REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Povrv-2351/2018-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja HRT, javna ustanova, Z., OIB:…, kojeg zastupa M. Č., odvjetnica          iz Z., protiv tuženice D. Ž. iz S., OIB:…, radi isplate, nakon održane javne glavne     rasprave, zaključene dana 31. svibnja 2021. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 14. srpnja 2021. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o j e:

I - Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. P. br.
Ovrv-4018/2018 od 15. lipnja 2018. kojim je naloženo ovršenici (sada tuženici) da
ovrhovoditelju (sada tužitelju) u roku od 8 dana plati:

a)na ime glavnice iznos od 480,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku kako
slijedi:

-na iznos od 80,00 kuna od 22. srpnja 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. kolovoza 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. rujna 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. listopada 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. studenog 2017. do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 22. prosinca 2017. do isplate,
b)na ime troška iznos od 300,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2018. do
isplate,

te se odbija tužbeni zahtjev.

II – Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 725,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2021. do isplate.

Obrazloženje

1.Dana 15. lipnja 2018. tužitelj je, kao ovrhovoditelj, javnom bilježniku M. P.             protiv tuženice (tada ovršenice) podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne  isprave radi naplate iznosa od 480,00 kuna. Spomenuti javni bilježnik je 15. lipnja 2018. donio rješenje o ovrsi br. Ovrv-4018/2018 kojim je prihvaćen prijedlog za ovrhu i odmjeren trošak u iznosu od 300,00 kuna, a povodom prigovora tuženice citirano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je po pravomoćnosti tog rješenja postupak nastavljen kao parnični postupak.

2 Povrv-2351/2018-9

Kako proizlazi iz tužiteljevih tvrdnji tijekom postupka, tužbeni zahtjev se        činjenično temelji na tome da je tuženica vlasnik televizijskog prijamnika i obveznik    plaćanja RTV pristojbe.

2.Tuženica (tad ovršenica) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (tj. odgovoru na
tužbu) u bitnome navela: da tužitelj nije dokazao pravnu utemeljenost svoje tražbine;
da osporava da bi izvod otvorenih stavaka predstavljao vjerodostojnu ispravu i snagu
javne isprave; da je tužiteljeva interna dokumentacija podložna manipulaciji i njom se
ne može dokazati osnovanost potraživanja; da su nastali i predvidivi troškovi
postupka previsoko postavljeni.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom izvatka iz tužiteljevih
ovjerovljenih poslovnih knjiga, izvatka iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe,
saldokonti kartice.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu RTV pristojbe za razdoblje od srpnja do prosinca 2017. godine.

5.Člankom 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj
137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18; dalje: ZHRT) propisano je da su vlasnici
radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u
plaćati pristojbu, a prema članku 36. stavku 1. ZHRT-a obveza plaćanja pristojbe
prestaje ako vlasnik odjavi prijamnik.

6.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

Iz izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi da tužitelj od tuženice za sporne mjesece
potražuje iznos od 480,00 kuna tj. 80,00 kuna po mjesecu. Visinu pristojbe tuženica
nije osporavala.

6.1.Tužitelj je tuženicu evidentirao u svojoj evidenciji kao obveznika plaćanja RTV
pristojbe što je vidljivo iz izvatka iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe. Kao
datum prijave u toj ispravi je naveden 1.5.1971.g.

6.2.Iz saldokonti kartice je vidljivo da tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentira
dugovanja tuženice i za prethodna i za kasnija razdoblja (2007.-2020.) s tim da je uz
neka dugovanja naznačeno da su naplaćena putem sudske ovrhe.

6.3.Ovdje treba ocijeniti pravnu prirodu i dokaznu snagu izvatka iz tužiteljeve
evidencije pretplatnika. Po shvaćanju ovog suda, tužitelj je trebao dostaviti tuženičinu
prijavu prijamnika od 1.5.1971. i time potvrditi sadržaj izvatka iz evidencije
pretplatnika koju ispravu, uzgred rečeno, sastavlja i izdaje sam tužitelj koji je stranka i
zainteresiran je za ishod ove parnice. Ne može se od tuženice zahtijevati da
dokazuje negativne činjenice, tj. da tuženica dokaže da nije televizijski prijamnik
prijavila 1.5.1971. (kad je, inače, prema podacima iz sustava eSpis, tuženica imala 9
godina pa i ovo upućuje na nevjerodostojnost sadržaja) jer takve činjenice ni tuženica
ni bilo koja druga osoba, objektivno gledano, ne može dokazati. Načelo reus
excipiendo fit actor se ne može primijeniti u ovom slučaju već se to načelo
primjenjuje u situaciji kad tuženik ističe neki prigovor koji u sebi sadrži neku pozitivnu

3 Povrv-2351/2018-9

činjenicu (npr. prigovor da je obveza prestala ispunjenjem ili kompenzacijom ili prigovor da je odjavio prijamnik).

