Poslovni broj: 15. P-231/2017-31

 

                

Poslovni broj: 15. P-231/2017-31

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu Ivi Bakaliću, uz sudjelovanje Darinke Nejašmić kao zapisničara, u pravnoj stvari tužitelja J. R., P. j., OIB: …, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M. iz R., protiv tuženika T. d.d. S., OIB: …, zastupan po punomoćnici mr. S. P., odvjetnici u S., radi zaštite autorskog prava, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja V. V. i zz tuženika J. B. s punomoćnicom tuženika, na ročištu za objavu presude održanom 14. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

„I.I. Utvrđuje se da je tuženik T. d.d. S., OIB: …, povrijedio autorska prava tužitelja J. R., M., P. J., OIB:…, na način da je na svojim web stranicama www….. objavio fotografije tužitelja na linkovima kako slijedi:

 

1.fotografiju P. J.-P.-65 na linku:

http://... 

2.               fotografiju P. J.-P.-107 na linku:

http://...  

3.               fotografiju P. J.-P.-238 na linku:

http://... 

4.               fotografiju P. J.-P.-87 na linku:

http://... 

5.               fotografiju P. J.-P.-93 na linku:

http://... 

6.               fotografiju P. J.-P.-114 na linku:

http://... 

7.               fotografiju P. J.-P.-90 na linku:

http://... 

8.               fotografiju P. J.-P.-61 na linku:

http://... 

9.               fotografiju P. J.-P.-194 na linku:

http://... 

10.               fotografiju P. J.-P.-12 na linku:

http://... 

11.              fotografiju P. J.-P.-86 na linku:

http://... 

 

sve bez ovlaštenja tužitelja kao autora i bez navođenja tužitelja kao autora te mu se zabranjuje u buduće objava istih fotografija tužitelja bez ovlaštenja tužitelja.

 

I.II. Nalaže se tuženiku T. d.d. S., OIB: … isplatiti tužitelju J. R., M., P. J., OIB: …, iznos od 17.200,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 12. listopada 2016. godine pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

I.III. Dijelovi ove presude i to uvod, izreka i dio obrazloženja pod naslovom „O MERITUMU SPORA“ će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „V. l.“ u roku od 8 dana.“

             

II Odbija se tuženi zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

„II.I.Nalaže se tuženiku T. d.d. S., OIB: … isplatiti tužitelju J. R., M., P. J., OIB: …, iznos od 88.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 12. listopada 2016. pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

II.II. Nalaže se T. d.d. S., OIB: … isplatiti tužitelju J. R., M., P. J., OIB: … na ime neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava iznos 49.600,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 12. listopada 2016. pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

II.III. Ova presuda će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „J. l.“, u roku od 8 dana.

 

II.IV. U odnosu na objavu presude u V. l. odbija se zahtjev za objavom preostalih dijelova presude koji nisu obuhvaćeni točkom I.III. izreke.“

 

III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je autor 11 fotografija naznačenih u izreci presude koje je tuženik neovlašteno koristio na svojim web stranicama na linkovima http://....

             

Tuženik je predmetne fotografije objavio bez ikakvog odobrenja tužitelja kao autora, bez njegova znanja i bez plaćanja tužitelju bilo kakve naknade za takvo korištenje. Pored povrede naprijed opisanih imovinskih autorskih prava, tuženik je povrijedio i moralna autorska prava tužitelja na način da prilikom nijedne objave fotografije, nije naveo ime autora odnosno ovdje tužitelja, a što je protivno članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Također, a protivno članku 16. ZAPSP-a, fotografija P. J.-P.-86 objavljena na linku pod brojem 11 je izrezana iz originalnog kadar što predstavlja daljnju povredu moralnih autorskih prava tužitelja. Tuženik je neovlašteno javno prikazivao predmetna autorska djela, a što je protivno odredbi članku 21. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Tuženik nije za korištenje predmetnih fotografija na način kako ih je koristio ishodio nikakvo ovlaštenje od strane autora.

