REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Povrv-1881/2018-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o. S., R. B., OIB
…, zastupanog po OD H. i partneri d.o.o.,
Z., protiv tuženika V. M., G., C., OIB: …, radi
isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 31.svibnja 2021. u
nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu odluke dana

14.srpnja 2021.

p r e s u d i o j e:

I – Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik
H. D. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-929/2017 od 4.listopada 2017.
kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana:

-iznos od 450,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče
od 7.svibnja 2017. pa do isplate, za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-trošak ovršnog postupka u iznosu od 291,50 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom koja na navedeni iznos teče od 4.listopada 2017. pa do isplate, za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
-predvidive troškove u iznosu od 520,75 kuna,

te se odbija tužbeni zahtjev.

II – Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna.

Obrazloženje

1.Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, dana 4.listopada 2017. podnio javnom bilježniku
prijedlog za ovrhu, koji se sada ima smatrati tužbom, radi naplate iznosa od 450,00
kn sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos predstavlja troškove premještanja
vozila tuženika na deponij za odlaganje premještenih vozila temeljem naredbe za
premještanje vozila br. 21250 od 28. travnja 2017. i naloga određenim od strane
ovlaštene službene osobe odnosno Prometnog redarstva G. S.. Rješenjem o

2 Povrv-1881/2018-8

ovrsi javnog bilježnika H. D. br. Ovrv-929/17 od 4.10.2017.određena je
predložena ovrha, te je ovrhovoditelju, ovdje tužitelju određen i ovršni trošak u iznosu
od 291,50 kn.

2. Tuženik je, kao ovršenik, protiv navedenog rješenja, 29.prosinca 2017. izjavio
prigovor, te je rješenjem Općinskog suda u S. od 8. veljače 2018. stavljeno izvan
snage citirano rješenje javnog bilježnika uz ukidanje provedenih radnji, a postupak je
nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U svom prigovoru tuženik
nije sporio kako je predmetnog događaja vozilo bilo parkirano u ulici M. T. u
S., u blizini kućnog broja 6, navodeći kako se radi o parkirališnom prostoru kojeg
koriste isključivo djelatnici I. PP S., kako sa službenim tako i sa svojim privatnim
vozilima te kako on kao djelatnik I. PP S. svakodnevno u tu svrhu koristi taj
prostor. Nadalje se u prigovoru ističe kako je dotične prigode zatražena pomoć
djelatnika Prometnog redarstva i tužitelja u cilju premještanja većeg broja vozila koja
nisu vlasništvo MUP-a niti djelatnika istog, a kojom prigodom je, kako to tvrdi tuženik,
greškom uklonjeno i njegovo vozilo, koje je kasnije i vraćeno.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom zapisnika i računa br.
3681/10/1 od 28. travnja 2017., naredbe za premještanje vozila br. 21250 od 28.
travnja 2017. s fotografijom s lica mjesta, posljednje opomene pred ovrhu od 6.lipnja

2017., opomene od 16.svibnja 2017.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za premještanje vozila.
Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama
(Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje:
ZSPC) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18, dalje: ZOO).

4.1.U postupku nije sporno da tuženik nije platio trošak premještanja vozila i da isti iznose 450,00 kuna.

4.2.Sporno jest je li tuženik dužan platiti navedeni trošak s obzirom na navode iz
prigovora, pa je slijedom toga sporno pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Pregledom zapisnika i računa br. 3681/10/1 za preuzimanje vozila reg. oznake … od 28. travnja 2017. utvrđeno je da se potraživanje tužitelja sastoji od
troškova premještanja vozila tuženika u iznosu od 450,00 kn, a temeljem Naredbe za
premještanje vozila br. 21250 izdane dana 28. travnja 2017.

5.1.Citiranom naredbom određeno je premještanje tuženikovog vozila, a kao
zakonska osnova za premještanje navedeno je da je vozilo parkirano na mjestu gdje
onemogućava pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak već parkiranom vozilu.

5.2.Međutim, pregledom fotografije sadržane u citiranoj naredbi ne može se sa
sigurnošću zaključiti da je tuženikovo vozilo bilo nepropisno parkirano, odnosno ne
može se zaključiti da je postojala zakonska osnova za izdavanje naredbe za
premještanje vozila. Naime, na jednoj fotografiji se vidi dio vozila čija registarska

3 Povrv-1881/2018-8

oznaka ne odgovara oznaci tuženikovog vozila. Nadalje, iz druge fotografije u
naredbi nije vidljivo o kojem vozilu je uopće riječ i u čemu se sastoji nezakonitost
prilikom parkiranja tog vozila.

5.3.Odredbom čl.86.st.1.ZSPC propisano je da troškove premještanja vozila u
slučajevima iz čl.84.ZSPC snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, dok je st.2.
određeno da visinu troškova premještanja vozila propisuju jedinice lokalne
samouprave, uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

5.4.Budući da nije dokazano da je postojao razlog iz čl.84.st.1.toč.8.ZSPC, a na koji
se poziva tužitelj, to se može reći da nema mjesta primjeni čl.86.st.1.ZSPC jer, kako
je gore citirano, subjekt koji je izvršio premještanje vozila ima pravo na naknadu
troškova premještanja vozila samo u slučajevima iz čl.84.ZSPC. Stoga, tužitelj ne
može s osnovom tražiti od tuženika da mu plati troškove premještanja vozila.

5.5.U odnosu na navode tužitelja iz podneska da nije ovlašten ispitivati osnovanost
naredbe, treba reći da se u takvom slučaju tužitelj izlaže tome da mu nastanu
troškovi premještanja vozila koje neće uspjeti naplatiti, a ako smatra da je izdavatelj
protuzakonite naredbe njemu prouzročio kakvu imovinsku štetu (npr. troškovi
korištenja „pauk-vozila“ i sl.), onda tu štetu može potraživati od izdavatelja naredbe.

5.6.Stoga, iz iznesenog proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan pa je odbijen.
Temeljem čl.451.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP)
platni nalog je ukinut.

6.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154.st.1.ZPP-a.
Tužitelj je, osim troška iz rješenja o ovrsi, tražio i trošak parničnog postupka u iznosu
od 1.600,00 kuna plus PDV što iznosi 2.000,00 kuna pa kako nije uspio u sporu, to je
odlučeno kao pod točkom II.

U Splitu, 14.srpnja 2021.

S U D A C

Joso Puljić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a
st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja
-tuženiku