Poslovni broj: UsI-1336/20-14

1

 

Poslovni broj: UsI-1336/20-14

             

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

             

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice B. Z. iz Z., koju zastupa opunomoćenica N. C., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa opunomoćenica V. M., radi invalidske mirovine, 14. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/20-01/03305687918, Urbroj: 341-99-05/3-20-2259 od  23. travnja 2020.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/20-01/03305687918, Urbroj: 341-99-05/3-20-2259 od  23. travnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. službe u Z., Klasa: UP/I 141-02/20-01/03305687918, Urbroj: 341-25-05/3-20-31775, broj: 1165786 od 25. veljače 2020.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, kod koje je zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti određena je invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 09. listopada 2019. u svoti od 4.025,98 kn mjesečno. Istim rješenjem određuje se da tužiteljici isplata mirovine pripada od 26. lipnja 2020., dakle, od prvog idućeg dana od dana prestanka radnog odnosa, a isplaćivat će ju Zavod iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, kontrolni pregled obavit će se najkasnije do listopada 2021., uz utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja (točke I. – IV.).

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika zbog bitnih povreda pravila postupka i to načela materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje ZUP) i sadržaja obrazloženja osporenog rješenja protivno odredbama članka 98. stavka 5. u vezi članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a. Smatra pogrešno primijenjenu odredbu članka 59. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18. i 102/19., dalje u tekstu ZOMO), budući u izračun mirovinskog staža nije uračunato razdoblje od 9.10.2019. od kada joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog 100% gubitka radne sposobnosti do dana prestanka radnog odnosa 25.02.2020. dakle propušteno je uračunati u staž još 4 mjeseca i 16 dana. Navodi nadalje kako, imajući u vidu sadržaj obrazloženja osporenog rješenja, neznatna razlika u izračunu mirovine između I. i II. stupa ne može biti presudna da ju se bez njezine suglasnosti i volje prisiljava na mirovinu iz I. stupa jer je za nju navodno povoljnija iako to ona ne želi. Nadalje navodi da joj je nejasno radi čega tuženik upućuje na primjenu članka 100. stavka 1. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (Narodne novine, br.: 19/14., 93/15., 64/18., 115/18. i 58/20.) jer je istim propisano da će se ukupna kapitalizirana sredstva s osobnog računa člana mirovinskog fonda prenijeti u državni proračun u postupku ostvarivanja prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu prema ZOMO temeljem osobno pisane izjave Središnjem registru osiguranika koji se opredijeli za mirovinu određenu kao da je bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti. Budući da nije dala izjavu osiguravajućem društvu u svezi prenošenje njezinih sredstava iz II. stupa u državni proračun niti ispunila uvjete za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu povrijeđene su odredbe na njenu štetu. Poziva se na odredbe članka 101. stavka 2. Zakona o obveznim i mirovinskim fondovima te navodi da u njenom slučaju budući je u vrijeme stjecanja prava na invalidsku mirovinu bila starija od 55 godina i više od 10 godina član mirovinskog fonda, zakonodavac nije isključio mogućnost stjecanja mirovine iz individualizirane kapitalizirane štednje. Smatra da je dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na osiguranike koji stječu pravo na starosnu mirovinu jer oni mogu birati da pored prava na mirovinu iz I. stupa na temelju generacijske solidarnosti ostvare i pravo na isplatu na temelju individualizirane kapitalizirane štednje iz II. stupa po kojem imaju pravo da im se isplati dio sredstava od 15% iz II. stupa odmah kao i da im se dio ravnomjerno isplaćuje, a njihova sredstava individualizirane kapitalizirane štednje su nasljedna.  Smatra pogrešnim zaključak tuženika da je nebitan način pokretanja postupka za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, a koji je u konkretnom slučaju pokrenut od strane izabranog liječnika obiteljske medicine, a žalbu izjavljenu na prvostupanjsko rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu bila je prisiljena povući zbog pritiska na poslodavca iz razloga jer više nije htio snositi naknadu zbog privremene spriječenosti za rad. Zbog navedenog navodi da su povrijeđene odredbe Ustava o pravu na vlasništvo i pravo nasljeđivanja te pravo na pravično odlučivanje kao i odredbe kojima se posebna skrb posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom.