 

U tužbi se navodi da se je tužitelj putem svojih punomoćnika, dana 11. listopada 2016., obratio tuženiku sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava, za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija sukladno članku 187. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Tuženik je na dostavljeni poziv očitovao dopisom od 20. prosinca 2016. otklanjajući svoju odgovornost za počinjene povrede iako bez ikakvih pravno relevantnih argumenata. Tuženik u svom dopisu ističe da bi sporne fotografije preuzeo s web stranica N. p. P. j. jer da s njima ima nekakvu suradnju i promovirao ih, iako o tome ne dostavlja nikakve dokaze. U konačnici tuženik je ponudio kao naknadu ukupan iznos od 6.300,00 kuna. No, tužitelj se na takav dopis i prijedlog tuženika očitovao dopisom od 10. siječnja 2017.

 

Tužitelj u odnosu na prethodno ističe kako je potpuno irelevantno što točno tuženik promovira na svojem web portalu. Ono što je relevantno jeste da za korištenje fotografija nije ishodio nikakvo i ničije odobrenje. Tuženik je prava osoba-društvo kapitala osnovano radi stjecanja dobiti. Tužitelju nije poznato da bi tuženik bio u bilo kakvoj poslovnoj suradnji s N. p. P. j. niti je o tome dostavio bilo kakav dokaz. Tuženik nije dostavio nikakav dokaz da bi od bilo koga dobio bilo kakvo odobrenje za korištenje spornih fotografija. Sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima autorskopravni ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku.

 

Tužitelj nije nikakvim pravnim poslom prenio na N. p P. j. pravo daljnje distribucije njegovih autorskih djela. Stoga nikakvo odobrenje za korištenje spornih fotografija eventualno dano tuženiku od strane N. p P. j. (sve i kada bi ono postojalo i tuženik posjedovao dokaz o tome) ne bi bilo valjano budući nitko ne može na trećega prenijeti više prava nego što ih i sam ima.

 

U odnosu na način korištenja ističe se da je postupanje tuženika bilo je u najmanju ruku iz krajnje nepažnje. Naime, imajući u vidu registriranu djelatnost i činjenicu da je tuženik izdavač portala T. N. jasno je da mu je moralo biti poznato da su predmetne fotografije autorsko djelo i da se pravo iskorištavanja autorskih djela ne stječe samo na temelju nekakve neidentificirane poslovne suradnje s N. p P. j., a koje samo po sebi ni nema nikakva prava na ustupanje predmetnih fotografija trećim osobama u svrhe u koje ih je tuženik koristio. Nadalje, s obzirom na djelatnost tuženika i činjenicu da na predmetnom portalu ima nebrojeno pojedinačnih autorskih djela, jasno je tuženiku moralo biti poznato da autor nije i ne može biti pravna osoba već samo i isključivo fizička. Stoga navođenjem izvora odakle je fotografije preuzela ne znači poštivanje prava zajamčenog u članku 15. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

 

U odnosu na ponuđeni iznosi naknade štete tužitelj je istog držao neprimjerenim i uvredljivim te ga isti nije prihvatio, a tuženik se na ovakav podnesak tužitelja očitovao dopisom od dana 25. siječnja 2017. ponudivši u konačnici iznos od 10.000,00 kuna na ime naknade pričinjene štete, no i taj iznos je za tužitelja jednako neprihvatljiv.

 

              Tužitelj ustraje kod postavljenih zahtjeva te tako isti potražuje od tuženika plaćanje penala sukladno odredbi članka 183. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade budući je pravo autora povrijeđeno u najmanju ruku iz krajnje nepažnje tuženika, u iznosu od 10.000,00 kuna po fotografiji, odnosno ukupno iznos od 110.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva (Poziv za prestanak vršenja povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu) odnosno od dana 11. listopada 2016. pa do isplate. Riječ je o minimalnim iznosima na koje tužitelj ima pravo. Riječ je zapravo o naknadi za korištenje koja ne predstavlja niti približno niti jednokratnu uobičajenu naknadu koju tužitelj ostvaruje kod ustupanja prava na ovakvo korištenje. Fotografije su nadalje učinjene dostupnim i vidljive najširem krugu ljudi, a u iste je uloženo puno truda i novčanih sredstava.

