- 1 -              I Kž 281/2017-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 281/2017-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak  - dalje: KZ/11.) i člankom 5. stavkom 2. točkom 13. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ 57/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 2. ožujka 2017. broj K-40/15 ispravljene rješenjem istog suda od 14. ožujka 2017. broj K-40/15-315, u sjednici održanoj 14. srpnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog I. B., odvjetnika N. R.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 2. ožujka 2017 broj K-40/15, ispravljene rješenjem istog suda od 14. ožujka 2017. broj K-40/15-315, Županijski sud u Vukovaru temeljem članka 453. stavka 1. (pravilno bi bilo: članka 453. točke 1.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.-14.) oslobodio je od optužbe optuženog I. B. i optuženog J. L. da bi počinili kazneno djelo  protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te u vezi članka 5. stavka 1. točke 13. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.

 

2. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08.-14. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08.-14. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-14. te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08.-14., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

4. Optuženi I. B. putem branitelja, odvjetnika N. R. i optuženi J. L. putem branitelja, odvjetnika D. S. podnijeli su odgovore na žalbu, s prijedlozima da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

5. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-14. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženog I. B., odvjetnika N. R., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženog I. B., optuženog J. L. i branitelja optuženog J. L., odvjetnika D. S., iako su, prema potvrdama o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni pa je sjednica, na temelju članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08.-19.), održana u njihovoj odsutnosti.

 

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

8. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je izreka pobijane presude u proturječju s razlozima navedene presude pa da se zbog toga ista ne može ispitati.

 

8.1. U izreci prvostupanjske presude, kojom se optuženici oslobađaju optužbe, navedeno je da se optuženici oslobađaju od optužbe „temeljem članka 453. stavka 1. ZKP/08.-14.“, iz čega bi proizlazilo da je temelj za donošenje ovakve odluke činjenica da djelo za koje se optužuju nije kazneno djelo, dok u razlozima iznijetim u obrazloženju presude prvostupanjski sud iznosi proturječne razloge iz kojih bi proizlazilo kako nije dokazano da su optuženici počinili kazneno djelo, u kojoj situaciji bi se radilo o pravnoj osnovi iz članka 453. točke 3. ZKP/08.-14. Naime, u odnosu na ove okolnosti sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi „kako u konkretnom slučaju nije našao dokazanim ostvarenje bitnog elementa kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju.......“ (stranica 12., 6. odlomak odozgo) te da „u radnjama I i II okrivljenika nije našao da su postupali zajednički i prema prethodnom dogovoru, a suprotno odredbi čl. 272. st. 1. u vezi čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima jer niti jedan dokaz na tako nešto ne upućuje“ (stranica 12., 8. odlomak odozgo i stranica 13., 1. odlomak odozgo). Dakle, u izreci pobijane presude se optuženici oslobađaju od optužbe iz razloga što radnje koje im se inkriminiraju ne predstavljaju kazneno djelo, dok se u obrazloženju te iste presude navodi kako nije dokazano da bi počinili predmetno kazneno djelo.

 

8.2. Isto tako u pravu je državni odvjetnik kada navodi da su i sami razlozi pobijane presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni u odlučnim činjenicama pa da se i zbog toga navedena presuda također ne može ispitati. Već je ranije navedeno kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u jednom dijelu tvrdi kako nije našao dokazanim da bi optuženici postupali zajednički i prema prethodnom dogovoru te da bi u konkretnom slučaju bili ostvareni bitni elementi utuženog kaznenog djela, dok u drugom dijelu tog istog obrazloženja navodi kako „trgovačkom društvu K. d.d. nije prouzročena nikakva šteta niti su trgovačka društva P. i D. c. ostvarili protupravnu imovinsku korist, što je bitan element kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju“ (stranica 12., 7. odlomak odozgo) odnosno da „ u ponašanju optuženika ne pronalazi motive za inkriminirano postupanje“ (stranica 13., 4. odlomak odozgo), zbog čega je optuženike oslobodio optužbe jer, po ocjeni prvostupanjskog suda, djelo za koje su optuženi po zakonu nije kazneno djelo (stranica 13., 5. odlomak odozgo). Iz navedenog proizlazi nejasnoća i znatno proturječje jer sud prvog stupnja u jednom dijelu obrazloženja iznosi zaključak kako „nije našao dokazanim........“, da bi u drugom dijelu tog istog obrazloženja zaključio da „djelo za koje se optuženici terete po zakonu nije kazneno djelo“: Naravno, takvi su razlozi, i po ocjeni suda drugog stupnja, u znatnoj mjeri nejasni i proturječni, a kako to pravilno ističe i žalitelj u podnesenoj žalbi.

 

8.3. Slijedom svega naprijed navedenog u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je izreka pobijane presude u proturječju s njezinim razlozima te da su i sami razlozi pobijane presude također potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni u odnosu na odlučne činjenice koje se tiču utvrđenja subjektivnih i objektivnih obilježja ovog kaznenog djela. Naime, ostalo je potpuno nejasno smatra li prvostupanjski sud da su optuženici poduzimali radnje koje po zakonu nisu kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u svezi članka 5. stavka 1. točke 13. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije ili nije dokazano da su počinili to isto kazneno djelo na način kako im je to stavljeno na teret optužnicom, čime je počinjena postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-14.

 

8.4. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

9. Nastavno, ovaj je drugostupanjski sud, smatrajući da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istovremeno ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavka 4. ZKP/08.-19. jer je državni odvjetnik podnio žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Analizirajući žalbene razloge državnog odvjetnika u pogledu činjeničnih utvrđenja, čini se da je, barem za sada, u pravu državni odvjetnik kada dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da zaključivanjem ugovora o robno- novčanim kreditima s davateljima zajma, društvom D. c. d.o.o. i samostalnom trgovačkom radnjom P., u vlasništvu J. L. nije nastupila šteta za društvo K. d.d., kao primatelja zajma, odnosno da takvim transakcijama optuženi J. L. i društvo D. c. d.o.o. sebi nisu pribavili nepripadnu imovinsku korist. Naime, u odnosu na ove odlučne činjenice koje se tiču vrijednosti danih zajmova i vrijednosti založenih nekretnina prema ugovorima o zajmu nije na nedvojbeni način utvrđeno kakvo je bilo stanje navedenih nekretnina odnosno koliko je iznosila njihova tržišna vrijednost u inkriminiranom razdoblju, kako bi se potom mogla usporediti vrijednost nekretnina koje su dane kao zalog i iznos pozajmljenog novca, a koji je dan temeljem ugovora o zajmu. Pri tome valja napomenuti, na što s pravom ukazuje i žalitelj, kako se u spisu predmeta u odnosu na vrijednost ukupne imovine društva K. d.d., a osobito u odnosu na vrijednost nekretnina navedenog društva koje su dane u zalog, nalaze brojni elaborati o procijenjenoj vrijednosti imovine društva, elaborati o procijenjenoj vrijednosti nekretnina društva te nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstveno-financijske struke D. D., koji se također u svojim analizama bavio procjenom vrijednosti nekretnina navedenog društva u inkriminiranom razdoblju, iz čega je ove odlučne činjenice, kako to pravilno ističe i žalitelj, moguće na nedvosmislen način utvrditi.

 

10. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje sam odluči da ih je potrebno provesti i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu zasnovanu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti.

 

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. srpnja 2021.