4.              Tužbom zahtijeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.

5.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem i u skladu sa važećim zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Poziva se na odredbe članka 32. ZOMO, navodeći da je u skladu s tom odredbom u mirovinski staž tužiteljice uračunato razdoblje staža osiguranja do dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti 9. listopada 2019., a od tog datuma računat je pridodan staž pa navode tužiteljice da joj je u mirovinski staž trebalo uračunati razdoblje od 9. listopada 2019. do 25. veljače 2020. smatra neosnovanima. Tuženik nadalje napominje da je mirovina tužiteljice određena u skladu s odredbom članka 101. stavka 1. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima na koju izričito upućuje stavak 2. istog članka. Pored navedenog tuženik ističe da je mogućnost opredjeljenja između istupa iz obveznog mirovinskog osiguranja individualne kapitalizirane štednje ili ostvarivanja mirovine iz obveznog mirovinskog osiguranja individualne kapitalizirane štednje prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva propisana člankom 104. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima samo za osiguranike koji ostvare pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, a ne i za korisnike invalidske mirovine. Poziva se i na odredbe članka 126. stavka 1. u vezi s člankom 39. stavkom 1. – 4. ZOMO te dalje obrazlaže da se na kontrolnom pregledu može odrediti i novi kontrolni pregled i rok u kojem će se on obaviti, ali ne kasnije od 6 mjeseci prije navršene dobi za starosnu mirovinu.

6.              Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

7.              U smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS) 12. ožujka 2021. i 9. srpnja 2021. održana je usmena i javna rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8.              Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Tužiteljica predlaže provesti dokazni postupak financijskim vještačenjem utvrđenja visine mirovine iz I. i II. stupa, uz prijedlog sudu da odgodi odluku o dokaznom prijedlogu do pravomoćnog dovršenja postupka za odobravanje besplatne pravne pomoći. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava te utvrđene povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u pojedinačno navedenim odlukama, kako to proizlazi iz podnesak tužiteljice predanom na ročištu (stranica 50. – 51. spisa), potražuje troškove prema troškovniku predanom u spis.

9.              Tuženik se protivi provođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kako je to predložila tužiteljica.

10.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je uzeo u obzir dokaze provedene i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke te je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

11.              Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine mirovine iz I. i II. stupa.

12.              Na temelju odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti prema članku 131. stavku 2. ZOMO radi određivanja invalidske mirovine, a nakon što je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. službe u Z., Klasa: UP/I 141-02/19-01/03305687918, Urbroj: 341-25-05/3-19-73913 od 21. studenog 2019. tužiteljici kod koje je zbog 100% bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti priznato počevši od 9. listopada 2019. pravo na invalidsku mirovinu, a točkom II. izreke toga rješenja određeno je da će se o određivanju pripadajuće svote mirovne odlučiti po službenoj dužnosti posebnim rješenjem.

14.              Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da mirovinski staž tužiteljice prema članku 24. – 31. ZOMO, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu do dana 9.10.2019. ukupno iznosi 38 godina, 5 mjeseci i 4 dana (prilog rješenju je pregled mirovinskog staža), pridodani staž prema članku 32. ZOMO iznosi 0 godina, 5 mjeseci i 17 dana pa ukupan mirovinski staž za izračun mirovine iznosi 39 godina, 4 mjeseca i 21 dan. Detaljno se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navode podaci vezani za izračun visine mirovine: utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi, polazni faktor za određivanje invalidske mirovine, osobni bodovi te mirovinski faktor kao i podaci evidentirani o osiguranju u oba obvezna mirovinska osiguranja od 27. ožujka 2002. godine, pozivom na odredbe Zakona o obveznim mirovinskim fondovima utvrđuje se da će se kao povoljnija isplaćivat svota mirovine s dodatkom na mirovinu ostvarena u cijelosti iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti a ukupna kapitalizirana sredstva s osobnog računa prenijet će se putem Središnjeg registra osiguranika u Državni proračun.

