1

                            Broj: Pž-5278/2020

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.V., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. D.V., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec od 2. rujna 2020., broj: 511-14-06/5-3-120-1/20, u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              Odbija se prigovor okr. D.V. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

II.     Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.V. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. D.V. da je na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, prekršaj iz članka 289. stavak 1., 4. i 9. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, prekršaj iz članka 229. stavak 1. i 5. istog zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna te prekršaj iz članka 231. stavak 1. i 10. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, pa mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 21.300,00 kuna,u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 22. kolovoza 2020. do 23. kolovoza 2020., kao 600,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 20.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana po pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

2.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

3.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. D.V. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na izrečenu novčanu kaznu. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

4.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

5.              Prigovor nije osnovan.

 

6.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

             

7.              Okrivljenik u u prigovoru priznaje da je kriv za učinjeni prekršaj, a za izvanredni zdravstveni pregled je zaboravio jer dugo nije imao automobil, da je tek nedavno kupio automobil male novčane vrijednosti. Ističe da živi sam i u teškim uvjetima, da cijeli dan radi te da nije jeo dva dana, a nakon tri-četiri pive i dvije čaše vina da se pokazala takva koncentracija. Nadalje, ističe da je jamac i da plaće tuđe krediti pa iz navedenih razloga traži da mu se umanji novčana kazna.

 

7.1.              Prvenstveno treba navesti da je za prekršaje iz članka 199. stavak 2. i 8. i za prekršaj iz članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, za prekršaj iz članka 229. stavak 1. i 5. istog zakona, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna, dok je za prekršaj iz članka 231. istog Zakona, zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna. Prvostupanjsko tijelo je okrivljeniku za prekršaje iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimlanom iznosu, a za prekršaje iz članka 229. stavak 1. i 5. i članka 231. stavak 1. i 10. istog Zakona, utvrdio novčane kazne u zakonom propisanom fiksnom iznosu.

 

7.2.              Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, prvenstveno prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za te prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora te imajući na umu da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom, kako se to sugerira u prigovoru.

 

7.3.              Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

7.4.              Potrebno je istaknuti da okrivljenik okolnosti koje navodi u prigovoru u odnosu na tešku materijalnu situaciju nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

9.              Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 14. srpnja 2021.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ivanec u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.