 

Tužitelj je profesionalni fotograf kojem je fotografija poziv i koji jako pazi kome će svoje fotografije prodati, a posebno pazi i inzistira na tome da uvijek bude naveden kao autor. Tužitelj stoga na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava potražuje iznos od po 5.000,00 kuna po fotografiji, ukupno 55.000,00 kuna. Iako nebitno, tužitelj nije član nikakve fotoreporterske udruge niti agencije pa da bi se na njega primjenjivao bilo kakav cjenik na kojeg ukazuje tuženik. Potraživani iznosi na ima penala i povrede moralnih autorskih prava su u cijelosti primjereni, u skladu s uobičajenim naknadama i postojećom sudskom praksom. Tužitelj nije fotoreporter niti je u konkretnom slučaju riječ o fotografijama na koje se može primijeniti bilo koji cjenik. Tužitelj je član Međunarodne federacije za fotografsku umjetnost (FIAP) i nositelj njihovog počasnog zvanja EFIAP-Exscellence FIAP.

 

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu djelomično priznaje navode tužbe i tužbeni zahtjev do iznosa od 10.200,00 kuna koliko je ponudio tužitelju i u postupku mirnog rješenja dok u preostalom dijelu tuženik osporava tužbu kao neutemeljenu, paušalnu, bez valjanih dokaza i obrazloženja.

 

U nastavku postupka tužitelj je podneskom od 13. listopada 2020. dao svoj osvrt na pribavljenu dokumentaciju od N. p P. j. naglašavajući kako se dostavljeni autorski ugovor ne odnosi na fotografije koje su bile predmet spora, da dostavljeno očitovanje N. p P. j. potvrđuje navode tužitelja da tuženik nikada nikoga nije pitao za suglasnost ili odobrenje za korištenje fotografija sve da ih je preuzeo sa stranica nacionalnog parka.

 

Posebno se naglašava da su tužitelj i Javna ustanova u dugogodišnjoj i odličnoj obostranoj suradnji koja prelazi uobičajeni poslovni odnos prodaje i otkupa prava na fotografiju budući tužitelj povremeno ustupa Javnoj ustanovi fotografije bez ikakve naknade radi čega navedeni iznosi nisu relevantni za utvrđivanje tržišne cijene fotografije. Uzgred se napominje kako dostavljeni autorski ugovor dokazuje da tužitelj nije prenio na javnu ustanovu pravo prenošenja fotografija trećim osobama bez dopuštenja autora.

 

Tuženik se je u nastavku postupka s više podnesaka očitovao na tijek postupka i u tim podnescima je ukazivao da je određene fotografije tužitelja tuženik koristio iz neznanja, a da su se iste nalazile na internetskim stranicama N. p P. j. U odnosu na uobičajenu cijenu fotografije tuženik se je pozvao na autorski ugovor između tužitelja i Javne ustanove te tvrdi da ugovorena cijena od 200,00 kuna u tom ugovoru predstavlja uobičajenu cijenu za slične fotografije. Tuženik je posebno naglasio da je njegov portal … po svom karakteru nekomercijalni portal te da su na istom sporne fotografije pregledane u 242 pregleda.

 

U odnosu na primjenu penala tuženik tvrdi kako nije imao saznanja, a niti svijesti o povredi autorskih prava tužitelja jer je na dno fotografije stavio naznaku "izvor N. p P. j.". Iz navedenog tuženik izvlači zaključak kako se u konkretnom slučaju radilo o neznanju autora portala, a ne o namjeri iskorištavanja tuđeg autorskog djela. Dodatno navodi kako je tuženik svojevremeno uputio dopis N. p P. j. nudeći suradnju u promotivne svrhe, ali se navedeni dopis kod primatelja izgubio i na isti nisu dogovorili, a izostanak odgovora tuženik je ocijenio na način da mogu promovirati N. p P. j. s navedenim fotografijama na svom portalu.

 

U ostalim svojim očitovanjima tijekom postupka stranke su ostale kod svojih prvotnih navoda i stavova bez potrebe ponavljanja.

 

              U dosadašnjem tijeku postupka sud je djelomičnom presudom na temelju priznanja od 12. studenog 2018. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 10.200,0 kuna s osnova povrede autorskih imovinskih i moralnih prava, a o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva odlučuje se ovom presudom.

