1

Broj: Jž-247/2019

                                   

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. P., zbog prekršaja iz čl. 91. st. 2. t. 1. i dr. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj 63/07., 146/08., 59/12. i 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Karlovcu od 20. studenog 2018., broj 3 Pp J-825/18-6, u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.              U povodu žalbe okr. M. P., a po službenoj dužnosti, ukida se mjera oduzimanja predmeta te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.).

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

II.              Djelomično se prihvaća žalba okr. M. P., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz čl. 91. st. 2. t. 1. Zakona o oružju, za koji je tom presudom proglašen krivim u t. 1. izreke, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu odredbe čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu 1.000,00 (jednutisuću) kuna, a za prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 17. Zakona o oružju, za koji je tom presudom proglašen krivim u t. 2. izreke, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu odredbe čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu 1.000,00 (jednutisuću) kuna, pa se okrivljeniku, na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, koju je dužan platiti u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne smatrat će se da je kazna uplaćena u cijelosti.

 

III.              U ostalom dijelu, žalba okr. M. P. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

IV.              Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okr. M. P. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona.

 

Obrazloženje             

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Karlovcu od 20. studenog 2018., broj 3 Pp J-825/18-6, proglašen je krivim okr. M. P. da je, na način činjenično opisan u t. 1. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 91. st. 2. t. 1. Zakona o oružju, za koji mu je uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne utvrđena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, a na način činjenično opisan u t. 2. izreke pobijane presude prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 17. istog Zakona o oružju, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, pa je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, koju je dužan platiti u šest jednakih mjesečnih obroka kako je to specificirano u izreci pobijane presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 150,00 kuna.

 

2.              Istom presudom, na temelju čl. 92. st. 6. Zakona o oružju i čl. 76.a Prekršajnog zakona, od okrivljenika je trajno oduzeta vojna puška karabin marke Preduzeće 44 Mod. 98, kalibra 7,99 mm, tv. broja xxxx te udarna igla s oprugom s nosačem udarne igle i kočnicom.

 

3.              Protiv navedene presude, okrivljenik je osobno podnio žalbu, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati

 

4.              Žalba je djelomično osnovana.

 

U odnosu na presudu.

 

5.              Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da se radi o pušci koja nije bila upotrebljiva, jer nije imala udarnu iglu pa se ne može smatrati vatrenim oružjem.

 

5.1.              Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica pa tako i glede činjenice da li se u konkretnom slučaju radilo o oružju u smislu odredaba Zakona o oružju, koja se pobija žalbom. Naime, odredbom čl. 4. Zakona o oružju propisano je da se ne smatra oružjem u smislu odredaba tog Zakona, između ostalog, oružje koje je trajno onesposobljeno za uporabu tehničkim postupcima koji su određeni posebnim propisima. Nadalje, čl. 27. st. 5. Zakona o oružju propisano je da fizičke osobe koje posjeduju oružje za koje je izdana isprava o oružju, mogu takvo oružje trajno onesposobiti za uporabu kod fizičke ili pravne osobe koja ima odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova za obavljanje djelatnosti popravka i prepravka oružja, o čemu će izdati potvrdu.

 

5.2.              Iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da je postupak onesposobljavanja oružja strogo propisan te isključivo u nadležnosti fizičke ili pravne osobe koja ima odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova za obavljanje djelatnosti popravka i prepravka oružja, koja je dužna izdati potvrdu nakon što izvrši postupak onesposobljavanja nekog oružja. Iz navedenih razloga, oružje kojem je okrivljenik sam izvadio udarnu iglu, a o tome se radi u ovom prekršajnom postupku, smatra se oružjem u smislu odredaba Zakona o oružju i ne ulazi u kategoriju oružja predviđenih čl. 4. Zakona o oružju, kako to neosnovano smatra okrivljenik.

 

5.3.              Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.              Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljenik navodi da je dragovoljac Domovinskog rata, da je pušku dobio kao nagradu, da nije prekršajno osuđivan te da pušku nije ilegalno nabavio, niti je s njom namjeravao raditi bilo kakve protupravne radnje.