15.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu tuženika uz detaljno navođenje postupka izračuna parametara od kojih ovisi visina mirovine. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik navodi da se danom nastanka utvrđenog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti utvrđuju svi relevantni elementi za izračun mirovine te se u konkretnom slučaju staž tužiteljice utvrđuje do dana osiguranog slučaja odnosno do 9. listopada 2019. bez obzira što joj je radni odnos prestao s danom 25. veljače 2020. U odnosu na visinu mirovine tuženik navodi da se u ukupnu svotu mirovine u smislu odredbe članka 79. stavka 2. ZOMO, a koja je izračunata na način kako je to navedeno u obrazloženju rješenja tuženika (stranica 3.) uračunava kao sastavni dio mirovine dodatak na mirovinu od 27% mirovine (855,92 kn) koji zajedno sa mirovinom od 3.170,06 kn čini jedno mirovinsko primanje i na dan 9. listopada 2019. iznosi 4.025,98 kn mjesečno. Tuženik nadalje obrazlaže da je tužiteljica do početka obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje, do 27. ožujka 2003., samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti provela ukupno 21 godinu, 4 mjeseca i 21 dan, a staž ostvaren nakon primjene obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje iznosi 18 godina za koji se prema članku 93. ZOMO određuje osnovna mirovina od osobnih bodova mirovine koju bi osiguranik ostvario da je bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti primjenom faktora osnovne mirovine 0,75 određenu za kalendarsku godinu u kojoj osiguranik stječe pravo na mirovinu. Prema podacima koje je za potrebe usporedbe najpovoljnije svote mirovine Središnji registar osiguranika pribavio od mirovinskih osiguravajućih društava mirovina iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje na dan 18. veljače 2020. iznosi 429,77 kn, a svota mirovine s dodatkom na mirovinu na dan usporedbe 18. veljače 2020. iznosi 4.025,98 kn, dok svota osnovne mirovine u usklađena na isti dan iznosi 3.492,87 kn i zbrojena s mirovinom na temelju kapitalizirane štednje od 429,77 kn ukupno iznosi 3.922,64 kn, pa se tužiteljici kao povoljnija određuje svota mirovine s dodatkom na mirovinu u cijelosti iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti u svoti 4.025,98 kn mjesečno. Navode tužiteljice iznesene u žalbi vezano za način pokretanja postupka za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu tuženik otklanja navodeći da je pobijano rješenje doneseno po službenoj dužnosti, a nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu pravomoćnim rješenjem P. službe u Z. broj: 1165786 od 21.11.2019.

16.              U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljici potpuni gubitak radne sposobnosti utvrđen s danom 9.10.2019., pravomoćnim rješenjem P. službe u Z., Klasa: UP/I 141-02/19-01/03305687918, Urbroj: 341-25-05/3-19-73913 od 21. studenog 2019., a da je u osiguranju, odnosno radnom odnosu bila do 25.2.2020. godine.

17.              Prema navodima tužbe u konkretnom slučaju sporan je izračun mirovinskog staža za ostvarivanje prava na mirovinu, kao i visina izračunate mirovine, odnosno činjenica da joj je mirovina određena sukladno odredbi članka 101. stavka 1. Zakona o obveznim mirovinskim osiguranjima, bez da joj je dana mogućnost izbora mirovine.

18.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

19.              Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri tom se očitovao na istaknute žalbene prigovore, te je time u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

20.              Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene razloge postoji uporište u dokumentaciji spisa i odredbama ZOMO, na koje se pozivaju upravna tijela.

21.              Člankom 56. stavkom 1. ZOMO propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

22.              Prema stavku 3. članka 56. ZOMO kao radni vijek, u smislu stavka 1. ovoga članka, uzima se broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života završio preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij (viša stručna sprema stečena prema ranijim propisima) radni vijek računa se od navršene 23. godine života, a osiguraniku koji je završio preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij (visoka stručna sprema stečena prema prijašnjim propisima) - od navršene 26. godine života.