 

3. U dokazne svrhe pregledani su ispisi s internetskog portala tuženika sa spornim fotografijama, pregledane su sporne fotografija zajedno s podacima o foto aparatu s kojim je ista napravljena zajedno sa CD na kojem se nalaze navedene fotografije u digitalnom obliku, pregledana je korespondencija između stranaka, pregledano je očitovanje Javne ustanove zajedno s priloženim ugovorom sklopljenim s tužiteljem dana 10. listopada 2012., tužitelj i zz tuženika su saslušani u svojstvu parničnih stranaka,

 

              Pregledom ispisa s internetskog portala tuženika nesporno se utvrđuje da je isti pod naslovom Moć ljepote N. p P. j. objavio 11 fotografija tužitelja. Da se zaista radi o fotografijama tužitelja utvrđeno je iz kopije računa o kupovini fotoaparata Canon Eos 40D i priloženom jamstvenom listu koji glasi na tužitelja, a navedeni podaci o kupljenom foto aparatu mogu se identificirati pregledom CD-a na kojem su pohranjene sporne fotografije sa svojim exif podacima i svi navedeni podaci dokazuju autorstvo tužitelja nad spornim fotografijama.

 

              Kod tuženik je očito postojala svijest da fotografije pripadaju tužitelju jer je već u korespondenciji između stranaka tuženik mirnim putem predložio nagodbu na iznos od 6.300,00 kuna, a potom i konačni iznos od 10.000,00 kuna kao iznos naknade zbog povrede prava.

 

              Konačno, na ročištu glavne rasprave od 27. travnja 2021. saslušani su tužitelj i ZZ tuženika.

 

Tako, tužitelj u svom iskazu naglašava da se fotografijom bavi više od 15 godina, da potječe iz područja P. koje područje je njegova glavna preokupacija i nepresušan izvor motiva, a upravo su motivi iz prirode ono što ga najviše zanima u svom profesionalnom radu.

 

U odnosu na način svog profesionalnog rada iskazuje kako izbjegava ustupanje fotografija u elektronskom obliku, već da preferira stvaranje fotografija od fotografiranja pa do izrade u materijalnom obliku.

 

U odnosu na svoje poslovne odnose s N. p P. j. naglasio je da je istima ustupa fotografije za simboličku naknadu jer želi promovirati kraj iz kojeg potječe i dati svoj doprinos takvoj promociji, a vezano za tržišne cijene koje je ostvarivao za svoje fotografije naglasio je kako je ostvarivao i veće naknade od 5.000,00 kuna koliko se traži u ovo parnici.

 

U odnosu na povredu autorskih moralnih prava iskazao je da je 2011. dobio odličje Međunarodne federacije za fotografsku umjetnost, a da je to uspjelo samo 18 osoba iz Hrvatske. U odnosu na samu povredu autorskih moralnih prava i osjećaje koji mu time nastaju tužitelj je naglasio kako se osjeća silovan u duhovnom smislu, a sve iz razloga jer zna svaku svoju fotografiju koju je stvorio te da je s istima živo vezan zbog čega i doživljava takav osjećaj kod povrede prava iskazujući kako takav emotivni stres vjerojatno ne doživljavaju fotografi nogometnih utakmica i različitih priredbi u kojima nema osobnog odnosa fotografa i događaja.

 

Posebno je naglasio da posjeduje opremu koja vrijedi oko 500.000,00 kuna, da se posebno priprema za stvaranje fotografije, odabir lokacije, procjenu vremenskih uvjeta i dijela dana u kojem će se vršiti snimanje tako da po danu može napraviti od 6 do 12 fotografija uz napomenu da za različite tehnike snimanja koristi različite varijante zbog čega je ponekad za snimanje jednog kadra potrebno napraviti do 100 fotografija što može potrajati i dva sata, a tek potom vrši obradu fotografija u digitalnom formatu do konačnog rezultata kojeg želi postići fotografijom.

 

U odnosu na pitanje o komercijalnom korištenju fotografija naglasio je da je zabrana komercijalnog ustupanja trećim osobama bez dopuštenja autora pravilo u njegovom radu, a da izbjegavanjem prodaje fotografije u elektronskom obliku zadržava kontrolu nad originalnom.

 

Na istom ročištu saslušan je i ZZ tuženika J. B. koji je u svom iskazu naglasio da dugi niz godina živi i radi u Nj. gdje je vrlo uspješan u izdavačkoj djelatnosti te ima ukupno 15 izdanih ili nagrađenih knjiga.

