- 1 -

                                  Broj: Ppž-7212/2021

 

 

                                 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R.M., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, broj: Pp J-427/2019 od 19. siječnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Odbija se kao neosnovana žalba okr. R.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

              II               Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. R.M. se oslobađa obveze naknaditi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. R.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod t. 1) i 2) izreke pobijane presude te je za svaki prekršaj okrivljeniku utvrđena novčana kazna u iznosu od po 500,00 kuna i izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, što je protuvrijednosti od 255,54 DEM, odnosno, 130,66 EUR, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja kazne, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko okrivljenik istu plati u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude te je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 807,00 kuna, od kojih se 700,00 kuna odnosi na paušalni trošak prekršajnog postupka, a 107,00 kuna na troškove prijevoza svjedoka.

 

2. Na temelju čl. 50. st. 1. t. 7. i čl. 58.a PZ-a, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja prostorija Upravnih odjela i Ravnateljstva xx, u trajanju od 6 mjeseci te se okr. R.M. zabranjuje ulazak u navedene prostorije, a koja se primjenjuje po pravomoćnosti ove presude.

 

3. Protiv te presude okr. R.M. je pravodobno osobno podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova, predlažući ukinuti pobijanu presudu, odnosno, osloboditi okrivljenika od optužbe.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Okrivljenik u žalbi navodi da presudu pobija zbog „osvete i odmazde prema okrivljeniku (žrtvi, živući svjedok protiv počinitelja kaznenih djela i oštećeniku), pristranosti u postupku i diskriminacije okrivljenika (žrtve, živućeg svjedok protiv počinitelja kaznenih djela i oštećenika), a sve od strane sutkinje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku Prekršajnog odjela…., bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog  prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i nezakonite, pristrane, nelegalne, protuustavne i diskriminirajuće odluke o prekršajnoj sankciji, odnosno odluke o novčanoj kazni okrivljeniku (žrtvi, živući svjedok protiv počinitelja kaznenih djela i oštećeniku)…“, višekratno ponavljajući da su ročišta „nezakonito, pristrano, protuustavno i diskriminirajuće održana“, da su „raspravna sutkinja i zapisničarka opetovano i namjerno činile kaznena djela zloupotrebe položaja i ovlasti, kaznena djela teškog zlostavljanja okrivljenika..“, te da su „iz osvete i odmazde, protuzakonito i protuustavno osobno preuzele prekršajni progon protiv okrivljenika umjesto tužitelja budući da se isti neopravdano i na niti jednom održanom ročištu nije pojavio, odnosno opetovano i teško kršile procesna prava okrivljenika, odnosno sastavljale laže zapisnike…“, ističući da je zbog toga podnio kaznene prijave USKOK-u protiv raspravne sutkinje (i drugih), koja mu nije omogućila da si pokuša pronaći branitelja i nije dozvoljavala da se brani sam kao i da iznosi dokaze i postavlja pitanja svjedocima optužbe kako bi dokazao svoju nedužnost, nakon čega je donesena nezakonita sankcija zbog navodnog ometanje glavne rasprave u vidu novčane kazne, što je sve iskonstruirala sama sutkinja i samoinicijativno sastavljala zapisnik, a bezuspješno je tražio i od pravosudne policije da sudjeluje na raspravama. Ističe da je navedeni postupak naštetio njemu osobno i njegovoj majci R.M.. Uz žalbu je priložio podneske koje je predavao i već se nalaze u spisu, liječničku dokumentaciju za  R.M. te potvrdu o svojoj nezaposlenosti.

 

6.1. Ovakvim žalbenim navodima, okrivljenik se suštinski žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, odnosno, nepravilne primjene procesnih odredaba u tijeku glavne rasprave jer okrivljeniku nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku na način da postavlja pitanja prisutnim svjedocima, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Međutim, nije u pravu žalitelj ističući ovu žalbenu osnovu, budući da je iz zapisnika o nastavku glavne rasprave od 19. veljače 2021. jasno vidljivo da je okrivljeniku omogućeno sudjelovanje na glavnoj raspravi i postavljanja pitanja svjedocima, koje pravo je i koristio (uslijed čega je i stegovno kažnjen pravomoćnim rješenjem ovog drugostupanjskog suda od 2. travnja 2021, broj: Ppž-2886/2021.), sve  sukladno odredbama čl. 165. st. 5., st. 9. PZ-a.

 

6.2. Neosnovano okrivljenik ističe da mu je povrijeđeno pravo obrane i time što mu nije dana mogućnost da uzme branitelja koji će ga zastupati u postupku. Prvenstveno, okrivljenik je propisno upozoren na pravo na branitelja u Obavijesti o pokretanju prekršajnog postupka iz čl. 109.a PZ-a (str. 4. spisa), a koja je osobno uručena okrivljeniku dana 2. lipnja 2019., sukladno čl. 109.a st. 3. u vezi s čl. 148. st 4. PZ-a, budući da mu je na pogodan način učinjena dostupnom, što je i pravilno zabilježeno u Obavijesti. Nadalje, okrivljenik je isto tako u pozivu za glavnu raspravu (zakazanu za 25. rujna 2019.). koji je uredno primio 19. kolovoza 2019., upozoren da ima pravo uzeti branitelja, sukladno čl. 172. st. 1. PZ-a, na koju raspravu nije pristupio, već je dostavio sudu pisanu obranu 24. rujna 2019. Dakle, okrivljenik je prije održavanja glavne rasprave od 19. veljače 2021., bio jasno i pravilno upoznat s pravom na pomoć branitelja te je već iznio svoju obranu u pisanom obliku pa navod žalbe da mu prvostupanjski sud na toj glavnoj raspravi nije dao mogućnost da si angažira branitelja, potpuno je proizvoljan i neosnovan.

   6.3. Navodi žalbe u pogledu okrivljenikovog zahtjeva za izuzeće raspravne sutkinje, zapisničarke i predsjednika suda, irelevantni su budući da je o navedenim zahtjevima za izuzeće riješeno tijekom postupka. Nadalje, prijedlog žalbe da se u ovom drugostupanjskom postupku „izvrši uvid u sve vezane spise koji se vode kod USKOK-a“ te „svi vezani spisi dostave na uvid Državnom sudbenom vijeću“, neosnovan je, budući da se ovaj prekršajni postupak vodi protiv okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je proglašen krivim, te navedeno ne može ni na koji način utjecati na prekršajnu odgovornost okrivljenika, a ovaj sud je ovlašten postupati u okvirima odredbi PZ-a o žalbenom postupku koje ne propisuju navedeno postupanje predloženo po okrivljeniku.

 

7. Nadalje, okrivljenik u žalbi opširno iznosi svoje nezadovoljstvo činjenicom da je protiv njega tužitelj podnio optužni prijedlog zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, povodom kojeg se vodi predmetni prekršajni postupak za djela koja nije počinio, navodeći okolnosti koje su prethodile predmetnim događajima opisanim u izreci pobijane presude, ističući „da ne može dobiti posao na niti jednom radnom mjestu raspisanom po javnim natječajima na koje se prijavljuje kontinuirano više od pet godina (kao što ne može dobiti dokumentaciju o provođenju tih javnih natječaja bez obzira što je pravovaljani i pravovremeno prijavljeni kandidat na iste), odnosno, okrivljenik je sustavno i kontinuirano diskriminiran po osnovi obrazovanja i temeljnog ustavnog prava na rad i zaradu za život…“

 

7.1. Međutim, ukazuje se okrivljeniku da ovaj drugostupanjski sud ne odlučuje o tome za koji prekršaj će i protiv kojeg okrivljenika tužitelj podnijeti optužni prijedlog, već jer to stvar i izbor nadležnog ovlaštenog tužitelja. Na nadležnom prvostupanjskom sudu je potom provođenje pravilnog i zakonitog prekršajnog postupka te donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke. Okolnosti koje okrivljenik u žalbi ističe da su prethodile predmetnom događaju, nisu od utjecaja u ovom prekršajnom predmetu.

 

8. Navodi žalbe u kojima okrivljenik iznosi žalbene razloge pogrešnog činjeničnog utvrđenja svode se na neistinito svjedočenje ispitanih svjedoka te su po ocjeni ovog suda neosnovani, potpuno proizvoljni te predstavljaju okrivljenikovo vlastito tumačenje rezultata provedenog dokaznog postupka.

 

9. Naime, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka R.M., R.M., D.T. i K.R., koje je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne te u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, niti razloga zašto bi neistinito teretili okrivljenika, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetnih zgoda vičući na javnom mjestu na način opisan u izreci pobijane presude, remetio javni red, kojim ponašanjem je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

9.1. Sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, prvostupanjski je sud slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, kao i razloge ne prihvaćanja kao vjerodostojnog iskaza svjedokinje mr. B.LJ. (str. 8, odlomak 13.1. presude), a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

 

9.2. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj bezuspješno pokušava diskreditirati iskaze ispitanih svjedoka, ne navodeći relevantne nove činjenice i ne predlažući relevantne nove dokaze, u smislu čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

              10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se  ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

 

11. Nadalje, iako okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene zaštitne mjere, sama žalba podnesena zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, i izrečenoj zaštitnoj mjeri. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane posjećivanja prostorija Upravnih odjela i Ravnateljstva xx xx, u trajanju od 6 mjeseci na način da se okrivljeniku zabranjuje ulazak u navedene prostorije, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prema okrivljeniku opravdano izrekao istu zaštitnu mjeru radi objektivnog postojanja opasnosti od ponavljanja djela, s obzirom na težinu i način izvršenja prekršaja, poštujući načelo razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi, zbog kojih je primijenjena predmetna zaštitna mjera u navedenom trajanju, konkretni i zakonski osnovani te da će se primjenom istih, otkloniti uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati na okrivljenika da čini nove prekršaje.

 

12. Razmotrivši odluku o kazni, povodom žalbenog navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda utvrđene novčane kazne primjerena su i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer su izrečene u novčanim iznosima za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

13. Navode žalbe u kojima se okrivljenik uvodno ponovno žali i zbog novčane kazne od 2.000,00 izrečene u stegovnom postupku zbog remećenja reda tijekom glavne rasprave (rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 2. travnja 2021, broj: Ppž-2886/2021.), ovaj sud nije razmatrao budući da se okrivljenik već žalio na navedeno drugostupanjsko rješenje te mu je žalba odbačena kao nedopuštena rješenjem ovog suda broj: R-193/2021 od 18. svibnja 2021.

 

14. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezao okrivljenika na plaćanje troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 807,00 kuna, od čega se 700,00 kuna odnosi na paušalni trošak postupka, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

13. Međutim, odlučujući o troškovima ovog žalbenog prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.b) PZ-a, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je nezaposlen, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanje troškova ovog žalbenog prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i uzdržavanje njegove obitelji.

 

              15. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 14. srpnja 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                   Predsjednica vijeća:

 

Martina Bastić, v.r.                                                                                      Gordana Korotaj, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.