Broj: Kž 506/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine‟ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. kolovoza 2018. broj Kir-606/2018., u sjednici održanoj 27. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suca istrage odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog M. K. za izdvajanje iz spisa potvrda o privremenom oduzimanju predmeta s listova 13 – 20 te zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija s lista 21, kao i drugih dokaza koji predstavljaju „plod otrovne voćke“.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju J. F., odvjetniku iz S., bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa kao nezakoniti izdvoje ranije navedeni dokazi.

Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj u bitnome smatra da mu je prilikom poduzimanja pretrage stana i drugih prostorija 31. srpnja 2018. povrijeđeno pravo na obranu time što mu je „uskraćeno pravo na pouku koje je osim na zakonskim odredbama utemeljeno i na Direktivi o pravu na informaciju Europskog parlamenta i Vijeća Europe od 22. svibnja 2012 te čl. 6.1. st. 3.a Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“, sve stoga što nije bio obaviješten „radi čega se tereti“.

Naprotiv navedenom, razmatranjem spisa predmeta utvrđeno je da je, po uhićenju okrivljenika zbog zaticanja u činjenju prekršaja iz članka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11. i 80/13., dalje: ZOZD.), Prekršajni sud u Splitu 31. srpnja 2018. broj: Prz-118/18 izdao naredbu za pretragu doma i drugih prostorija na adresi G., kojeg koristi M. K., sve temeljem članka 159. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.; dalje: PZ.) u vezi s člankom 240. ZKP/08. Prije započinjanja pretrage, koja je temeljem ranije izložene naredbe započela u 14,00 sati, okrivljenik je bio uredno upoznat s razlogom zbog kojeg je uhićen i zbog kojeg se pretraga ima poduzeti. Navedeno proizlazi iz, po okrivljenom osobno potpisanih, kako izvješća o uhićenju s lista 3 spisa, tako i pouke o pravima okrivljenika s lista 11 spisa, iz kojih je jasno da je u tom trenutku okrivljeni M. K. bio osumnjičen za prekršaj.

Nadalje, iz zapisnika o pretrazi poduzetoj „radi prekršaja iz čl. 3. ZOSZD-a“ (list 21 – 23 spisa) proizlazi da je započela u 14,10 sati, dok je pak uvidom u izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (list 6 spisa) jasno da je već u 14,15 sati u G., dakle na adresi gdje je pretraga poduzimana, okrivljenik uhićen te obaviješten o postojanju osnova sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., kojom je prilikom odmah i upoznat s pravima iz članka 7. stavka 2. točaka 1. do 4. ZKP/08., a pisana pouka o pravima predana mu je po dolasku u službene prostorije, istog dana u 17,30 sati (list 9 spisa).

Dakle, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu u vidu uskrate informacija o predmetu terećenja i razlogu uhićenja te poduzimanja pretrage, budući da iz svega ranije izloženog jasno proizlazi da je okrivljenik odmah, kada je postao sumnjiv za počinjenje kaznenog djela, a ne više prekršaja, poučen o svim pravima sukladno odredbama ZKP/08., što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Naime, tek tijekom vršenja pretrage došlo se do saznanja o postojanju osnova sumnje na kažnjivo ponašanje koje svojim pojavnim oblikom nadilazi prekršajnu odgovornost i ulazi u sferu kaznenog djela, sve vezano uz zlouporabu droga. Pri tome, promašen je prigovor žalbe da sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se prvostupanjski sud poziva u svom rješenju ne odgovara konkretnom procesno-pravnom pitanju. Upravo suprotno, jednako stajalište zauzeto je u recentnoj odluci ovog suda od 28. lipnja 2018., broj Kžm 18/2018-4.

Slijedom izloženog, žalitelj promašeno upire na povredu prava iz članka 6. stavka 3. (a) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) te prava iz članka 6. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informacije u kaznenom postupku (SL L 142, 1. lipnja 2012.), a posljedično na nezakonitost dokaza u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08., budući da je okrivljenik u konkretnoj situaciji, u najkraćem mogućem roku, odnosno odmah, obaviješten kako o razlozima uhićenja, tako i o ostalim pravima koja mu kao uhićeniku pripadaju. 

Budući da je pretraga doma i drugih prostorija naložena odlukom suda, utemeljenom na zakonu (odredba članka 159. stavka 1. točke 1. PZ.), te je iz zapisnika jasno da su prilikom provođenja pretrage poštovane sve relevantne odredbe ZKP/08., dok nije utvrđena povreda prava na obranu na koju se poziva žalitelj, a niti kojeg drugog prava, to je osnovano i pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se ovdje ne radi o nezakonitim dokazima.

Stoga, a kako navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. rujna 2018.