23.              Nadalje, člankom 59. stavkom 1. ZOMO propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

24.              Prema stavku 2. članka 59. ZOMO osiguraniku kod kojega je na temelju nalaza i mišljenja mjesno nadležne područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, odnosno nalaza i mišljenja središnjeg ureda Zavoda za vještačenje utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. ili 4. ovoga Zakona na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu prema članku 56. ovoga Zakona, a koji je u radnom odnosu ili obavlja djelatnost na temelju koje je obvezno osiguran, Zavod donosi rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu na osnovi utvrđenog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nakon pravomoćnosti tog rješenja donijet će se rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

25.              Prema stavku 8. članka 59. ZOMO osiguraniku kojemu je rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona, a koji nije primao naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, mirovina se isplaćuje od prvoga idućeg dana od dana do kojega je nakon utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti ostvario plaću.

26.              Primjenjujući citirane odredbe na konkretno u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđeno činjenično stanje, sud cijeni da je pravilno tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu s danom nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, te u ukupan mirovinski staž koji se uzima za izračun invalidske mirovine uzeta razdoblja  osiguranja do 9. listopada 2019. godine.

27.              U postupku je nesporno utvrđeno da je tužiteljica bila u radnom odnosu do 25. veljače 2020. godine, međutim, imajući u vidu citirane odredbe budući da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu, u radni vijek za ostvarivanje prava uračunava se mirovinski staž ostvaren do dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, pa osnovano navodi tuženik da nema uporišta u zakonskim odredbama da se u mirovinski staž za izračun invalidske mirovine uračuna razdoblje osiguranja temeljem radnog odnosa nakon dana s kojim je kod tužiteljice utvrđena potpuna nesposobnost za rad i priznata invalidska mirovina.

28.              Navodi tužiteljice o pogrešnom tumačenju odredbi Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, nisu osnovani.

29.              Naime, odredbom članka 101. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima propisano je postupanje  sa sredstvima na osobnom računu člana mirovinskog fonda u slučaju nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti s pravom na invalidsku mirovinu

30.              Prema stavku 1. članka 101. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima ako kod člana mirovinskog fonda nastane potpuni gubitak radne sposobnosti s pravom na invalidsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ukupna kapitalizirana sredstva na osobnom računu člana mirovinskog fonda mirovinsko društvo će putem Središnjeg registra osiguranika prenijeti u državni proračun, a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje će mu odrediti invalidsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, kao da je član fonda bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti.

31.              Prema stavku 2. članka 101. Zakona  o obveznim mirovinskim fondovima odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti na člana mirovinskog fonda koji je stariji od 55 godina i koji je član mirovinskog fonda duže od 10 godina, ako bi mjesečna svota invalidske mirovine koja bi mu pripadala prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva uvećana za iznos osnovne invalidske mirovine iz stavka 3. ovoga članka iznosila više od mjesečne svote invalidske mirovine određene primjenom stavka 1. ovoga članka. U tom slučaju, sredstva s računa člana mirovinskog fonda prenijet će se putem Središnjeg registra osiguranika mirovinskom osiguravajućem društvu koje on izabere i koje mu osigurava trajnu mjesečnu invalidsku mirovinu prema svome programu, u skladu s posebnim zakonom.

32.              Prema stavku 3. članka 101. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima u slučaju primjene stavka 2. ovoga članka, osiguraniku će se invalidska mirovina u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti odrediti kao osnovna mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju.

33.              Prema stavku 4. članka 101. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima ako kod člana mirovinskog fonda nastane djelomični gubitak radne sposobnosti s pravom na invalidsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, član fonda može ostvariti pravo na mirovinu samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, a sredstva kapitaliziranih doprinosa ostaju na osobnom računu člana fonda, dok član ne ostvari pravo na prijevremenu starosnu, starosnu ili invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

34.              Imajući u vidu citirane odredbe i primjenjujući iste na konkretan predmet, sud cijeni da su pravilno upravna tijela invalidsku mirovinu tužiteljice odredila na način kako je to osporenim i prvostupanjskim rješenjem navedeno i detaljno obrazloženo.

35.              Nema mjesta primjeni odredbe članka 101. stavka 2. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima u slučaju kada  mjesečna svota invalidske mirovine koja bi joj pripadala prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva uvećana za iznos osnovne invalidske mirovine iz stavka 3. ovoga članka iznosi manje od mjesečne svote invalidske mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, kao da je kao član fonda bila osigurana samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti.

