Poslovni broj: 61 Pž-5068/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 61 Pž-5068/2020-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Omazića, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženika G. U., OIB …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-439/2020-54 od 23. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-439/2020-54 od 23. listopada 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-439/2020-54 od 23. listopada 2020. utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao k.č. br. …/…, površine 766 m2, k.č. br. …, površine 1050 m2 i k.č. br. …/…, površine 21040 m2, sve k.o. K., u 1/1 dijela, temeljem zakona, slijedom čega je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva sa nekretnina označenih kao k.č. br. …/…, površine 766 m2, k.č. br. …, površine 1050 m2 i k.č. br. …/…, površine 21040 m2, sve k.o. K., u 1/1 dijela, uz istovremeni upis tužiteljevog prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č. br. …/…, površine 766 m2, k.č. br. …, površine 1050 m2 i k.č. br. …/…, površine 21040 m2, sve k.o. K., u 1/1 dijela (dalje: predmetne nekretnine) (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se ona preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

 

6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine” broj 41/90; dalje: ZIDZŠ) izmijenjena je odredba članka 18. stavka 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 54/83, 32/87 i 47/89) na način da je propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ-a 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-450/11 od 11. siječnja 2012., Rev-461/11 od 4. studenoga 2014., Rev-2247/10 od 23. listopada 2012. i Rev-2052/10 od 3. rujna 2013.), kao što to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

 

7. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Buje, predmetne nekretnine upisane kao tuženikovo vlasništvo, te da su ranije bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Umag.

 

8. Nakon što je rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-5368/18 od 29. travnja 2020. ukinuta presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-378/2016-45 od 25. srpnja 2018. i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje, prvostupanjski sud je u ponovnom postupku otklonio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano citiranim rješenjem ovoga suda. Nadalje, prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio kako za predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, nije postojao važeći program gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za Gospodarsku jedinicu „K.“ jer je donesen tek 1. siječnja 1991., dakle nekoliko mjeseci nakon stupanja na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, te da su Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, u Gospodarskoj jedinici „K.“ (2011. – 2020.) obuhvaćene i predmetne nekretnine s opisom da se radi o pašnjaku odnosno neobraslom proizvodnom zemljištu što predstavlja šumsko zemljište u smislu Zakona o šumama. Osim toga, na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno kako na dan 16. listopada 1990. predmetne nekretnine nisu predstavljale šume. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju dopisa Hrvatskih šuma d.o.o., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka gospodarske struke mr.bioteh.sci. T. M. B., dipl.ing.poljop. i iskaza svjedoka C. G., pravilno utvrdio kako su na dan 16. listopada 1990. predmetne nekretnine predstavljale šumsko zemljište u smislu odredbe članka 5. stavka 3. Zakona o šumama. S druge strane, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

 

9. Uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe članka 6. ZIDZŠ-a kada je pobijanom presudom prihvatio deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

 

10. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima, kako po pravnoj osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a), što žalitelj niti ne dovodi u pitanje.

 

11. Uzevši u obzir navedeno, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, dok u postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

Zagreb, 14. srpnja 2021.

 

Predsjednik vijeća

Ivica Omazić