 

6.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnim sankcijama, ovaj sud prije svega primjećuje da nije jasno iz kojih je razloga prvostupanjski sud smatrao da institut ublažavanja kazne treba primijeniti samo u odnosu na jedan prekršaj, a ne i u odnosu na drugi za koji je okrivljenika proglasio krivim. Ovo tim više kada iz utvrđenih olakotnih okolnosti jasno proizlazi da se ne radi ni o kakvim okolnostima koje bi bile specifične i vezane samo uz prekršaj iz čl. 91. st. 2. t. 1. Zakona o oružju, za koji je okrivljeniku utvrđena ublažena novčana kazna. Iz navedenog razloga, ovaj sud smatra da odredbu o ublažavanju kazne treba primijeniti u odnosu na oba prekršaja za koja je okrivljenik proglašen krivim.

 

6.2.              Nadalje, ovaj sud smatra da je, imajući u vidu malu težinu povrede zaštićenog dobra (okrivljenik je sam izvadio udarnu iglu iz oružja i nije posjedovao streljivo za to oružje), prvostupanjski sud precijenio težinu počinjenih prekršaja, a premali značaj dao utvrđenim olakotnim okolnostima, i to prije svega činjenici da je okrivljenik dragovoljac Domovinskog rata i da je predmetno oružje dobio kao nagradu za samoprijegor, savjesno obnašanje svih povjerenih dužnosti, časno i pošteno izvršavanje svih zapovijedi te za doprinos u obrani suvereniteta, samostojnosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Zbog navedenih razloga te imajući na umu izostanak štetnih posljedica, stanovište je ovog suda da navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, daju punu osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne i to kako u odnosu na prekršaj iz t. 2. izreke pobijane presude, tako u još većem opsegu nego li je to učinio prvostupanjski sud u odnosu na djelo iz t. 1. izreke pobijane presude. Stoga je ovaj sud okrivljeniku utvrdio novčane kazne u iznosu 1.000,00 kuna za svako počinjeno djelo, koje su primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

6.3.              U odnosu na prijedlog okrivljenika da se primijeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Naime, pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaje za koji je Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna odnosno kazna zatvora u trajanju do 45 dana (prekršaj iz t. 1. izreke) odnosno novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 kuna (prekršaj iz t. 2. izreke). Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna“, što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno.

 

7.              Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je umirovljenik s malim mjesečnim primanjima, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

U odnosu na rješenje.

 

9.              Postupajući po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je ukinuo odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj mjeri oduzimanja predmeta te se u tom dijelu spis vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja.

 

10.              Naime, unatoč tome što je odredbom čl. 92. st. 2. Zakona o oružju, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, za prekršaj koji je predmet ovog postupka, propisano obligatorno izricanje mjere oduzimanja predmeta te unatoč tome što Prekršajni zakon u odredbi čl. 76.a st. 5. dopušta mogućnost da se posebnim zakonom propiše obvezno oduzimanje predmeta, recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija). Konvencija je dio hrvatskog pravnog poretka još od 1997. i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

 

11.              Radi se, između ostalih, o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

12.              Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito.  Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

13.              Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

 

14.              Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 3. Zakona o oružju.

 

15.              Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci USRH, uvjet za oduzimanje predmeta, u konkretnom slučaju oružja, nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, iako se više i ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri propisanoj čl. 76.a Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud mora rukovoditi načelom razmjernosti. Navedeno načelo je propisano čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ i sukladno tome čl. 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje: „Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti“.

 

16.              S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. Marijana Pribanića razmatra u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava i čl. 1. st. 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

 

17.              Iz navedenih razloga trebalo je ukinuti odluku o oduzimanju predmeta i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, o privremeno oduzetim predmetima prekršaja odlučiti posebnim rješenjem, u kojem će dati jasno i konkretno obrazloženje.

 

18.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.             

 

 

Zagreb, 14. srpnja 2021.

 

 

             

 

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.