U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Z. K. iz K., protiv 1. tužene K. T. iz G. J., OIB: … i 2. tuženika L. T. iz G. J., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku odvjetniku B. P. iz K., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 15. lipnja 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 14. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1/ Nalaže se I. tuženoj K. T. da isplati tužitelju L. d.d., K., iznos od 569.875,22 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2001. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2/ Nalaže se II. tuženiku L. T. da trpi namirenje potraživanja tužitelja L. d.d. K., do iznosa od 300.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2001. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zdanjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena."

 

II.               Nalaže se tužitelju L. d.d. K., da 1. tuženoj K. T. i 2. tuženiku L. T. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 128.396,00 kuna, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Na prijedlog tužitelja ovaj sud je dana 19. siječnja 2004. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1363/03 kojim se nalaže 1. tuženoj da isplati tužitelju na ime duga iznos od 833.205,62 kune zajedno sa pripadajućim kamatama, te se određuje ovrha na nekretninama 2. tuženika S. T. do iznosa od 300.000,00 kuna.

 

2. Tuženici su pravovremeno uložili prigovor osporavajući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, pa je sud donio rješenje kojim se ukida rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak se nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

3. U tijeku postupka 2. tuženik S. T. je umro, te je određen prekid postupka rješenjem broj P-136/10 od 10. studenog 2010. godine.

 

4. Na prijedlog tužitelja sud je donio rješenje o nastavku postupka broj P-136/10 od 2. travnja 2013. godine, te je pozvao nasljednika L. T. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Na ovo rješenje nasljednik L. T. je uložio žalbu koja je odbijena odlukom Županijskog suda u Sisku broj Gžx-11/2014 od 4. veljače 2014. godine.

 

5. Nakon pravomoćnosti rješenja o nastavku prekinutog postupka, postupak je nastavljen u odnosu na 2. tuženika L. T., a spis je dobio novi broj P-203/14. Dana 29. listopada 2014. donesena je presuda broj P-203/2014 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Sisku broj Gž-12/2015 od 12. ožujka 2015. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom broj Rev-1025/2015 od 7. ožujka 2017. ukinuo navedene odluke Općinskog suda u Kutini i Županijskog suda u Sisku i predmet vratio I. stupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je postupak nastavljen pod novim brojem P-27/2019.  

 

6. Podneskom od 11. listopada 2018. (list spisa 524) punomoćnik tužitelja precizirao je tužbeni zahtjev kako je to naznačeno u izreci ove presude.

 

7. Nije sporno da su tužitelj i 1. tužena imali zaključene ugovore o poslovnoj suradnji i zajedničkom nastupu na tržištu u razdoblju od 1995. godine do 2001. godine.

 

8. Stranke su zaključile slijedeće ugovore: Sporazum o preuzimanju poslovnog prostora, opreme i zaposlenih radnika broj: IV-19-32 od 31.12.1995. godine (list spisa 17), Ugovor o poslovnoj suradnji i zajedničkom nastupu na tržištu broj: IV-5-78/95 od 25.9.1995. godine (list spisa 20-22), Okvirni ugovor o robnom kreditu broj: IV-6-31/96 od 29.1.1996. godine (list spisa 23-26), Aneks Okvirnog ugovora o robnom kreditu od 1.7.1998. godine (list spisa 27-29), Ugovor o poslovnoj suradnji i zajedničkom nastupu na tržištu broj: IV-5-31/96 od 29.1.1996. godine (list spisa 31-33), Ugovor o poslovnoj suradnji i zajedničkom nastupu na tržištu broj: IV-11-21/98 od 7.2.1998. godine (list spisa 34-38), Ugovore o zakupu poslovnih prostorija od 25.9.1995. godine (list spisa 40-41) i od 25.2.1998. godine (list spisa 39).

 

9. Ugovorima o poslovnoj suradnji i zajedničkim nastupima na tržištu, Okvirnim ugovorom o robnom kreditu i Ugovorima o zakupu poslovnog prostora između L. d.d. K. kao prodavatelja i K. T. vl. trgovine L. K. kao kupca, ugovoreni su osnovni uvjeti iz zajedničkog poslovanja u franšizingu za razdoblje od 25.9.1995. godine do 31.3.2001. godine. Nije sporno da je poslovna suradnja između stranaka prestala sporazumom o raskidu ugovora od 27.3.2001. godine (list spisa 16).

