata u slitini (karataža zlata), često i sastav slitine koji utječe na boju kovine, kod predmeta nakita je potrebno dodatno utvrditi radi li se o ručnoj, strojnoj ili kombiniranoj obradi kovine te količini (vrijednosti) uloženog zlatarskog i draguljarskog rada, kod predmeta nakita veće vrijednosti, nerijetko je potrebno utvrditi njegovu starost, odnosno vrijeme izrade putem oznaka proizvođača i kontrolnog ureda (punce) kao i umjetničko-izradbenih elemenata karakterističnih za određena povijesna razdoblja, radi atribucije pojedinim majstorima ili radionicama, pri čemu vrijednost može biti izražena kao novonabavna vrijednost, vrijednost za potrebe osiguranja, zalagaonička vrijednost, vrijednost u uvjetima žurne prodaje, prosječna vrijednost na tržištu antikviteta i dr., kako kod dragog kamenja procjena zahtijeva cjelovit postupak gemološke determinacije dragulja, što podrazumijeva nedestruktivno mineraloško određivanje mjerenjem indeksa lomova svjetla pomoću refraktometra i polariskopa (čime se daje odgovor na pitanje o kojem se dragom kamenu radi), mikroskopskom dijagnostikom uklopaka (čime se daje odgovor na pitanje je li dragi kamen prirodnog porijekla ili se radi o sintezi), utvrđivanje kvalitete obrade odnosno reza i mjerenje težine dragulja vaganjem,

- kako iz mišljenja vještaka proizlazi i da je za dijamante i briljante dodatno potrebno utvrditi sljedeće parametre: čistoću kamena, boju kamena (žuto ili smeđe zasićenje ili neka druga boja npr. plava, ružičasta, zelena i dr.), karakteristike obojenja (prirodno obojenje ili rezultat nekih fizičko-kemijskih postupaka), kvalitetu reza (što uključuje proporcije reza, simetrije i završno poliranje) i težinu kamena u karatima, utvrditi i radi li se o prirodnom ili umjetnom dijamantu, a određivanje navedenih parametara (svojstava) bitno utječe na vrijednost dijamanata te kako priložene fotografije ili opisi predmeta nakita i u njima sadržanih dragulja, prema pravilima struke, ne mogu poslužiti za procjenu njegove vrijednosti,

- kako je pregledom potvrde Z. koju je izdala tvrtka S. G. F. utvrđeno da se na njoj nalazi potvrda o vrijednosti prstena s briljantom, naznačene vrijednosti 28.000,00 DEM i datumom kupnje prosinac 2001.

9. Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je tužena proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe na štetu tužiteljice jer je otuđila pokretnine u vlasništvu tužiteljice, između ostalih prsten od žutog zlata s kamenom i zaručnički prsten od bijelog zlata s briljantom, kako nije sporno da je tužena otuđene prstene prodala, da nikakve isplate na ime dijela vrijednosti "žutog prstena" od strane tužene nije ni bilo pa iskaz tužene sud ocjenjuje neuvjerljivim i neživotnim, posebno kada opisuje susret s tužiteljicom radi predaje novca, kako je vrijednost prstena od žutog zlata s kamenom utvrđena na temelju iskaza tužiteljice i svjedokinje S. J. O., koja je predmetni prsten kupila i predala tužiteljici na dar te ga platila između 5.000,00 kuna i 6.000,00 kuna, te sud utvrđuje da je vrijednost prstena od žutog zlata s kamenom 5.000,00 kuna, dok je vrijednost prstena od bijelog zlata s dijamantom sud utvrdio na temelju dostavljenog certifikata tvrtke S. prema kojem je cijena istog 28.000,00 D., a cijeneći i suglasne iskaze tužiteljice, svjedokinje S. J. O. i iskaz svjedokinje M. B. te je utvrdio vrijednost predmetnog prstena u iznosu od 107.800,68 kuna. Pritom prvostupanjski sud navodi i kako tužiteljica u postupku potražuje isplatu iznosa od 105.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 24. svibnja 2013., dana nakon dana počinjenja kaznenog djela, a da sud nije vezan visinom imovinskopravnog zahtjeva koji je tužiteljica naznačila u kaznenom postupku jer se u tom postupku nisu niti izvodili dokazi na tu okolnost, dok je u ovom postupku nesporna osnova potraživanja te je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda tek djelomice kao pravilne prihvaća ovaj drugostupanjski sud i to u dijelu u kojemu oni imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku i u kojem prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge. U jednom dijelu odluke je prvostupanjski sud iz činjenica koje je pravilno utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na što djelomice utemeljeno ukazuje i žaliteljica.

11. Člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je kako tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz članka 1085. stavak 3. ZOO proizlazi kako je odgovorna osoba oštećeniku dužna isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade štete kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća.