Inače, izvadak iz tužiteljeve evidencije pretplatnika se ne može smatrati javnom
ispravom. Naime, da bi se neka isprava smatrala javnom ispravom potrebno je da je,
prema čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje:
ZPP), izdana u propisanom obliku. Nijedan propis ne određuje oblik izvatka iz
tužiteljeve evidencije pretplatnika. S druge strane, oblik drugih javnih isprava koje
izdaju državna tijela je detaljno propisan podzakonskim aktima (npr. Pravilnik o
obrascima državnih matica, registru, izvacima i potvrdama koji se izdaju na temelju
državnih matica – "Narodne novine" broj 105/93; Pravilnik o vozačkim dozvolama –
"Narodne novine" broj 155/08).

No, treba reći i ovo. U sve evidencije koje vode državna tijela i pravne osobe s javnim
ovlastima, upisi se vrše na temelju odgovarajućih isprava. Tako se npr. u maticu
rođenih činjenica rođenja upisuje po usmenoj ili pismenoj prijavi ili na temelju odluke
nadležnog tijela državne uprave s tim da i o usmenoj prijavi matičar sastavlja zapisnik
(toč.16.1. Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama – "Narodne novine"
broj 107/93). Nadalje, u zemljišne knjige se upisi vrše na temelju privatnih isprava,
sudskih odluka itd. Upisi vlasništva motornih vozila pri nadležnim policijskim
upravama se također vrše na temelju ugovora, sudskih odluka i sličnih isprava.
Jedino tužitelj smatra da on ne treba dostaviti ispravu temeljem koje je u njegovu
evidenciju izvršen upis vlasništva prijamnika. Kad bi se sadržaj izvatka iz tužiteljeve
evidencije pretplatnika bezrezervno prihvatio, to bi onda značilo da tužitelj u svoje
evidencije može upisati doslovno što ga je god volja znajući da će mu ta isprava
poslužiti za dobivanje parnice i, na koncu, ostvarivanje prihoda.

6.4.Nadalje, treba reći da izvadak iz tužiteljeve evidencije pretplatnika nema ni značaj
upravnog akta. Naime, upravnim aktom se odlučuje o pravima i obvezama pojedinih
subjekata (vidi o tome – Borković: Upravno pravo, 1997., str.326). Tim izvatkom nije
odlučeno ni o čemu. Također, jedna od bitnih značajki upravnih akata jest i to da se
oni dostavljaju osobama o čijim pravima i obvezama je odlučeno, a sve to kako bi se
oživotvorilo u čl. 18. Ustava proklamirano načelo da se jamči pravo na žalbu protiv
pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred drugim
ovlaštenim tijelom. Nema dokaza da je taj izvadak dostavljen tuženici i da sadrži
nekakvu uputu o pravnom lijeku. Dakle, nije ispunjena nijedna pretpostavka da bi se
izvadak iz tužiteljeve evidencije pretplatnika mogao smatrati upravnim aktom.

6.5.Stoga, ovaj sud drži da sam izvadak iz tužiteljeve evidencije pretplatnika, bez
odgovarajuće prijave prijamnika, nije dovoljan dokaz činjenice da je tuženica u
utuženom razdoblju bila vlasnik televizijskog prijamnika. Odnosno, ovaj sud
zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnik
televizijskog prijamnika. To što je možda za neka ranija razdoblja tuženica plaćala
tužitelju, ne znači automatski da je tuženica pasivno legitimirana i da je u utuženom
razdoblju bila vlasnik televizijskog prijamnika.

6.6.Slijedom toga, nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 34. st. 1. ZHRT-a za obvezivanje
tuženice da plati pristojbu u iznosu od 480,00 kuna pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev
i temeljem čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi u pogledu
glavnice i troška određenog rješenjem o ovrsi u iznosu 300,00 kuna.

4 Povrv-2351/2018-9

7.Osim spomenutog troška, tužitelj je zatražio i daljnjih 750,00 kuna na ime troška
nastalog tijekom parničnog postupka. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, taj trošak
mora snositi sam (čl.152. u vezi s čl.154.st.1.ZPP) pa je odlučeno kao pod točkom II.

U Splitu, 14.srpnja 2021.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a
st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.