1              Poslovni broj: 14 Gž R-443/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 14 Gž R-443/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Jukić, u pravnoj stvari tužitelja B. G., Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i Š. iz Č., protiv tuženika M. d.o.o., Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B., D. & p. iz Z., radi nedopuštenosti odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-64/2020-6 od 18. siječnja 2021., dana 14. srpnja 2021.,

 

 

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tuženika, ukida rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Pr-64/2020-6 od 18. siječnja 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan.

 

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu pobijano rješenje preinačiti.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, učinjene od strane prvostupanjskog suda.

 

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je odluka tuženika u kojoj je navedeno da je tužitelju s danom 13. siječnja 2020. prestao radni odnos, nedopuštena, nezakonita i ništetna te da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao, kao i da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na posao u roku od osam dana.

 

6. Iz stanja spisa u bitnome proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, smatrajući da je tužitelj u svojstvu člana Uprave bio u radnom odnosu kod tuženika, stoga da je, sukladno odredi članka 40. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.; dalje u tekstu: ZTD), stvarno nadležan trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište tuženika.

 

7. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbio prigovor stvarne nenadležnosti suda prvog stupnja, obrazlažući svoj stav da je nedvojbeno kako je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu direktora od 30. travnja 2004. i pripadajućim Aneksima tome ugovoru, a da iz citiranog Ugovora o radu proizlazi da su istim uređeni odnosi vezani uz obveze tužitelja kao direktora tuženika, a ujedno da je njime zasnovan radni odnos tužitelja kod tuženika, sa danom 1. svibnja 2004. Slijedom navedenog, da je tužitelj, temeljem citiranog Ugovora o radu direktora bio u dvojakom odnosu s tuženikom, i to radnopravnom te mandatno-statusnom, tj. menađerskom odnosu.

 

7.1. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je Odlukom o opozivu člana Uprave od 11. studenoga 2019. jedini član društva tuženika – Č. m. d.d. Č., u svojstvu skupštine društva tuženika, opozvao tužitelja kao jedinog člana uprave društva, te u nastavku Odlukom o imenovanju člana Uprave za jedinog člana Uprave društva imenovao A. V. – Č., a koje odluke su stupile na snagu danom njihova donošenja, dok su navedene promjene u sudskom registru provedene s danom 15. studenoga 2019. Slijedom iznijetog, da u vrijeme donošenja u ovom postupku sporne Odluke tuženika od 13. siječnja 2020., tužitelj više nije imao status člana Uprave – direktora tuženika.

 

7.2. Zaključno, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj, primjenom odredbe članka 40. stavka 1. ZTD-a i članka 34.b točke 3. ZPP-a, podnio protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Varaždinu broj P-266/2019 tužbu kojom traži utvrđenje ništetnosti odluke skupštine tuženika o opozivu člana Uprave od 11. studenoga 2019., kojom je tužitelj opozvan s mjesta jedinog člana uprave tuženika, dok u ovom postupku tužitelj traži utvrđenje nedopuštenom, ništetnom i nezakonitom Odluke tuženika od 13. siječnja 2020. kojom je tuženik utvrdio prestanak radnog odnosa tužitelja s danom 13. siječnja 2020. Slijedom navedenog, da se ovdje radi o sporu iz radnog odnosa, za koji je odredbom članka 34. stavka 1. točke 10. ZPP-a propisana isključiva stvarna nadležnost općinskih sudova, dok da mjesna nadležnost Općinskog suda u Čakovcu proizlazi iz odredbe članka 48. stavka 1., članka 65. i članka 46. stavka 1. i 2. ZPP-a, te da je po tuženiku istaknuti prigovor stvarne nenadležnosti neosnovan.

 

8. Izneseni pravni pristup suda prvog stupnja kao pravilan i zakonit ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Odredbom članka 34. stavka 1. točke 10. ZPP, propisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa.

 

9.1. Odredbom članka 34.b stavka 1. točke 3. ZPP, propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo.

 

9.2. Nadalje, odredbom članka 40. stavka 1. ZTD-a, propisano je da je za rješavanje sporova između članova trgovačkog društva međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, nadležan trgovački sud na čijem području se nalazi sjedište trgovačkog društva upisano u sudskom registru. Isti sud je nadležan i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave, odnosno izvršnih direktora ili nadzornog odnosno upravnog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi sa njihovim radom u društvu ili za društvo.