 

U odnosu na portal … iskazao je kako je nakon dugo godina u inozemstvu odlučio nešto napraviti u domovini te je osnovao navedeni portal i za urednika angažirao novinara D. Š. s Radio postaje S. kojem je dao svu slobodu u radu uz uvjet da to bude u skladu s pozitivnim propisima. Naglasio je kako je urednik Š. kod uređivanja portala surađivao s različitim subjektima pa je tako nastao i članak posvećen P. j., a za samu opremu članka korišteno je više različitih fotografija na kojima je kao izvor stavljena naznaka s kojeg portala su već iste preuzete, a sličnu suradnju portal je ostvario i s brojnim turističkim zajednicama u Hrvatskoj. Međutim nakon članka o P. i nakon opomene tužitelja sporne fotografije je tuženik uklonio, ali na pitanje je li se tuženik prije korištenja fotografija obratio NP sa zahtjevom za dozvolom korištenja ZZ tuženika je naglasio kako vjeruje da je to napravljeno pa barem telefonskim putem.

             

              Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

             

4. MJERODAVNO PRAVO

 

              Tužba u ovom predmetu podnesena je 3. ožujka 2017. pa se kao mjerodavno pravo primjenjuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/03., 79/07., 80/11., 141/13. i 127/14.).

 

5. O MERITUMU SPORA

 

Podnesenom tužbom tužitelj potražuje naknadu zbog povrede autorskog imovinskog i autorskog moralnog prava, a svoje traženje temelji na tvrdnji da je tuženik iskoristio njegova autorska djela stavljajući ista na svoju web stranicu portala …. Tužitelj tvrdi da je tuženik iskoristio autorska djela bez da je prethodno od tužitelja zatražio ovlaštenje za korištenje, platio naknadu i nije ga označio kao autora.

 

Tužitelj na podlozi tvrdnje o neovlaštenom korištenju fotografija stavljanjem istih na Internet i to bez suglasnosti potražuje od tuženika naknadu u ukupnom iznosu od 10.000,00 kuna po jednoj fotografiji ili ukupno 110.00,00 kuna smatrajući da je do korištenja fotografije došlo namjerno ili iz krajnje nepažnje zbog čega iskazana naknada predstavlja naknadu u dvostrukom iznosu odnosno penal.

 

U odnosu na povredu autorskih moralnih prava, tužitelj na ime povrede potražuje iznos od po 5.000,00 kuna po fotografiji ili ukupno 55.000,00 kuna.

 

Svoje autorsko pravo tužitelj je dokazao priloženim CD sa spornim fotografijama koje su pohranjena u digitalnom obliku kao i tzv. exif podaci o trenutku nastanka, podaci o fotoaparatu, objektivu i slično, s kojim podacima raspolaže autor, a svi ti podaci su u korelaciji s računom i jamstvenim listom iz 2007. i 2008. te 2010., a sam tužitelj je u svom iskazu naglasio da su sporne fotografije upravo nastale u razdoblju od 2008. do 2010.

 

Tuženik se tužbenim navodima tužitelja očitovao na način da je još u odgovoru na tužbu iskazao priznanje tužbenog zahtjeva do iznosa od 10.200,00 kuna, dok je u preostalom dijelu osporio potraživanje tužitelja. U kasnijim očitovanjima tuženik je iskazivao stavove da bi cijena spornih fotografija bila oko 200,00 kuna, odnosno upravo onoliko koliko se spominje u ugovoru pribavljenom do N. p P. j., a tuženik je također u više navrata ukazivao kako u konkretnom slučaju ne bi bilo moguće primjenjivati pravilo o izricanju penala, odnosno dvostrukom iznosu naknade iz razloga jer je tuženik prigodom objave stavio izvor s kojeg je preuzeo sporne fotografije odnosno N. p P. j. vjerujući da su navedene fotografije slobodne za preuzimanje, tim više što portal tuženika nije komercijalne namjene već su sporne fotografije iskorištene u promotivne svrhe P. j.

 

Posebno je naglašeno da su fotografije uklonjene s portala odmah po opomeni, a da su do tada bile pregledane oko 250 puta.

 

Određujući se prema postavljenom tužbenom zahtjevu i prigovorima tuženika, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a dijelom neosnovan kao što je to presuđeno u izreci presude pod točkom I i II uz posebnu napomenu da je ranijom spomenutom djelomičnom presudom na temelju priznanja odlučeno o osnovanosti zahtjeva do visine iskazanog priznanja tuženika.

 

Predmet ovog parničnog postupka je zaštita autorskog prava i to upravo fotografije kao autorskog djela kako to proizlazi iz izričite odredbe članka 5. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kao mjerodavnog prava. U odnosu na osnov potraživanja, a to je neovlašteno korištenje, nepriznavanje i neoznačavanje autora, sud drži da je tužitelj u tom dijelu tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti.

 

Na podlozi rezultata dokaznog postupka sud osnovano zaključuje da je tuženik objavio 11 tužiteljevih autorskih djelo bez dopuštenja autora, naznake autora i bez plaćanja naknade čime je povrijedio autorska imovinska prava tužitelja sukladno čemu je sud prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I.I. sukladno članku 172. i 177. mjerodavnog prava.

 

Za takav način korištenja tužitelj je zatražio ukupnu naknadu od po 10.000,00 kuna za svaku fotografiju pozivom na odredbu članka 183. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kojom je regulirano pitanje penala, odnosno pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu ako je zaštićeno pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom. U odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva potrebno je kazati da je djelomičnom presudom tužitelju priznat iznos od 4.800,00 kuna te je preostalo odlučiti o osnovanosti iznosa od 105.200,00 kuna.

 

Određujući se prema tako postavljenom dijelu tužbenog zahtjeva s osnova povrede autorskih imovinskih prava tužitelja, sud je na podlozi rezultata dokaznog postupka odredio kako je samo potraživanje naknade s osnova penala osnovano, dok je iznos previsoko zatražen. Ovo iz razloga jer je iz iskaza ZZ tuženika nesporno utvrđeno kako je urednik portala … D. Š. kojeg je on kao zakonski zastupnik postavio imao svu slobodu u radu, a prigodom članka posvećenog P. j. da je iskoristio više različitih fotografija na način da je kao izvor stavljena naznaka s kojeg su portala iste preuzete.

 

Iz navedenog sud zaključuje kako je tuženik prigodom objave spornih fotografija tužitelja postupio iz krajnje nepažnje jer je urednik portala po kazivanju ZZ tuženika bio novinar Radio S. D. Š. za kojeg sud osnovano pretpostavlja da se je kao novinar na radio postaji susretao s pitanjima autorskih prava te da je prigodom preuzimanja spornih fotografija tužitelja postupio iz krajnje nepažnje jer isti očito nije uložio niti minimum napora utvrditi tko je autor fotografije. Za postupanje urednika odgovoran je tuženik kao vlasnik portala pa se sve ono što je propustio napraviti D. Š. neposredno stavlja na teret i kao propust tuženika.

 

Sud posebno napominje da je člankom 12. a. i člankom 12.b. mjerodavnog prava u pravni sustav i tekst Zakona o autorskom pravu još izmjenama zakona iz 2014. unesen pojam djela siročadi odnosno autorskih djela kojima nije poznat autor, a za ista je propisana tzv. pažljiva potraga za utvrđivanje statusa djela siročadi.

 

ZZ tuženika se u svom iskazu pohvalio kako se dugi niz godina u Nj. uspješno bavi izdavačkom djelatnošću iz čega sud zaključuje kako je upoznat s pitanjem autorskih prava. U isto vrijeme je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima usklađen s pravnom stečevinom EU u kojoj ZZ tuženika djeluje dugi niz godina, a kako se radnje pravnih osoba ostvaruju radnjama zakonskih zastupnika i zaposlenika potrebno je zaključiti kako je tuženik putem svog glavnog urednika portala u konkretnom slučaju postupio iz krajnje nepažnje jer prigodom objave tužiteljevih fotografija nije napravio niti minimum napora utvrditi tko bi bio autor spornih fotografija, već se je olako zadovoljio time da kao izvor stavi N. p P. j. U isto vrijeme se očito nije ni pokušao raspitati ili to bar nije dokazano od strane tuženika da je prije objave od N. . pokušao doznati tko je autor fotografije. Posebno se naglašava da je tuženik nakladnik koji se u svom svakodnevnom radu nužno susreće sa autorskim djelima i svim pitanjima vezanim uz ta djela radi čega tuženik u svom radu mora postupati s povećanom pažnjom dobrog gospodarstvenika iz članka 10. Zakona o obveznim odnosima, a postupanje suprotno tome predstavlja očiti primjer Time je po ocjeni suda dokazan uvjet za izricanje penala iz članka 183. mjerodavnog prava jer sud zaključuje da je urednik portala D. Š. postupio iz krajnje nepažnje. Posebno se napominje da je identičan pravni stav u vrlo sličnoj pravnoj situaciji iskazao VTS RH u svojom odluci broj 73.Pž-5750/2017. i 24.Pž-2035/2018.

