1

Broj: Ppž-5072/2021

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe X. X. d.d., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje aerodromske policije Čilipi, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 1. travnja 2021., broj 4. Pp J-170/19, u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje aerodromske policije Čilipi, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 1. travnja 2021., broj 4. Pp J-170/19, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljena pravna osoba X. X. d.d. je oslobođena od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 41. st. 1. Zakona o strancima (ispravno: čl. 225. st. 1. Zakona o strancima).

2.              Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. 

3.              Žalba je osnovana.             

4.              Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da tužitelj osnovano u žalbi navodi da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

5.              Naime, suština razloga zbog kojih je prvostupanjski sud okrivljenu pravnu osobu oslobodio od optužbe svodi se na utvrđenje da je strancu N. K., državljaninu Republike Turske, bila izdana Multischengen viza tipa „C“, koja je, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelaze 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, jednakovrijedna hrvatskoj vizi, a navedeni stranac je pristupio u vrijeme važenja navedene vize.

6.              Međutim, prema podacima u spisu, strancu N. K., državljaninu Republike Turske, bila je izdana Schengen viza tipa „C“ za jedan ulazak (list 16 spisa), koja je iskorištena ulaskom u Italiju, pa se, dakle, ne radi o vizi koja se priznaje kao jednakovrijedna hrvatskoj vizi. Pritom se napominje da ni okrivljena pravna osoba ne osporava ovu odlučnu činjenicu da je N. K., državljaninu Republike Turske, bila je izdana Schengen viza tipa „C“ za jedan ulazak, kako je to i navedeno u optužnom prijedlogu.

7.              Okrivljena pravna osoba je odgovorna za svoje zakonito poslovanje u svim segmentima. Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o strancima propisano je da prijevoznik, a nesporno je da okrivljena pravna osoba ima to svojstvo, može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima, između ostalog, i valjanu vizu. Navedena zakonska odredba je decidirana i obligatorna, a na prijevozniku je da organizira način na koji će ispuniti tu zakonsku obvezu. Stoga je jasno da okrivljena pravna osoba, kao prijevoznik, odnosno njeni predstavnici imaju ovlast uskraćivanja ukrcaja putnika na let unatoč njihovoj prijavi za let, radi neodgovarajuće putne dokumentacije (karta, putna isprava, viza, …), a što znači da moraju biti i dodatno educirani u vezi isprava potrebnih za prelazak državne granice. Eventualno postojanje određenih poteškoća bilo koje naravi, pa tako i organizacijske, oko vršenja kontrole prilikom ukrcaja putnika i kontrole valjanosti potrebne dokumentacije za ulazak u Republiku Hrvatsku ni na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne osobe, niti je to moguće prebacivanjem krivnje isključivo na policijske službenike onih zračnih luka iz koje putnici kreću (u ovom predmetu zračne luke u Frankfurtu).

8.              Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i da je žalba tužitelja osnovana, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               

9.              U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

10.              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. srpnja 2021.

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.