 

              10. Navedenim ugovorima 1. tužena se kao kupac obvezala kupovati robu isključivo od tužitelja kao prodavatelja, te istu prodavati u svojim trgovinama, obvezala se isporučenu robu platiti u roku od 10 dana od preuzimanja, a kasnije u roku od 15-35 dana. 1. tužena se također obvezala redovito predavati utržak na žiro račun tužitelja kao prodavatelja kao akontaciju za podmirenje svojih obveza. Imajući u vidu da je navedenim ugovorima ugovorena kupnja robe s odgodom plaćanja, tužitelj i 1. tužena su zaključili ugovor o robnom kreditu prema kojem je 1. tužena kao dužnik mogla sukcesivno kupovati robu od tužitelja s time da neplaćena tražbina ne prelazi iznos od 300.000,00 kuna.

 

              11. Sporno je pitanje da li je u vrijeme raskida ugovora postojala tražbina tužitelja i u kojem iznosu. Naime, tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je sa 1. tuženom 31. ožujka 2001. godine izvršio knjigovodstveno usklađivanje iz kojeg bi proizlazilo da tužitelj prema 1. tuženoj ima potraživanje nastalo po osnovi ugovora koji se tim sporazumom raskidaju, u kojoj vrijednosti je od 1. tužene preuzeo robu, te za koju vrijednost robe je potraživanje tužitelja umanjeno.

 

              12. Potraživanje tužitelja prema tuženicima odnosi se na neplaćene račune za poslovanje stranaka za razdoblje od 1. prosinca 2000. do 31. ožujka 2001. To proizlazi i iz Izvoda iz otvorenih stavki koji je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu (list spisa 9-14). Iz ovog izvatka proizlazi da tužitelj potražuje iznos od 833.205,62 kune. Tražbina tužitelja se temelji na tvrdnji da postoji donos duga iz ranijeg razdoblja prije 1. siječnja 2000. u iznosu od 998.023,53 kune.

 

              13. Tuženici su u tijeku postupka osporili ovu tvrdnju tužitelja, tj. navedeno početno stanje duga 1. tužene na dan 1. siječnja 2000. godine u iznosu od 998.023,53 kune.

 

              14. S obzirom na gore navedeno bilo je potrebno provesti financijsko vještačenje po vještacima Đ. A. i R. v. d.o.o. iz Z.. Financijski vještak Đ. A. iz K. je u svojem nalazu obuhvatila samo poslovanje stranaka nakon 1. siječnja 2000. polazeći od toga da je na dan 1. siječnja 2000. postojao dug 1. tužene prema tužitelju od 998.023,53 kune. Vještak je utvrdio da dug 1. tužene iznosi 833.205,62 kune kojeg treba umanjiti za iznos neosnovano obračunatih kamata od 263.330,40 kuna tako da tražbina tužitelja iznosi 569.875,22 kune. Sukladno nalazu ovog vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev prvo u podnesku od 13. ožujka 2013., te konačno u podnesku od 11. listopada 2018. (list spisa 524).

              15. Navedeni vještak je utvrdio da je u razdoblju od 1. siječnja 2000., pa do 31. ožujka 2001. godine 1. tužena bila zadužena za iznos od ukupno 2.021.141,65 kuna, a da je izvršila plaćanja u iznosu od 2.185.959,56 kuna. To znači da je u tom razdoblju 1. tužena platila 164.817,91 kunu više nego što je bila zadužena. Stoga eventualni dug od 569.875,22 kune može proizlaziti samo iz navodnog dugovanja koje se prenosi iz prethodnog razdoblja, tj. prije 1. siječnja 2000. Stoga je neophodno utvrditi da li je postojao dug 1. tužene prema tužitelju na dan 1. siječnja 2000. i u kojem iznosu. Iz knjigovodstvene kartice proizlazi da bi se iznos od 998.023,53 kuna odnosio na potraživanja tužitelja prema računima iz 1997., 1998. i od travnja 1999. godine što je u suprotnosti sa utvrđenjem vještaka da se prethodno poslovanje smatra zatvorenim u cijelosti primljenim uplatama do 31. prosinca 1999. godine. Iz knjigovodstvene kartice proizlazi da od svibnja 1999. godine do 31. prosinca 1999. godine nije bilo nikakvih uplata od strane 1. tužene, a što je nelogično i dovodi u sumnju i vjerodostojnost knjigovodstvene evidencije, a na što je ukazao Županijski sud u Sisku u obrazloženju svoje odluke Gž-12/2015 od 12. ožujka 2015. Stoga je bilo potrebno provesti dopunsko financijsko vještačenje kojim bi se obuhvatilo i poslovanje stranaka u razdoblju od 1995., pa do 1. siječnja 2000. godine kako bi se utvrdilo da li postoji donos duga 1. tužene iz tog razdoblja, te u kojem iznosu. Imajući u vidu da je sudski vještak Đ. A. u međuvremenu preminula sud je odredio drugog vještaka i to R. v. d.o.o. iz Z..

