- 1 -              U-zpz 44/2016-8

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 44/2016-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva … Republike Hrvatske, Z., radi poništenja rješenja, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-104/2016-4 od 6. prosinca 2016., protiv presude Upravnog suda u Osijeku broj UsI-346/16-9 od 10. lipnja 2016., u sjednici održanoj 14. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku broj UsI-346/16-9 od 10. lipnja 2016. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-471-01/15-01/423, URBROJ: 513-04/16-02 od 29. siječnja 2016. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak. Ujedno je odlučeno da svaka stranka podmiruje svoje troškove.

 

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/15-01/423, URBROJ: 513-04/16-02 od 29. siječnja 2016. odbijena je žalba tužitelja od 7. svibnja 2015., izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-415-02/15-16/3, URBROJ: 513-02-7004/1-15-10 od 23. travnja 2015., koja je izjavljena jer predmetnim rješenjem nije odlučeno o troškovima postupka koje je tužitelj zatražio.

 

3. Protiv presude Upravnog suda u Osijeku Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede zakona i predložilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev, preinačiti presudu Upravnog suda u Osijeku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Tužitelj je u odgovoru na zahtjev osporio navode Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i predložio zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti je neosnovan.

 

6. Najprije valja reći, a u odnosu na dopuštenost zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti, da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-270/17 od 29. svibnja 2017. zauzeo pravno shvaćanje da je protiv odluke upravnog suda kojom su poništena rješenja upravnih tijela i predmet vraćen na ponovni postupak, dopušten zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i rješenja.

 

7. Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje.

 

8. Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-415-02/15-16/3, URBROJ: 513-02-7004/1-15-10 od 23. travnja 2015., tužitelju je odobren povrat carinskog duga. Tužitelj je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu navodeći da nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka, međutim predmetna žalba je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/15-01/423, URBROJ: 513-04/16-02 od 29. siječnja 2016. jer, prema ocjeni tuženika, tužitelj prema odredbama čl. 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 – dalje: ZUP), nema pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u upravnom postupku.

 

9. Upravni sud u Osijeku pozivom na odredbu čl. 161. st. 5. ZUP-a ocjenjuje da navedena rješenja tuženika nisu zakonita te poništava rješenje drugostupanjskog upravnog tijela i predmet vraća na ponovni postupak uz obrazloženje: - da je tuženik bio dužan odlučiti upravnom postupku i o troškovima upravnog postupka; - da se punomoćnik stranke angažira samostalnom odlukom stranke, a troškovi nagrade opunomoćeniku koji je odvjetnik čine troškove stranke; - da je pravo stranke angažirati odvjetnika kada to smatra nužnim radi zaštite svojih prava i pravnih interesa; - da je u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti te je snošenje troškova postupka povezano sa ishodom postupka (koji je povoljno okončan za stranku); - da su troškovi zastupanja tužitelja po odvjetniku bili opravdani jer je riječ o postupku utvrđivanja carinskog duga, koji postupak pretpostavlja kompleksni pravni postupak i u kojem se zastupanje tužitelja od strane odvjetnika kao kvalificiranog opunomoćenika ne može smatrati neopravdanim troškom, a nesporno je da troškove upravnog postupka stranka nije prouzročila svojom krivnjom.

 

10. Državno odvjetništvo u zahtjevu za izvanredno preispitivanje u bitnom ističe da troškovi pravnog zastupanja kao odvjetničke usluge, koji nastaju u vezi s obavljenim radom odvjetnika ne čine redovite troškove postupka koje snosi javnopravno tijelo, već da je posebnim propisima, Zakonom o odvjetništvu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određena obveza stranke da naknadi trošak u vezi s obavljenim radom odvjetnika sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora (čl. 161. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku).

 

11. Prema odredbi čl. 32. st. 1. ZUP-a u postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik. Nadalje, prema odredbi čl. 36. st. 1. ZUP-a stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.

 

Troškovi postupka uređeni su odredbama čl. 161. (troškovi postupka i stranaka), čl. 162. (nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku) i čl. 163. ZUP-a (oslobađanje od troškova). Tako je odredbom čl. 161. ZUP-a propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (st. 1.). Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano (st. 5.).

 

Odredba čl. 162. st. 1. ZUP-a regulira troškove drugim osobama koje sudjeluju u postupku pa tako svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova u vezi s postupkom, a protivna strana u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku. Nadalje, kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove (st. 3. tog članka).

 

12. Prema ocjeni ovog suda Upravni sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je poništio pobijano rješenje drugostupanjskog upravnog tijela. Shvaćanje podnositelja zahtjeva da u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku odvjetniku suprotno je izričitoj odredbi čl. 161. st. 5. ZUP-a prema kojoj, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.

 

Iz prakse Europskog suda razvidno je da se ljudska prava moraju jamčiti na djelotvoran i praktičan način, što je osobito važno s obzirom na mjesto prava na pristup pravosuđu u demokratskom društvu (presuda u predmetu Airey protiv Irske od 9. listopada 1979., zahtjev br. 6289/73, § 24). Za pojam pravičnog postupka, kako u građanskom tako i u kaznenom postupku, ključno je da stranke mogu učinkovito i djelotvorno raspravljati i da su u odnosu na protivnu stranu u stanju na jednak način braniti svoja prava i interese (presuda u predmetu De Haes i Gijsels protiv Belgije od 24. veljače 1997., zahtjev br. 19983/92, § 53). O. sud ocjenjuje da je navedeno shvaćanje primjenjivo i u predmetnom upravnom postupku.

 

S obzirom na to da je citiranim odredbama ZUP-a predviđena mogućnost angažiranja opunomoćenika odvjetnika za zastupanje u postupku i da, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo (kao što je to ovdje slučaj) te uzimajući u obzir složenost samog postupka (postupak utvrđivanja carinskog duga) odnosno sposobnost tužitelja da se sam zastupa (pravna osoba), svako tumačenje odredbi o troškovima postupka koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa u tom postupku (pokrenutom po službenoj dužnosti, a okončanom povoljno za stranku) bilo bi suprotno navedenoj praksi.

 

Stoga pobijanom presudom nije povrijeđen zakon pa razlozi zbog kojih je podnesen zahtjev za preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude ne postoje.

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 78. st. 3. ZUS-a odbiti zahtjev kao neosnovan.

 

Zagreb, 14. srpnja 2021.