36.              Navodima tužbe pravilnost u postupku izvršenog obračuna visine mirovine, nije dovedena u pitanje, pa sud nije cijenio opravdanim provoditi daljnji dokazni postupak financijskim vještačenjem izračuna visine mirovine iz I. i II. stupa mirovinskog osiguranja.

37.              Spisu tuženika prileži dokumentacija iz koje je razvidno na koji način i kako je izvršen izračun, a paušalni navod tužiteljice da se radi o neznatnoj razlici i pogrešnom zaključku upravnih tijela da je neznatno veća mirovina – svota mirovine određena s dodatkom na mirovinu ostvarena iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, za nju povoljnija, nije osnovan.

38.              Pitanje „povoljnije“ mirovine, riješeno je zakonskom odredbom članka 101. stavka 2. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima u dijelu kojim se navodi: „....ako bi mjesečna svota invalidske mirovine koja bi mu pripadala prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva uvećana za iznos osnovne invalidske mirovine iz stavka 3. ovoga članka iznosila više od mjesečne svote invalidske mirovine određene primjenom stavka 1. ovoga članka.“ Za primjenu ovog članka osim ispunjenja uvjeta godina života i članstva mirovinskog fonda (55. godina života i više od 10 godina članstva) mora biti ispunjen uvjet vezan za mjesečnu svotu invalidske mirovine, a koji u konkretnom slučaju nije ispunjen.

39.              Navodi tužiteljice o nejednakosti i neravnopravnom postupanju u odnosu na osiguranike koji stječu pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu i imaju mogućnost izbora mirovine temeljem osobne potpisane izjave Središnjem registru osiguranika, nisu osnovani.

40.              Naime, za slučaj ostvarenja prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu mjerodavne su odredbe članka 100. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, pa u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni tih odredaba, budući da tužiteljica ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu.

41.              Činjenica da se tuženik obrazloženju osporenog rješenja, na str. 4. odlomak 5. pozvao na odredbu članka 100. stavka 1. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, prema ocjeni suda greška je u pisanju koja se u skladu sa odredbom članka 104. ZUP-a u svako doba može ispraviti. Na navedeno upućuje sadržaj prethodna dva odlomka (3. i 4. – kojima se citiraju odredbe čl. 101. st. 1. i 2. Zakona  obveznim mirovinskim fondovima) na istoj stranici, budući da se u 5. odlomku iznosi zaključak vezan za primjenu članka 101. stavka 1. i 2. navedenog Zakona.

42.              Da se radi o grešci u pisanju proizlazi i iz činjenice da je odredbama članka 100. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima propisano ostvarivanje prava na mirovinu – starosnu i prijevremenu starosnu, a o čemu se u ovom slučaju ne radi.

43.              Povrede pravila o jednakom postupanju na koje ukazuje tužiteljica, nisu utvrđene, a za predmetni slučaj nije pravno relevantno pozivanje tužiteljice na  odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima M. i dr. protiv I. – zahtjev br. 46286/09 od 31. svibnja 2011., K. A., str. 40. i R. protiv P. br. 38886/05 od 28. travnja 2009., C. i dr. protiv U. K. br. 42184/05, G. protiv A. i dr.,  jer postupanje upravnog tijela u postupku koji je prethodio upravnom sporu  nije suprotno stajalištima izraženim u tim odlukama.

44.              Niti povrede načela ZUP-a na koje ukazuje tužiteljica, sud nije našao, a osporenim rješenjem odgovoreno je na bitne žalbene navode, pa tvrdnja tužiteljice da osporeno rješenje nije obrazloženo u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a nije osnovana.

45.              Stoga, sud nije prihvatio osnovanima navode tužiteljice. Radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik.

46.              Osporenim rješenjem, uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

47.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 31. stavka 2. ZUS-a, nisu utvrđeni.

48.              Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

49.              O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. Tom je odredbom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn, valjalo odbiti.

50.              Stoga je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 14. srpnja 2021.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke spora, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima).