Poslovni broj: Gž-1279/2021-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1279/2021-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. U. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u S. protiv tuženika K. s. d.d., u stečaju, K. Š., OIB: …, zastupan po stečajnom upravitelju V. Š., a on po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4768/2019-28 od 18. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4768/2019-28 od 18. svibnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica A. U. iz S. vlasnica zemljišta označenog sa čest. zem. 1037 k.o. K. Š. za cijelo.

II. Nalaže se ispravak uknjižbe na nekretnini označenoj sa čest. zem. 1037 k.o. K. Š. te se nalaže brisanje tuženika K. s. d.d. K. Š., kao vlasnika navedenih nekretnina, te upis tužiteljice A. U. iz S., kao vlasnika navedenih nekretnina za cijelo, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti presude.

III. Dužan je tuženik K. s. d.d. K. Š. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti presude, predati u posjed tužiteljici A. U. nekretninu označenu sa čest. zem. 1037 k.o. K. Š.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak."

 

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.312,50 kuna.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu tužiteljice i pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužiteljice prihvati u cijelosti, uz nalog tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovori na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice pa se predlaže žalbu odbiti. 

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U ovom predmetu tužiteljica je podnijela tužbu kojom je zatražila:

 

a) utvrđenje prava vlasništva na nekretini oznake čest. zem. 1037 k.o. K. Š. (ranije oznake čest. zem. 695 i 696 k.o. K. Š.) i njenu predaju u posjed

b) ispravak uknjižbe na nekretini oznake čest. zem. 1037 k.o. K. Š. na način da se naloži brisanje tuženika kao vlasnika te nekretnine i upiše tužiteljica kao vlasnik za cijelo

 

6. Dakle, tužiteljica je podnijela i tužbu za ispravak propisanu u članku 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10, dalje u tekstu: ZZK) a koja je jedino pravno sredstvo kojim osobe koje smatraju da su povrijeđene u svojim pravima odlukom donesenom u pojedinačnom ispravnom postupku mogu štititi svoja prava, jer se protiv odluka suda donesenih u pojedinačnom ispravnom postupku ne može izjaviti žalba (članak 200. stavak 2. u vezi s člankom 194. stavak 3. ZZK). Tužbom za ispravak ostvaruje se zaštita prava na nekretninama koja su povrijeđena nevaljanim zemljišnoknjižnim upisom provedenim na temelju sudske odluke donesene u pojedinačnom ispravnom postupku.

 

7. Prema odredbi članka 197. stavka 1. u vezi s člankom 200. stavkom 2. ZZK zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, među ostalim, osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u pojedinačnom ispravnom postupku izmijenjen, nadopunjen ili izbrisan. Kad se tužba za ispravak podnosi zbog toga što je zemljišnoknjižni sud u pojedinačnom ispravnom postupku dopustio i proveo određeni upis tada se tužbenim zahtjevom treba zahtijevati brisanje ili ispravak upisa provedenog u pojedinačnom ispravnom postupku. Tužbu za ispravak je u smislu odredbe članka 197. stavka 1. u vezi s člankom 200. stavkom 2. ZZK ovlašten podnijeti i sveopći pravni sljednik (univerzalni sljednik) nositelja povrijeđenog knjižnog prava.

 

8. Između stranaka je sporno, je li ugovor kojeg je prednik tuženik sklopio s I. K. valjan tj. ima li učinaka naspram pravnih prednica tužiteljice te posljedično tome je li tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina i je li tuženik stekao vlasništvo temeljem odredbi koje su regulirale materiju udruženog rada.

