Broj: Kž 375/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.  – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 14. rujna 2018. broj Kov-16/2018-26, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 1. listopada 2018.

r i j e š i o   j e

I.              U povodu žalbe optuženog D. B., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II.              Uslijed odluke pod I., žalba optuženog D. B. je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženik po branitelju M. R., odvjetniku iz S., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom „uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje te ukinuti istražni zatvor“.

              Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se ne ističe u žalbi, s obzirom na to da u obrazloženju rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se to rješenje ne može ispitati. Zbog utvrđene povrede to je rješenje trebalo po službenoj dužnosti ukinuti, slijedom čega je žalba optuženika postala bespredmetna.

Naime, člankom 124. stavkom 3. ZKP/08. propisano je da će sud u obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru određeno i potpuno izložiti činjenice i dokaze iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, kao i razloge iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a prilikom produljenja istražnog zatvora i okolnosti koje opravdavaju njegovu daljnju primjenu.

Obrazlažući razloge za iteracijsku opasnost na strani optuženika, prvostupanjski sud navodi da ti razlozi proizlaze iz njegovog psihosomatskog statusa, no, pri tome ne objašnjava kakav je to točno status optuženika i na koji način je isti povezan s opasnosti od mogućeg ponavljanja kaznenog djela. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika, spominje određene zaključke vještaka psihijatra o osobnosti optuženika koji su uzrok njegove smanjene ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela te zaključuje da je nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, takvo obrazloženje uopće ne upućuje na opasnost iz navedene zakonske odredbe kao osnove za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

Stoga nije jasno na temelju kojih konkretnih okolnosti prvostupanjski sud zaključuje o postojanju opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih djela na strani optuženika, pa se takvo obrazloženje ne može prihvatiti kao dostatno obrazloženje u smislu citirane odredbe članka 124. stavka 3. ZKP/08. jer ne predstavlja određeno i potpuno izlaganje činjenica i dokaza odnosno okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

Takvim postupanjem prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer u obrazloženju rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Stoga je trebalo, u povodu žalbe optuženog D. B., a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a žalba optuženog D. B. je zbog toga postala bespredmetna.

U ponovljenom postupku preispitivanja razloga za produljenje istražnog zatvora protiv optuženog D. B., prvostupanjski sud će prije svega pravilno utvrditi postoje li na temelju podataka kojima raspolaže o dosadašnjem životu optuženika okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na njegovoj strani, a zatim će svoj zaključak detaljno obrazložiti, uzimajući u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otklanjanjem nedostataka na koje je upozoren. Potom će utvrditi i ocijeniti i sve one okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a tako i okolnosti koje su od utjecaja na odluku o mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora, kao krajnje mjere, blažim mjerama. Potom će, postupajući osobito žurno, sukladno odredbi članka 122. stavka 3. ZKP/08., donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će u svim njegovim dijelovima i valjano obrazložiti, uvažavajući odredbe članka 124. ZKP/08. o sadržaju rješenja kojim se produljuje istražni zatvor, vodeći računa da ono mora sadržavati i podatke iz članka 272. stavka 1. ZKP/08., koje je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju propustio unijeti.

Budući da je pobijano rješenje ukinuto iz formalnopravnih razloga, to se ovaj sud nije upuštao o razmatranje navoda u optuženikovoj žalbi o osnovanosti razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Ti će se razlozi razmatrati u povodu eventualne žalbe nakon što prvostupanjski sud na valjan način obrazloži rješenje o produljenju istražnog zatvora.

Zagreb, 1. listopada 2018.