1

 

Broj: Ppž-6880/2021

 

 

                                   

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.D., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 23. rujna 2020., broj: Pp 21 J 835/2020, u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.              Odbija se žalba okr. M.D. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

             

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 23. rujna 2020., broj: Pp 21 J 835/2020, proglašen je krivim okr. M.D. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 15 dana, u koju je uračunat jedan dan lišenja slobode tako da je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 14 dana i na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku osam mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Okrivljenik u žalbi tvrdi da nije kriv za djelo koje mu se stavlja na teret, ističe da on i supruga ne žive zajedno od 6. svibnja 2020., navodi što mu je supruga rekla kad je odlazila, opisuje tijek događaja 4. i 5. rujna 2020. te ističe da su on i supruga i poslije inkriminiranog događaja bili više puta zajedno, kao i da on nikada nije bio agresivan prema bilo kome, a pogotovo ne prema supruzi koju je jako volio i poštivao.

 

6.              Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

6.1.              Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da u njegovom ponašanju inkriminirane prilike nema elemenata nasilja u obitelji. Naime, prvostupanjski sud je, osnovano prihvativši kao vjerodostojan iskaz oštećenice, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik inkriminirane prilike, podigavši desnu ruku, viknuo da će je udariti toliko jako da će pasti na pod te da može zvati policiju ali da će je on i ispred policije izudarati. S obzirom da je takvo ponašanje kod oštećenice izazvalo nelagodu i uznemirenost, a što je vidljivo iz njenog promptnog odlaska s mjesta događaja i zvanja policijskih službenika (list 3 spisa), i po ocjeni ovog suda, okrivljenikovo ponašanje predstavlja čin nasilja u obitelji i ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja uopće pa tako ni između osoba koje ulaze u pojam „obitelji“ prema odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Utvrđenim ponašanjem, okrivljenik je nedvojbeno prešao granicu normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome te u cijelosti ostvario sva bitna obilježja prekršaja nasilja u obitelji.

 

6.2.              Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza oštećenice, koja je iskazivala okolnosno i neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Osim toga, prvostupanjski sud je proveo i dokaz suočenjem okrivljenika i oštećenice, u kojoj dokaznoj radnji je potvrđena vjerodostojnost iskaza oštećenice. Smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje okrivljenika i svjedoka u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu, pri čemu se, osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti iskaza suočenih osoba. Na temelju provedenog suočenja, po ocjeni ovog suda, jasno je vidljiva uvjerljivost iskaza oštećenice, koja je u više navrata vrlo direktno, opisujući tijek inkriminiranog događaja, upozoravala okrivljenika da prestane lagati, a nakon čega je okrivljenik „reterirao“ od svoje obrane, dopustivši mogućnost da je „malo povisio ton“ i navodeći da se ne sjeća.

 

6.3.              Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.              Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

7.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna.

 

7.2.              Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije, a naročito značaj i pogibeljnost počinjenog prekršaja, stanovište je ovog suda da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija. Po ocjeni ovog suda, primijenjena mjera upozorenja (15 dana zatvora uz vrijeme provjeravanja osam mjeseci) primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

8.              Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe.

 

9.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

10.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 14. srpnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.