1                                                        Broj: Jž-137/2019

   

                               

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. L.J. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. I.G., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj od 27. studenog 2018., broj: 12. Pp J-849/18, u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Odbija se žalba okr. I.G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika.

 

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. I.G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj od 27. studenog 2018., broj: 12. Pp J-849/18, proglašeni su krivima okr. L.J., okr. O.U., okr. I.G. i okr. I.G. da su, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. L.J. izrečena novčana kazna u iznosu 680,00 kuna (protuvrijednost 180 DEM odnosno 91,83 EUR), a okr. O.U., okr. I.G. i okr. I.G., svakome, novčana kazna u iznosu 642,00 kune (protuvrijednost 170 DEM odnosno 86,73 EUR), koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 150,00 kuna, svaki okrivljenik.

 

2.              Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. I.G., putem branitelja odvjetnika P.T., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovi postupak i odlučivanje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u uvodu žalbe ističe povrede iz čl. 195. st. 1. t. 11. i st. 2. Prekršajnog zakona, a u obrazloženju žalbe navodi da činjenični opis optužnog prijedloga kolidira sa činjeničnim opisom iz izreke pobijane presude te navodi da ovlašteni tužitelj tijekom postupka nije izmijenio činjenični opis optužnog prijedloga. 

 

4.1.              Točno je da je činjenični opis djela iz izreke pobijane presude „manji“ od činjeničnog opisa djela iz optužnog prijedloga, ali uspoređujući navedene činjenične opise jasno proizlazi da je prvostupanjski sud, iz činjeničnog opisa optužbe, ispustio nebitne dijelove koji su nepotrebno opterećivali opis djela prekršaja. Prvostupanjski sud nije ispustio ni jednu okolnost koja čini ispunjenje zakonskog obilježja inkriminiranog prekršaja i od koje ovisi primjena materijalno pravne odredbe. Treba navesti da je sud ovlašten vršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu, ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika. U ovom predmetu, prvostupanjski sud je postupio u skladu s navedenim pravilom.

 

4.2.              Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

5.              Neosnovano žalitelj, u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe da je iz činjeničnog opisa pobijane presude razvidno kako se on obraća okr. O.U. sa svog zemljišta, što nije javna površina. Ovi žalbeni navodi nisu točni, jer iz izreke pobijane presude jasno proizlazi da je okr. Ivica Gudelj vikao dok se nalazio na ulici, a nakon toga je otišao u dvorište.

 

6.              Nadalje, neosnovano se u žalbi utvrđenje prvostupanjskog suda da je okr. Ivica Gudelj vikao pobija navodima da nije životno ni uobičajeno da se takva rečenica izgovara vičući te da je bitna razlika izgovara li se nešto vikom ili povišenim tonom. U odnosu na ove žalbene navode, prije svega, treba navesti da je notorno da se sve riječi, izrazi i rečenice, mogu izreći i vikom i povišenim tonom i na bilo koji drugi način, tako da u tom smislu nema čvrstog pravila koje bi, kako to pokušava okr. I.G. u žalbi, zamijenilo utvrđenja proizašla iz provedenog dokaznog postupka. Odlučna činjenica je li inkriminirane prilike okr. I.G. vikao na ulici nedvojbeno je utvrđena izvedenim dokazima, i to prije sveg I.G. a iskazom svjedoka policijskog službenika D.M., koji je bio neposredni očevidac događaja i koji je nezainteresiran za ishod ovog postupka. Neosnovano žalitelj pobija vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka navodeći kako je isti izjavio da se ne može sjetiti tko je kome što govorio. Naime, sadržaj vikom izgovorenih riječi nije odlučna činjenica za ostvarenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Svjedok D.M. je jasno i bez ikakve dileme i proturječnosti iskazao da je okr. I.G. vikao na ulici (pa i dok je bio u dvorištu, ali to žalitelju nije stavljeno na teret), čime su se u ponašanju žalitelja ispunila sva konstitutivna obilježja prekršaja za koji je i proglašen krivim.

 

7.              U odnosu na žalbene navode kojima se ističe čime je postupanje okr. I.G. bilo motivirano, treba navesti da motiv odnosno razlog zbog kojeg je žalitelj počinio inkriminirano djelo ne opravdava njegov postupak, niti ga može ekskulpirati. Ne radi se o postupanju u nužnoj obrani, kako se to ističe u žalbi, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o opasnosti takve naravi koja bi mogla pretpostaviti postupanje u krajnjoj nuždi. Sprečavanje teške imovinske štete za imovinu okr. I.G. ne otklanja se vikanjem na javnom mjestu, za koje je ponašanje on proglašen krivim. U tom smislu, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ističe da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je žalitelj predložio. I ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za izvođenjem predloženih dokaza, jer su isti bili predloženi na utvrđivanje okolnosti koje su vezane za radnje nezakonitog prijevoza teškim teretnim vozilima uz kuću i dvorište njegove supruge, a koji prijevoz se obavljao u svrhu nezakonitog nasipavanja morske obale, a koje radnje, kao što je to već navedeno, ne opravdavaju inkriminirano postupanje okr. I.G..

 

8.              Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama okrivljenika u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te nije počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

9.              Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

9.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

10.              Tvrdnja žalbe kojom se pobija odluka o troškovima prekršajnog postupka, potpuno je paušalna i općenita te ne sadrži ni jedan konkretan navod na temelju koje bi se odluka prvostupanjskog suda u tom dijelu mogla ispitati. Iz navedenih razloga, ova žalbena osnova nije razmatrana.

 

11.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

12.              Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 14. srpnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.