 

9. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da je prije upisa na ime tuženika kao ovlaštenik prava vlasništva nad predmetnim nekretninama bio upisan pok. P. K. pok. P.,

-da se tuženik u međuvremenu u pojedinačnom ispravnom postupku br. RZ-5/04 upisao u zemljišnim knjigama kao ovlaštenik prava vlasništva nad predmetnim nekretninama,

-da je nakon uknjižbe na ime tuženika u pogledu čest. zem. 695 k.o. K. Š. isključivo uknjižen Grad K., a u pogledu čest. zem. 696 tuženik za 513/4269, a Grad K. za 3756/4269;

-da su potom 2011. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige sporne nekretnine dobile novu oznaku čest. zem. 1037 te su sada uknjižene kao vlasništvo Grada K. za cijelo,

- da je prema rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Trogiru broj O-33/38-7 od 27. siječnja 1958., pok. P. K. pok. P. (koji je ranije bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine) naslijedio sin I. K. za 4/6 dijela, kćerka M. K. za 1/6 dijela i kćerka R. B. za 1/6 dijela, dok u izreci rješenja nisu navedene nekretnine čest. zem. 695, 696 Z.U. 112 i 233 k.o. K. Š. kao ostavinska imovina,

- da je kupoprodajni ugovor od 18. 5. 1970. sklopljen između I. K. pok. P., kao prodavatelja i P. k. J. iz S., kao kupca, pri čemu da je spomenuti prodavatelj nastupao u svoje ime te u ime R. B. (kao punomoćnik) i M. K. (kao skrbnik), da su predmet navedenog ugovora bile upravo predmetne nekretnine čest. zem. 695 i 696 Z.U. 112 i 233 k.o. K. Š.,

- da se predmetne nekretnine nalaze na predjelu zvanom „K.“ što da je vidljivo iz posjedovnog lista br. 483, da je sklapanju ugovora prethodilo sklapanje predugovora od 29. rujna 1969.,

- da se u uvodu kupoprodajnog ugovora ističe, između ostalog, da I. K. pok. P. prilikom sklapanja tog ugovora nastupa i u ime M. K., temeljem rješenja CZSR Općine S. od 21. travnja1970., te u ime R. B. rođ. K. temeljem punomoći,             

- da je prema rješenju CZSR Općine S. od 21 .4. 1970. M. K. stavljena pod starateljstvo kao osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti, a lišena je prema obrazloženju rješenjem br. IR-551/69 od 1. travnja 1970. i da joj je za staratelja postavljen njezin brat I. K., kojemu je rješenje dostavljeno 23. travnja 1970., prema kojem rješenju, je on "kao staratelj dužan da se savjesno brine o zdravlju i ličnosti svoje štićenice, da upravlja njezinom imovinom te da kod poduzimanja važnijih radnji u ovom pogledu prethodno se posavjetuje sa organom starateljstva",

- da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da se prije sklapanja kupoprodajnog ugovora u ime i za račun svoje štićenice M. K. savjetovao sa organom starateljstva,

- da je I. K. umro ….. te ga je naslijedila R. B. uslijed odricanja M. K. što da je vidljivo iz spisa br. O-1567/85,

- da je M. K. s tužiteljicom dana 2. 3. 1987. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim nakon smrti tužiteljici ustupa sve svoje nekretnine, a nekretnine koje su predmet ovog spora da nisu među nabrojanima,

- da je pregledom ostavinskog spisa Općinskog suda u Splitu O-1884/97, iza smrti pok. M. K., utvrđeno da je rješenjem od 30. listopada 1997. odlučeno da se ostavina iza navedene neće raspravljati zbog nedostatka imovine, a u smrtovnici da je navedeno da je jedina njezina nasljednica sestra R. B.,

- da je R. B. tužiteljici ugovorom o darovanju nekretnina od 11. 1. 1989. te darovnim ugovorom od 7. veljače 1987. darovala određene nekretnine, a nekretnine koje su predmet ovog spora da nisu među nabrojanima,

- da je R. B. umrla …. te bi njezini zakonski nasljednici bili tužiteljica (kćer) i sin N. B., no zbog nedostatka nepokretne imovine odlučeno je da se neće provoditi ostavinska rasprava te je u skladu s prijedlogom nasljednika mirovina uručena tužiteljici,

