Broj: Kž 217/2018-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Miroslava Šovanja, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. G., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi s člankom 33. i 38. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenog 2017. broj Kv-I-75/2017. (K-255/2010.), u sjednici održanoj 2. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenika D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 23. studenog 2017. broj Kv-I-75/2017. (K-255/2010.), na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje: ZKP/08.) odbačen je zahtjev osuđenika D. G. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 24. listopada 2013. broj K-255/10., kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi s člankom 33. i 38. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11., izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, a pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2017. broj Kv-I-14/17., na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11., određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju 11 mjeseci i 4 dana.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio osuđenik, ne navodeći konkretne žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i dopusti obnovu kaznenog postupka.

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik, kako u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, tako i u žalbi, u bitnom ističe da je kazneno djelo za koje je osuđen ranije citiranom presudom priznao po savjetu braniteljice zbog toga što će mu „biti određen rad za opće dobro“. Navodi da zahtjev podnosi jer ne želi ići u zatvor s obzirom da nije na vrijeme izvršio rad za opće dobro, a sudac mu nije odobrio produljenje rada za opće dobro. Stoga predlaže da se u obnovljenom postupku ponovno uzme njegova obrana i da se ispita Z. B. koji bi potvrdio njegove navode da nije počinio kazneno djelo.

Međutim, istaknute okolnosti ne predstavljaju nove činjenice, odnosno nove dokaze, koji bi sami za sebe ili u svezi s drugim dokazima, bili prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu, sukladno odredbi članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., tim više što se radi o potpuno paušalnim prigovorima, kojima osuđenik bezuspješno nastoji polemizirati s već ranije utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku u kojem je Z. B., na kojeg se poziva osuđenik, bio suoptuženik koji je i pravomoćno osuđen za isto kazneno djelo, a sve s ciljem da izbjegne izdržavanje kazne zatvora zbog neizvršenog rada za opće dobro.

Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbacio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka.

S obzirom da prvostupanjski sud nije počinio povredu zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 2. listopada 2018.