Broj: Kž 522/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. Z., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 29. kolovoza 2018. broj Ik I-165/18-12, u sjednici održanoj 2. listopada 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 29. kolovoza 2018. broj Ik I-165/18-12, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11-17) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11. – Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ) zatvorenik A. Z. uvjetno je otpušen s izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca na koju je osuđen zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., koju kaznu izdržava na temelju presude Općinskog suda u Rijeci od 4. ožujka 2016. broj K-379/13., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 25. kolovoza 2016. broj Kž-391/16.
Istim je rješenjem utvrđeno da kazna zatvoreniku teče od 11. rujna 2017. te da će datum otpuštanja odrediti nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazna izrečena 13. prosinca 2018., a boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je Z.
Na temelju članka 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni je obvezan javiti se Policijskoj upravi Zagrebačkoj …
Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu (Ik I-49/17.), kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno članku 165. ZIKZ-a.
Na temelju članka 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik dužan je javiti se VIII. policijskoj postaji ..., odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora, te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne, kao i javiti se Probacijskom uredu Z., odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured Z. izraditi za zatvorenika.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, iako iz sadržaja žalbe proizlazi žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje“.
Spis je, na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da nisu ostvareni uvjeti koji opravdavaju odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika A. Z., argumentirajući svoj stav činjenicom ranije zatvorenikove osuđivanosti, uz navod da vjerojatnost recidiva nije isključena te da je protiv zatvorenika u tijeku drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Puli, kao i da je potrebno uzeti u obzir relativno visoki ostatak neizdržane kazne.
Ocjenjujući iznesene okolnosti iz žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale rezultirati zaključkom da je odluka prvostupanjskog suda o odobrenom uvjetnom otpustu zatvorenika zakonski neutemeljena.
Naime, iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne urednog ponašanja, bez oscilacija i stegovnih prijestupa. U provedbi pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora ocijenjen je uspješnim, pridržava se odredbi Kućnog reda, primjerenog je odnosa prema službenicima i drugim zatvorenicima, kazneno djelo priznaje i kaznu prihvaća, strukturirano provodi slobodno vrijeme i smješten je na poluotvorenom odjelu Kaznionice, uredno koristi i pogodnost izlaza u grad u pratnji članova obitelji, a pogodnost je u međuvremenu proširena te mu je odobren izlaz i u mjesto prebivališta, što je zatvorenik uredno koristio. Pri svemu tomu, zatvorenik ima osiguran poslijepenalni prihvat, a zadržao je i podršku obitelji te su kod njega uočene zamjetne pozitivne promjene.
S obzirom na to da je sve navedene okolnosti vezane uz izdržavanje kazne zatvorenika prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao, uz činjenicu da je zatvorenik izdržao više od tri četvrtine zatvorske kazne, a cijeneći pritom omjer između izdržanog i neizdržanog dijela kazne, pri čemu se, suprotno stavu državnog odvjetnika, preostali dio neizdržane kazne (nešto više od dva mjeseca) ne može opravdano ocijeniti prevelikim, pravilno je sud prvog stupnja odlučio o uvjetnom otpuštanju zatvorenika s izdržavanja zatvorske kazne. Stoga tvrdnja žalitelja da je protiv zatvorenika u tijeku drugi kazneni postupak (koji se pred Općinskim sudom u Puli vodi u povodu optužnice oštećenika kao tužitelja, a postupak je bio u tijeku i u času donošenja presude temeljem koje zatvorenik izdržava zatvorsku kaznu) nema odlučan značaj za odluku o uvjetnom otpustu. Pritom treba naglasiti da je okolnost zatvorenikove ranije osuđivanosti već bila uzeta u obzir u postupku odmjeravanja kazne koju zatvorenik sada izdržava.
Slijedom navedenog, i prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ostvarene su sve pretpostavke iz članka 59. KZ/11.-17 za uvjetni otpust zatvorenika jer je vidljivo da je vrijeme koje je zatvorenik do sada proveo na izdržavanju kazne dovoljno odgojno utjecalo na njega da se svrha kažnjavanja može postići i nadziranom slobodom u okvirima uvjetnog otpusta, tim više što je očekivani istek kazne 13. prosinca 2018.
Budući da u pobijanom rješenju nisu ostvarene ni povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. listopada 2018.