- da iz potvrde Trgovačkog suda u Splitu proizlazi da je tuženik pravni slijednik nekadašnjeg PK J. koji je sklopio sporni kupoprodajni ugovor,

- da prema članku 12. Sporazuma od 13. lipnja 1990., sklopljenog između radnih organizacija u sastavu PIK J., tuženiku pripadaju nekretnine u k.o. K. Š. koje posjeduje, kao i one za koje se naknadno sazna da su vlasništvo tog OOUR-a te su sporne nekretnine navedene u popisu nekretnina u tom ugovoru,

- da je u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. travnja 2000. navedeno da se u postupku pretvorbe tuženika i sporne nekretnine unose u procjenu vrijednosti društvenog kapitala poduzeća,

- da su svjedoci K. S. i V. G. (bivši radnici tuženika) u iskazima potvrdili da se predmetna nekretnina (koja je na predjelu zvanom K. obrađivala od strane tuženika koji se, inače, bavio proizvodnjom poljoprivrednih kultura,

- da sud njihovim iskazima poklanja vjera jer su iskazi u suglasju sa sadržajem javne isprave-rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa UP/I-943-06/99-01/20 od 6. travnja 2000.,

- da je dana 16. rujna 2010. tužiteljica zabilježila spor što da je vidljivo iz stanja u zemljišnoj knjizi te iz zapisnika Z-1655/2008/2296 od 15 . lipnja 2011.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da je ništav sporni kupoprodajni ugovor (par. 865.OGZ) u dijelu kojim se raspolagalo sa suvlasničkim udjelom od 1/6 koji je pripadao M. K. obzirom da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora 18. svibnja 1970. M. K. bila lišena poslovne sposobnosti, a skrbnik I. K. da nije pribavio odgovarajuće odobrenje od CZSS (članak 16. OZS). I. K. da je mogao slobodno raspolagati svojim udjelom od 4/6 te je bio ovlašten valjanom punomoći da raspolaže udjelom od 1/6 koji je pripadao R. B. i stoga da je sporni kupoprodajni ugovor valjan u dijelu kojim se raspolagalo udjelom od 5/6. M. K. da je naslijedila R. B., pa da je ona kao njezina nasljednica bila ovlaštena tražiti utvrđenje ništavosti spornog ugovora. R. B. da je umrla pa je tužiteljica (kao jedna od nasljednica R. B.) ovlaštena i aktivno legitimirana pokrenuti ovu parnicu. Međutim, kako R. B. nije darovnim ugovorima raspolagala predmetnom nekretninom u korist tužiteljice (već su darovane druge nekretnine) i kako sporna nekretnina nije u ostavinskom postupku raspoređena nasljednicima R. B. (tužiteljici i sinu N. B.), to da se ista (tj. udio od 1/6) ima smatrati naknadno pronađenom imovinom koja bi se na jednake dijelove rasporedila tužiteljici i N. B. (budući da tužiteljica nije dokazala (iako je rješenjem od 14. 1. 2021. pozvana da to učini) da bi joj sunasljednik N. B. ustupio svoj udio pa da bi tužiteljici pripadala 1/12 sporne nekretnine. Unatoč djelomičnoj ništavosti kupoprodajnog ugovora od 18. svibnja 1970. (kakav ugovor predstavlja stjecanje bez pravne osnove), prema članku 268. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ, broj 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88, dalje u tekstu: ZUR.) pravni prednik tuženika da je protekom 10 godina (računajući taj rok od 11. prosinca 1976. kad je stupio na snagu ZUR) postao vlasnikom i suvlasničkog udjela od 1/6 predmetne nekretnine (koji udio je ranije pripadao M. K.). To stoga jer su predmetne nekretnine prema sadržaju javne isprave (rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. travnja 2000.) ušle u temeljni kapital poduzeća, a i prema iskazima svjedoka K. S. i V. G. iste su se koristile za poslovanje tuženika i njegovog prednika tj. riječ je o društvenim sredstvima u smislu članka 265. ZUR. Inače, odredba koju predviđa članak 268. ZUR bitno se razlikuje od instituta redovne dosjelosti propisane odredbama ZV, ne samo po kratkim rokovima već i po tome što prema ZUR nekretnina prelazi iz privatnog u društveno vlasništvo na temelju bilo kakvog posjeda pa i nesavjesnog posjeda (tako i VSRH, Rev-411/15). Pojam „vraćanje“ stvari iz citirane odredbe ZUR da se može tumačiti ne samo kao predaja posjeda stvari već i predaja vlasništva stvari što znači i uknjižbu kad su u pitanju nekretnine (analogno stajalištu iz odluke VSRH br. Rev-549/07), pa da je unatoč djelomičnoj ništavosti kupoprodajnog ugovora trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako je propisano člankom 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka, na koju ukazuje žaliteljica jer su u presudi navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni i ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Stoga pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je sporni kupoprodajni ugovor kojim je pok. I. prodao predniku tuženika spornu nekretninu valjan u dijelu kojim je pok. I. K. raspolagalo udjelom od 5/6. Naime, pok. P. K. koji je bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine naslijedio je sin I. K. za 4/6 dijela, kćerka M. K. za 1/6 dijela i kćerka R. B. za 1/6 dijela, pa je pok. I. K. mogao slobodno raspolagati svojim udjelom od 4/6 i udjelom od 1/6 temeljem punomoći koji je pripadao R. B., dakle sporni kupoprodajni ugovor valjan je u dijelu kojim se raspolagalo udjelom od 5/6, a kako to i pravilno zaključuje prvostupanjski sud. U okolnostima kada je M. K. oduzeta poslovna sposobnost, čiji je skrbnik bio I. K. isti nije mogao raspolagati sa njenim suvlasničkim dijelom od 1/6 jer nije imao odobrenje organa starateljstva za prodaju tog suvlasničkog dijela, pa je u tom dijelu ugovor ništav, a kako to i pravilno zaključuje sud prvog stupnja. Međutim usprkos ništavosti suvlasničkog dijela od 1/6 M. K. koju je naslijedila R. B. a nju tužiteljica, no ne i u pogledu sporne nekretnine, koja se ima smatrati kao naknadno pronađena imovina koja bi se na jednake dijelove rasporedila tužiteljici i N. B., prednik tuženika je postao vlasnikom i tog suvlasničkog dijela od 1/6 a imajući u vidu odredbu članak 268. ZUR.