12. Imajući u vidu rezultate provedenoga dokaznog postupka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je pravomoćnom presudom Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-1844/13 od 17. siječnja 2014. tužena, kao optuženik, proglašena krivom zbog počinjenoga kaznenog djela teške krađe na štetu tužiteljice, pored ostalih i zbog krađe jednoga "žutog prstena" i jednog prstena od bijelog zlata s dijamantom, koje stvari tužena nije tužiteljici vratila. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i kako tužena nije dokazala tvrdnje da bi tužiteljici isplatila iznos od 1.900,00 kuna na ime vrijednosti ova dva prstena, a teret dokaza tih činjenica leži na tuženoj. Također, ovaj sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu je vrijednost predmetnog prstena od žutog zlata s kamenom utvrđena na temelju iskaza tužiteljice i svjedokinje S. J. O., koja je predmetni prsten i kupila tužiteljici kao dar te je pravilno utvrđena vrijednost tog prstena od žutog zlata u iznosu od 5.000,00 kuna. Navedena utvrđenja proizlaze iz rezultata dokaznog postupka koje je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno cijenio, a žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost tih utvrđenja. Međutim, utemeljeno tužena u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije dao u potpunosti prihvatljive razloge za svoj zaključak u pogledu vrijednosti prstena od bijelog zlata s dijamantom, koju vrijednost je sud utvrdio na temelju certifikata tvrtke S., a cijeneći i iskaze tužiteljice i svjedokinje S. J. O., koja I nema osobna i neposredna saznanja o toj odlučnoj činjenici.

13. Naime, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u okolnostima kada je tužiteljica sudjelovala u spomenutom kaznenom postupku kao oštećena i u tom postupku istakla imovinskopravni zahtjev te je pravomoćnom odlukom i upućena ostvarivati taj zahtjev u parničnom postupku, parnični sud doista nije vezan visinom imovinskopravnog zahtjeva koji je tužiteljica postavila u kaznenom postupku, jer se u tom postupku nisu niti izvodili dokazi u tom pogledu, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud. Međutim parnični sud treba pravilno cijeniti svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a to znači kako u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir da je tužiteljica u kaznenom postupku, kako to proizlazi iz priložene presude, postavila imovinskopravni zahtjev u visini od 80.000,00 kuna i s tim zahtjevom upućena je u parnicu, ali i da je tamo jasno specificirala vrijednost dvaju prstena i to jednoga, zaručničkog, od 75.000,00 kuna i drugog zlatnog s briljantom od 5.000,00 kuna. Tužiteljica se u iskazu u ovom postupku poziva na "ceduljicu" na kojoj stoji vrijednost prstena od bijelog zlata s briljantnom od 28.000,00 DEM, koja oznaka bi bila na zaručničkom prstenu, ali taj navod nije u skladu s vrijednošću prstena koju je navela u kaznenom postupku iako je očito tu "ceduljicu" tužiteljica posjedovala i u vrijeme vođenja kaznenog postupka. Nedvojbeno je kako vrijednost predmetnog prstena nije bilo moguće utvrditi vještačenjem jer je prsten otuđen i nije dostupan za vještačenje, a osobu koja je prsten kupila i platila njegovu cijenu nije bilo moguće saslušati u postupku, kao i da tužiteljica ne posjeduje račun za kupnju tog prstena, a saslušane svjedokinje imaju samo posredna saznanja o njegovoj vrijednosti pa u takvom stanju stvari, kada je sama tužiteljica zapravo različito u dva sudska postupka iskazivala o njegovoj vrijednosti, ovaj drugostupanjski sud drži da je pravilno utvrditi vrijednost tog prstena u iznosu od 75.000,00 kuna. Navedeni iznos je jasno i naznačen u imovinsko pravnom zahtjevu u predmetnom kaznenom postupku i u tom smislu je tužiteljica upućena taj zahtjev ostvariti u parnici, dok nije moguće prihvatiti podatke iz Z. tvrtke S. G. F. o vrijednosti prstena s briljantom od 28.000,00 DEM jer nije nedvojbeno utvrđeno da bi predmetni prsten uopće prodala ta tvrtka, a dostavljeni podatci i ne odnose se na taj konkretan prsten i pribavljeni su u tek u tijeku parničnog postupka.

14. Tužena u žalbi u bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi uopće bila u obvezi naknaditi tužiteljici štetu koju ona trpi zbog krađe predmetnog nakita, međutim gubi iz vida kako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena na štetu tužiteljice počinila kazneno djelo teške krađe, a tužiteljica upućena ostvarivati imovinskopravni zahtjev u parnici te da je sve odlučne činjenice sud utvrdio iz priloženih dokaza pa takvi žalbeni navodi ne utječu na pravilnost navedenih zaključaka. Konačno, u smislu članak 12. stavak 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

15. Dakle, prvostupanjski sud je djelomice pravilno utvrdio činjenično stanje i u tom dijelu je pravilno primijenio materijalno pravo u smislu navedenih zakonskih odredaba, dok je u dijelu odluke koji se odnosi na utvrđenje vrijednosti zaručničkog prstena iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica. Stoga je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP i temeljem članka 373. točka 2. ZPP, valjalo djelomice prihvatiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužena obvezana isplatiti tužiteljici iznos glavnice od 80.000,00 kuna sa zateznom kamatom, a u preostalom dijelu valjalo je presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen.

16. S obzirom da je djelomice preinačena prvostupanjska presuda, sukladno članku 166. stavak 2. ZPP, valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka. Odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15). Tužiteljica je uspjela u postupku, s obzirom na osnovu i visinu, u omjeru od oko 90% pa je uspjeh tužene u omjeru od 10% i oduzimajući postotak manjeg uspjeha, tužiteljici pripada pravo na naknadu troška postupka u omjeru od 80%. Prvostupanjski sud je utvrdio ukupni trošak tužiteljice iznosi 22.600,00 kuna, a što tužena i ne osporava, pa tužiteljici pripada iznos od 18.080,00 kuna. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je priznata i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom članka 30. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 39/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

17. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Split,15. srpnja 2021.