 

Međutim, u svezi same visine penala sud je ocijenio da je isti previsoko zatražen rukovodeći se pri tom slijedećim postavkama.

 

U svezi iznosa naknade s osnova autorskog imovinskog prava, a time posljedično i iznosa penala prvenstveno je potrebno utvrditi kolika bi bila tržišna cijena sporne fotografije koju je neovlašteno objavio tuženik. S tim u svezi tužitelj je u svom iskazu naglasio da bi cijene spornih fotografija dosezale i 5.000,00 kuna, ali je u isto vrijeme iz pribavljenog autorskog ugovora tužitelja i Javne ustanove utvrđeno da su se fotografije prodavale i po 200,00 kuna. U takvom rasponu, a uvažavajući argumentaciju tužitelja da s N. p P. j. ima poseban odnos koji se ne zasnivana na tržišnim kriterijima te dodatno uvažavajući činjenicu da je od nastanka spornih fotografija pa do objave prošlo i 7 do 8 godina u kojem razdoblju je osnovano pretpostaviti da je tužitelj sporne fotografije dodatno tržišno valorizirao, uvažavajući dio njegovog iskaza o izbjegavanju prodaje u elektronskom obliku, sud drži da bi primjereni iznos tržišne cijene za svaku od fotografija bio iznos od 1.000,00 kuna uvećano za iznos penala u iznosu od 1.00,00 kuna kod procjene tržišne vrijednosti fotografije uvažavan je kriterij da se radi o panoramskim fotografijama, a ne o ekskluzivnim fotografijama nekog neponovljivog trenutka ili događaja. Sukladno navedenom sud je ocijenio da tužitelju za svaku fotografiju treba dosuditi iznos od 1.000,00 kuna osnovne naknade uvećano za iznos od 1.000,00 kuna s osnova penala što daje ukupni iznos od 22.000,00 kuna.

 

Uvažavajući činjenicu da je djelomičnom presudom tužitelju s osnova povrede autorskih imovinskih prava dosuđen iznos od 4.800,00 kuna, u izreci presude tužitelju je dosuđen daljnji iznos od 17.200,00 kuna o čemu je odlučeno u izreci presude pod točkom I.II. s pripadajućim zateznim kamatama.

 

U izreci presude pod točkom I.III. sud je djelomično prihvatio i zahtjev za objavom presude i to objavom samo dijelova presude uvoda, izreke i djela obrazloženja u odnosu na meritum spora u dnevnom listu V. l., sve primjenom članka 180. mjerodavnog prava cijeneći da će se objavom u tom dnevnom listu koji se prodaje na području RH i u inozemstvu te objavljuje na Internetu postići svrha objave, te će se takvom objavom javnost informirati o počinjenoj povredi autorskog prava i počinitelju. Ovo dodatno i iz razloga jer je povreda počinjena na Internetu kao mediju na kojem se često događaju povrede zaštićenog prava.

 

U izreci presude pod točkom II.I. sud je odbio tužitelja za više zatraženi iznos od 88.000,00 kuna s osnova plaćanja naknade za povredu autorskih imovinskih prava smatrajući da više zatraženi iznos ne odgovara tržišnim kriterijima koji su se mogli postići za navedene fotografije, odnosno sa suprotnom argumentacijom od one koja je navedena u dijelu obrazloženja kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev s istog osnova.

 

U izreci presude pod točkom II.II. tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatom naknade s osnova povrede autorskih moralnih prava u iznosu od 49.600,0 kuna. Napominje se kako je tužitelj s ovog osnova zatražio iznos od 55.000,00 kuna odnosno 5.000,00 kuna po svakoj fotografiji, a sud je djelomičnom presudom na ime povrede autorskih imovinskih prava tužitelju dosudio iznos od 5.400,00 kuna.

