Poslovni broj: 1 Gž-52/2019-2

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz S., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda M. N. T. i M. B. iz S., protiv tuženika E. C. C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva H. i partneri iz Z., radi novčane tražbine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj P-371/2018-10 od 22. studenog 2018., 14. srpnja 2021. 

 

p r e s u d i o  j e 

 

I. Uvažava se žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku broj P-371/2018-10 od 22. studenog 2018. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika E. C. C. d.o.o., OIB: …, Zagreb, protiv ovršenice – tužiteljice L. Š., OIB: …, S., u predmetu Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Ovr-4907/2017 a radi naplate iznosa od 6.178,28 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te troškovima postupka."

 

 

II. Nalaže se tužiteljici L. Š. iz S., OIB: … naknaditi  tuženiku E. C. C. d.o.o., Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 3.046,87 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika E. C. C. d.o.o., OIB: …, Z., protiv ovršenice – tužiteljice L. Š., OIB: …, S., u predmetu Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Ovr-4907/2017 a radi naplate iznosa od 6.178,28 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te troškovima postupka.

2. Nalaže se tuženiku E. C. C. d.o.o., Z., OIB: … da tužiteljici L. Š. iz S., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.943,75 kn, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu je izjavio tuženik, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se  žalba usvoji i pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

3. Na žalbu je odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Ovr-4907/17 od 3. travnja 2018.  Naime, tužiteljica je iz navedenog ovršnog postupka upućena na pokretanje parnice, jer je istaknula prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja (ovdje tuženika).

 

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev smatrajući osnovanim prigovor zastare budući je od donošenja rješenja o ovrsi 2001. do podnošenja prijedloga za promjenu sredstva ovrhe u studenom 2017. prošlo više od 10 godina, primjenjujući odredbu članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

7. Osnovano žalba ukazuje da takav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan niti zakonit.

 

8. U postupku je utvrđeno:

-              da je po prijedlogu ovrhovoditelja od 31. listopada 2001. pokrenut ovršni postupak protiv ovršenice (ovdje tužiteljice), radi naplate iznosa od 6.178,28 kn, sa pripadajućim kamatama, te je pod poslovnim brojem Ovr-4280/01 doneseno rješenje o ovrsi dana 5. studenog 2001., koje je postalo pravomoćno, a kojim je određena ovrha na plaći ovršenice, te isto dostavljeno poslodavcu ovršenice na provedbu;

- da je ovrhovoditelj podnio prijedloga za promjenu sredstva ovrhe dana 29. studenog 2017. na osnovi kojeg je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-4907/17 od 3. travnja 2018. radi naplate prije navedene novčane tražbine, a na novčanim sredstvima ovršenice;

- da u ovršnom predmetu Ovr-4280/01 nije doneseno rješenje o obustavi postupka.

9. Iz navedenog proizlazi da ovršni postupak poslovni broj Ovr-4280/01 nije pravomoćno okončan, dovršen ili obustavljen, pa je prema tome, navedeni postupak od svog početka sve do podnošenja ovrhovoditeljevog prijedloga za promjenu sredstva ovrhe (29. studenog 2017.) još uvijek trajao, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o nastupu zastare iz članka 379. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a budući da taj (desetogodišnji) zastarni tok, nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem ovršnog prijedloga, nije ni počeo teći.

 

10. Predlaganje novog sredstva ili predmeta ovrhe se ne može smatrati prijedlogom za ovrhu kojim se pokreće novi ovršni postupak, jer ovrhovoditelj predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine, a sud donosi novo rješenje o ovrsi, ali time se nastavlja već prije započeta ovrha (članak 5. stavak 3. OZ).

 

11. U konkretnom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare (članak 388. ZOO) podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave od 31. listopada 2001., a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi (po članku 379. stavak 1. ZOO) još nije niti počela teći - jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem naprijed navedenog ovršnog prijedloga.

 

12. Kako je tuženik  nakon donošenja ove drugostupanjske presude uspio u sporu, to mu je tužiteljica primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a dužna naknaditi parnični trošak, a koji se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na jednom ročištu u iznosu od po 750,00 kn po Tbr. 8.1 i 9.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) uvećan za pdv. Budući je tuženik uspio u žalbenom postupku, na osnovi odredaba članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i 2., te članka 166. stavak 2. ZPP-a, tužiteljica je u obvezi naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.171,87 kn, sukladno Tbr. 10.1. Tarife. Stoga je valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka, te naložiti tužiteljici da tuženiku isplati trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.046,87 kn.

 

13. Slijedom svega navedenoga i primjenom odredbe 373. točka 3. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

 

14. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

Dubrovnik, 14. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verice Perić Aračić