 

10. U konkretnom slučaju, iz priloženog Ugovora o radu direktora (list 8), zaključenog dana 30. travnja 2004. između trgovačkog društva Č. m. d.d. Č., (kao jedini osnivači trgovačkog društva M. d.o.o Č.), zastupanog po direktoru S. V., te tužitelja, u bitnome proizlazi slijedeće:

 

-da se navedenim Ugovorom uređuju određeni odnosi vezani uz obveze B. G., dipl.iur, direktora Uprave tuženika, u vođenju poslovanja Društva, ovlaštenjima kojima raspolaže direktor te plaćanja njegovog rada i ostalim materijalnim pravima, te da radni odnos u M. d.o.o. Č., direktor zasniva sa danom 1. svibnja 2004. (članak 1);

 

-da direktor Društva može biti razriješen (opozvan) dužnosti u slučaju da Č. m. d.d. Č. ocijene da direktor ne poštuje odredbe ovo Ugovora ili ako Društvo posluje loše zbog nekvalitetnog rada direktora (članak 6. stavak 1. Ugovora); u slučaju jednostranog raskida Ugovora od strane direktora, direktor mora obavljati svoju funkciju još najmanje 90 dana uz sva prava i obveze iz ovog Ugovora (članak 6. stavak 2. Ugovora); a u slučaju jednostranog raskida Ugovora od strane Č. m. d.d. Č., direktor ima pravo još 60 dana primati plaću prema odredbama ovog Ugovora, a ako je raskid Ugovora i razrješenje nezakonito, direktor ima pravo na 12 plaća koje bi primio u času razrješenja, sa zateznom kamatom uz sva prava koja mu pripadaju po pozitivnim propisima;

 

-da Direktor zadržava sva prava iz radnog odnosa stečena u Č. m. d.d. Č. kao što su prava u svezi sa otkazom, otkaznim rokom, otpremninom i drugim pravima u skladu sa odredbama Zakona o radu (članak 7.).

 

11. Prema mnijenju ovog drugostupanjskog suda, citirani Ugovor o radu direktora predstavlja menadžerski ugovor.

 

12. Odredbama članka 4. stavka 3. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/19. i 98/19.; dalje u tekstu: ZR), koja definira pojam menađerskog ugovora, propisano je da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno ili samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. kao član uprave, izvršni direktor ili u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Na osobu iz stavka 3. ovog članka ne primjenjuju se odredbe ovog Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

 

12.1. Kod menađerskog ugovora, a budući da se takav ne temelji na odredbama ZR-a već na odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"; broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje u tekstu: ZOO) i ZTD-a, ugovorne strane nisu bile ograničene odredbama ZR-a koje propisuju način i pretpostavke za prestanak ugovora o radu: stranke menađerskog ugovora bile su slobodne ugovoriti i mogućnost te pretpostavke jednostranog raskida ugovora (što su u konkretnom slučaju stranke i učinile).

 

13. Kako iz sadržaja predmetnog Ugovora o radu ne proizlazi da je istim ugovoren potencijalni radnopravni status tužitelja nakon prestanka funkcije člana uprave, odnosno potencijalna obvezu tuženika da tužitelja po prestanku Ugovora o radu direktora, rasporedi na adekvatno radno mjesto, to isti, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, nema karakteristike ugovora o radu, već isključivo menađerskog ugovora.

 

14. Slijedom navedenog, a obzirom da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o sporu iz radnog odnosa, u kojem bi slučaju za suđenje bio nadležan općinski sud, već je, primjenom odredbe članka 34.b stavka 1. točke 3. ZPP-a, za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan trgovački sud.

 

15. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 380. točke 3. ZPP-a, uvažiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, u kojemu će isti, uvažavajući pravno shvaćanje izneseno u ovom drugostupanjskom rješenju, donijeti novu, pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku o istaknutom prigovoru stvarne nenadležnosti.

 

U Splitu 14. srpnja 2021.