 

              16. Navedeni vještak u svojem pismenom nalazu (list spisa 518) utvrdio je da se donos duga na koji se poziva tužitelj, a koji na dan 1. siječnja 2000. prema tužiteljevim navodima iznosi 998.023,53 odnosi na dospijele nepodmirene odnose 1. tužene prema tužitelju evidentirane na dan 31. prosinca 1999. i prenesene kao početno stanje u 2000. poslovnu godinu. Prema vrstama dokumenata radi se o sljedećim iznosima:

- 7.176,57 kuna po računima za franšizing, za razdoblje od travnja do prosinca 1999.

- 836.690,06 kuna po računima za isporučenu robu u razdoblju od travnja do prosinca 1999.

- 7.435,16 kuna po računima za isporučenu robu za lipanj i rujan 1999.

- 81.213,98 kuna na ime kamata za dospijeli dug za razdoblje od svibnja do prosinca 1999.

- 36.243,76 kuna za obračunate usluge franšizinga za razdoblje od svibnja do prosinca 1999.

- 29.252,07 kuna na ime obračunatih zakupnina za razdoblje od travnja do prosinca 1999.

- 11,93 kune po osnovni ostalih knjiženja (usklađenja iz 1997.).

 

              17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka jer je isti utemeljen na dokumentaciji koju su mu dostavile stranke. Sukladno pitanjima stranaka vještak je izvršio dopune nalaza 11. veljače 2019. godine (list spisa 531) i 24. ožujka 2020. (list spisa 573). Vještak se i usmeno na raspravi od 28. svibnja 2019. i 14. travnja 2021. (list spisa 601) očitovao o pitanjima stranaka. Vještak je odgovorio na sva postavljena pitanja i prigovore stranaka, te je u cijelosti ostao kod svojeg pismenog nalaza i mišljenja.

 

              18. Imajući u vidu nalaz vještaka utvrđeno je da je osnovan prigovor zastare tuženika koji se odnosi na tražbine tužitelja koje su dospijele prije 1. siječnja 2000. Radi se o tzv. donosu duga koji na dan 1. siječnja 2000. iznosi 998.023,33 kune. Naime, iz nalaza vještaka je vidljivo da su ove tražbine tužitelja koje on naziva donos duga dospijele u tijeku 1999. kako je to pojasnio i vještak u svojem nalazu i prikazao u priloženim tablicama. Najveći dio ove tražbine tužitelja odnosi se na račune za isporučenu robu za razdoblje od travnja do prosinca 1999. Radi se o ukupnom iznosu od 836.690,06 kuna. Prema članku 374. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) međusobna potraživanja pravnih osoba iz ugovora o prometu robe i usluga, te potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. U konkretnom slučaju cijela navedena tražbina (donos duga) od 998.023,33 kune je dospijela 1999., a tužba je podnesena 23. prosinca 2003. To znači da je protekao ktrogodišnji rok zastare za navedenu tražbinu.

 

              19. Imajući u vidu gore navedeno valjlo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci pod točkom I. u odnosu na 1. tuženu.

 

              20. Kako nije utvrđeno postojanje utužene tražbine u odnosu na glavnog dužnika odbijen je i tužbeni zahtjev koji se odnosi na 2. tuženika kao založnog dužnika. 