 

Ocjena je ovog suda u odnosu na preostali tužbeni zahtjev s osnova povrede autorskih moralnih prava bila da iznos dosuđen djelomičnom presudom zadovoljava kriterije koji se postižu određivanjem naknade za povredu autorskih moralnih prava.

 

S tim u svezi se naglašava da se zbog povrede autorskog moralnog prava dosuđuje primjerena novčana naknada koja predstavlja samo satisfakciju za učinjenu povredu, izraženu u novcu, a ne i ekvivalentnu novčanu naknadu (pravična naknada iz članka 1100. ZOO) tako da ta naknada ne smije biti izvan konteksta prostora i vremena u kojem se sve događa. Tom novčanom naknadom autor ne mora dobiti potpuno zadovoljenje zbog učinjene povrede (pravni stav iskazan u presudi VTS RH broj 13.Pž-8862/13). Međutim, sud svakako prihvaća razloge tužitelja koji je kazao da se u situacijama neovlaštenog korištenja osjeća kao da je silovan u duhovnom smislu jer ima poseban odnos sa svojim fotografijama. Sud drži kako će navedenim iznosom naknade tužitelj biti primjereno naknađen za izvršenu povredu moralnog prava nenavođenjem autora jer je navedeni iznos u korelaciji s vremenom u kojem je fotografija bile objavljene na web stranici tuženika, malim brojem izvršenih pregleda i s gospodarskom situacijom u društvu, a kako je potrebno kazati da određenu satisfakciju tužitelju nosi činjenica da će presuda biti objavljena u dnevnom listu koji se prodaje na području cijele Republike Hrvatske.

 

Također, tužitelj je u točci II.III. i II.IV. izreke presude odbijen i u dijelu zahtjeva da se cjelovita presuda objavi u dnevnom listu J. l., a u V. l. da se objave i preostali dijelovi presude koji nisu naznačeni u izreci presude pod točkom I.III. Ocjena je suda da vrsta povrede ne zahtjeva objavu u dva dnevna lista jer bi to bilo samo ponavljanje onog što će biti objavljeno u dnevnom listu V. l. i predstavljalo bi nepotrebno gomilanje troškova na teret tuženika tim više što se oba dnevna lista prodaju na području cijele Republike Hrvatske. Također, sud nije našao potrebnim da se u dnevnom listu Večernji list objave i preostali dijelovi obrazloženja presude jer će po ocjeni suda i s objavljenim dijelovima javnost biti dovoljno upoznata o počinjenoj povredi.

 

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkama I i II.

 

6. O TROŠKOVIMA POSTUPKA

             

              Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, a odluku da svaka stranka snosi svoje troškove sud obrazlaže slijedeće.

 

              Tužitelj je uspio u osnovu potraživanja u cijelosti, a manjim dijelom u odnosu na visinu potraživanja.

 

Sud drži da primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a osnov i visina potraživanje čine po 50% visine iznosa troškova.

 

              U odnosu na visinu zahtjeva tužitelj je ovom presudom uspio za iznos od 17.200,00 kuna dok je tuženik uspio za iznos od 137.600,00 kuna. Međutim, uvažavajući da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev za iznos od 10.200,00 kuna o čemu je donesena djelomična presuda pa se i u tom dijelu primjenom članka 157. ZPP-a također treba smatrati da je tužitelj tuženiku dužan naknaditi troškove. To posljedično znači da tuženiku pripada pravo na troškove sve do iznosa zahtjeva od 147.800,00 kuna odnosno tuženik je u svezi visine zahtjeva uspio sa 89,57%. Kada se taj postotak stavi u korelaciju s drugih 50% troškova spora dolazimo do zaključka da je tužitelj glede troškova uspio s 50% osnova potraživanja dok je tuženik uspio sa 44,78 % visine potraživanja što daje razliku od 5,22%. U toj situaciji sud drži da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima radi čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

 

U Splitu 14. srpnja 2021.

 

              Sudac

 

                                                                                                                                    Ivo Bakalić,v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki Trgovački sud u Zagrebu RH.