- 1 -              Rev 1823/2017-2

Broj: Rev 1823/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. M., OIB ... , 2) G. M., OIB ... , 3) K. M., OIB ... , 4) M. M., OIB ... i 5) K. M., OIB ... , svi iz P., koje zastupa punomoćnik R. F., odvjetnik u P., protiv tuženika: 1) R. L., OIB ... , iz P., 2) L. L., OIB ... i 3) S. L., OIB ... , oboje iz P., koje zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u U., radi naknade štete, odlučujući o reviziji drugotuženika L. L. i trećetuženice S. L. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-796/14-3 od 19. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P-12/13-26 od 23. siječnja 2014., u sjednici održanoj 14. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija drugotuženika L. L. i trećetuženice S. L. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženicima s osnove neimovinske štete u roku petnaest dana solidarno isplatiti tužiteljima iznos od ukupno 1.100.000,00 kn i to: prvotužiteljici M. M. iznos od 220.000,00 kn, drugotužiteljici G. M. iznos od 220.000,00 kn, trećetužitelju K. M. iznos od 220.000,00 kn, četvrtotužitelju M. M. iznos od 220.000,00 kn i petotužiteljici K. M. iznos od 220.000,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima s osnove imovinske štete u roku petnaest dana isplatiti drugotužiteljici G. M. iznos od 25.943,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu zahtjev drugotužiteljice G. M. za naknadu imovinske štete odbijen kao neosnovan. Također, prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima u roku petnaest dana s osnove rente za razdoblje od 1. prosinca 2008. do 20. rujna 2010. solidarno isplatiti trećetužitelju K. M. iznos od 39.333,33 kn, četvrtotužitelju M. M. za razdoblje od 1. prosinca 2008. do 19. rujna 2012.  iznos od 91.266,67 kn, petotužiteljici K. M. za razdoblje od 1. prosinca 2008. do 8. ožujka 2012. iznos od 78.533,33 kn te nadalje na ime uzdržavanja mjesečni iznos u visini od 2.000,00 kn počevši od 1. listopada 2012. pa sve dok za to budu postojali zakonski razlozi, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu rente odbijen kao neosnovan. Ujedno je odlučeno da su tuženici dužni tužiteljima u roku petnaest dana naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 142.212,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

2. Protiv drugostupanjske presude drugotuženik L. L. i trećetuženica S. L. (dalje: revidenti) izjavili su reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnoga prava te su predložili ovom revizijskom sudu da preinači pobijanu presudu tako da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na njih ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Postupajući po odredbi čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja prema revidentima za naknadu neimovinske i imovinske štete s osnove solidarne odgovornosti, a sve uslijed toga što je sin revidenata, prvotuženik R. L., ... . prouzročio smrt V. M., sina prvotužiteljice M. M., supruga drugotužiteljice G. M. i oca trećetužitelja K. M., četvrtotužitelja M. M. i petotužiteljice K. M.. Slijedom navedenog, u revizijskoj fazi postupka sporno je jesu li revidenti odgovorni za štetu koju je tužiteljima počinio njihov maloljetni sin.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je prvotuženik R. L. na temelju presude Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Km-28/11 od 30. travnja 2012. i presude posl.br. Kžm-4/12 od 26. listopada 2012. proglašen krivim za smrt V. M., tj. da je prouzročio smrt drugoga iz nehaja i počinio kazneno djelo protiv života i tijela – prouzročenjem smrti iz nehaja iz čl. 95. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11, 125/11, 143/12),

- da je navedeno kazneno djelo počinio tako da je sada pokojnog V. M. gurnuo u more uslijed čega je on od asfikcije uslijed utapanja i svježeg infarkta ubrzo nakon pada preminuo, pri čemu mu prvotuženik nije priskočio u pomoć,

- da prije štetnog događaja nije došlo do bilo kakvog fizičkog niti verbalnog sukoba između pokojnog V. M. i prvotuženika R. L.,

- da prvotuženik R. L. kao maloljetnik nije bio u evidenciji Centra za socijalnu skrb radi delinkventnog ponašanja, niti je radi lošeg ponašanja bilo obavijesti od strane škole,

- da iz mišljenja socijalnog defektologa-socijalnog pedagoga Centra za socijalnu skrb Poreč proizlazi kako prvotuženik R. L. potječe iz cjelovite obitelji, skladnih obiteljskih odnosa te da roditelji iskazuju pozitivne stavove.

8. Na temelju tih činjenica nižestupanjski su sudovi ocijenili da je ponašanje prvotuženika R. L. bilo neprimjereno te da mu roditelji u svom odgoju nisu usadili odgovornost za svoje postupanje, što proizlazi i iz činjenice da se prvotuženik R. L. kritičnog dana nije prijavio policiji nakon što je saznao da je došlo do smrtnog slučaja. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi zaključuju da je došlo do propuštanja u odgoju maloljetnika-prvotuženika R. L. u nastojanju i mjeri koji su potrebni da se dijete pouči i odgoji pravilnom ponašanju u društvu i među ljudima uopće, a što upućuje da se revidenti nisu u dovoljnoj mjeri brinuli o svom sinu, tj. onoliko koliko je potrebno da se izbjegne ponašanje kakvo je bilo kod prvotuženika R. L. prilikom predmetnog štetnog događaja, radi čega postoji i odgovornost revidenata u smislu odredbe čl. 1056. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), odnosno solidarna odgovornost za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1057. ZOO.

9. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava revidenti obrazlažu time što je drugostupanjski sud prilikom primjene odredbe čl. 1056. ZOO njihovu odgovornost tumačio jedino kao objektivnu odgovornost te da na taj način oni kao roditelji ne bi nikada mogli dokazati da je šteta nastala bez njihove krivnje.

10. Ovaj sud smatra da su neosnovani revizijski navodi revidenata, što proizlazi i iz obrazloženja pobijane presude u kojoj je drugostupanjski sud naveo da revidenti u smislu odredbe čl. 1056. st. 4. ZOO. odgovaraju po načelu presumirane krivnje te da je na njima teret dokaza da je šteta nastala bez njihove krivnje. Iz navedenog proizlazi da nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o odgovornosti revidenata nisu primjenili odredbu čl. 1056. st. 1. ZOO koja govori o objektivnoj odgovornosti, neovisno o krivnji roditelja, već da su odgovornost revidenata pravilno cijenili prema već navedenoj odredbi čl. 1056. st. 4. ZOO.

11. Valja reći i to da u većem dijelu revizije revidenti pogrešnu primjenu materijalnog prava podrobnije obrazlažu ukazivanjem na činjenično stanje drukčije od onoga utvrđenoga u postupku koji je prethodio revizijskome, osobito u odnosu na pobijanje utvrđene činjenice da su revidenti kao roditelji imali propusta u odgoju prvotuženika Raula Labinca, čime drugostupanjsku presudu pobijaju zbog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušten revizijski razlog (čl. 385. ZPP).

12. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci presude.

Zagreb, 14. srpnja 2021.

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Šarić, v.r.