 

              21. Sud je tuženicima dosudio naknadu parničnog troška sukladno uspjehu u parnici, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik (Narodne novine broj 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, dalje OT), a u svezi s člankom 154., 155. i 158. Zakona o parničnom postupku.

              Tuženici imaju pravo na naknadu troškova rada i zastupanja odvjetnika za sastav odgovora na tužbu i podneska od 19. veljače 2007., te za zastupanje na ročištima 18. travnja 2005. i 15. svibnja 2007. u iznosu od 8.330,00 kuna za svaku radnju. Za zastupanje na ročištima 27. travnja 2004., 16. lipnja 2004., 13. prosinca 2011. tuženici imaju pravo na naknadu troškova u iznosu od 4.165,00 kuna za svaku radnju jer se na tim ročištima nisu izvodili dokazi, odnosno raspravljalo se o procesnim pitanjima. Za zastupanje na ročištu 26. listopada 2010. tuženici imaju pravo na trošak u iznosu od 2.082,50 kuna kako je troškovnikom traženo, a za zastupanje na ročištima 14. ožujka 2013. i 27. svibnja 2014. imaju pravo na trošak u iznosu od 2.850,00 kuna, a za zastupanje na ročištu od 19. rujna 2014. u iznosu od 5.700,00 kuna. Tuženici imaju pravo i na naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 8.330,00 kuna, kako je troškovnikom traženo.

              Tuženici imaju pravo i na naknadu troškova PDV-a za sve radnje do 31. srpnja 2009. po stopi od 22%, odnosno u iznosu od 10.995,60 kuna, za radnje poduzete od 1. kolovoza 2009. do 29. veljače 2012. po stopi od 23%, odnosno u iznosu od 1.436,93 kuna, a za radnje poduzete od 1. ožujka 2012. po stopi od 25%, odnosno u iznosu od 2.850,00 kuna.

              Tuženici nemaju pravo na naknadu troškova za sastav podnesaka od 16. ožujka 2004., 12. ožujka 2007., 21. ožujka 2007., 25. travnja 2007., 8. svibnja 2007., 1. rujna 2010. I 29. kolovoza 2014. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. 

              Dakle, tuženici imaju pravo na naknadu za rad i zastupanje odvjetnika u ukupnom iznosu od 82.910,03 kuna za razdoblje od podnošenja tužbe, pa do donošenja presude P-203/2014 od 29. listopada 2014.

              Međutim, kako tuženici u svojem troškovniku (list spisa 622) za ovo razdoblje potražuju trošak od 79.685,00 kuna, to im sud dosuđuje traženi iznos.

 

              22. U nastavku postupka, u spisu P-27/2019 /ranije P-461/2017) tuženici su imali troškove zastupanja na ročištima od 28. studenog 2017. iznos od 2.850,00 kuna,  29. listopada 2018. u iznosu od 2.850,00 kuna, 28. svibnja 2019. u iznosu od 5.700,00 kuna, 14. travnja 2021. u iznosu od 5.700,00 kuna i 15. lipnja 2021. u iznosu od 2.850,00 kuna, za sastave podnesaka od 15. listopada 2018., 14. ožujka 2019., svaki po 5.700,00 kuna, za pristup na ročište za objavu presude iznos od 500,00 kuna, što sve zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 39.812,50 kuna.

              Tuženici su imali i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 6.927,50 kuna i 850,00 kuna za dolazak vještaka na ročište, te sudskih pristojbi na žalbu protiv presude po 1.221,00 kuna, što iznosi 8.898,50 kuna.

Dakle, nakon donošenja I. stupanjske presude P-203/2014 od 29. listopada 2014. tuženici su imali dodatne troškove u ukupnom iznosu od 48.711,00 kuna.

Tuženicima nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 13. listopada 2017., 2. srpnja 2019., 17. rujna 2019., 8. lipnja 2020., 23. lipnja 2020. i 14. lipnja 2021. jer su isti mbili nepotrebni.

 

23. Tuženicima je dosuđen zbroj gore navedenih troškova od 79.685,00 kuna i 48.711,00, a što ukupno iznosi 128.396,00 kuna. 

 

U Kutini, 14. srpnja 2021.

 

S u d a c

 

Draženko Stanušić 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

 

O tom obavijest:

1. O. Z. K., K.

2. O. B. P., K.