 

13. Člankom 268. ZUR bilo je propisano da ako je nekretnina postala društveno vlasništvo bez pravne osnove, da se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od 5 godina počev od saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina.

 

14. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zauzima stav da je prema članku 268. ZUR, pravni prednik tuženika protekom 10 godina roka (računajući od 11. prosinca 1976. kad je stupio na snagu ZUR) postao vlasnikom i suvlasničkog udjela od 1/6 predmetne nekretnine (koji udio je ranije pripadao M. K.). U trenutku pretvorbe tuženik je bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom, koja nekretnina je ušla i u temeljni kapital tuženika rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. travnja 2000. te se koristila za poslovanje tuženika i njegova pravnog prednika a kako to i iskazuju saslušani svjedoci, čije iskaze žaliteljica nije dovela u sumnju, dakle radi se o društvenim sredstvima u smislu članak 265. ZUR, slijedom čega se žalba žaliteljice ukazuje neosnovanom.

 

15. Dakle, po ocjeni ovog suda, sud je prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, dao razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a raspravio je i sve one činjenice koje su bitne za pravilno presuđenje i temeljem tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, što žalbenim navodima ista nije dovela u pitanje.

 

16. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP kako po osnovi tako i visini, koja žalbenim navodima žaliteljice nije dovedena u sumnju.

 

17. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 14. srpnja 2021.