- 1 -              Revd 2907/2021-2

Broj: Revd 2907/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G., OIB …, Z., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. G. d.o.o., OIB …, R. P., zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1019/2020-6 od 1. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Povrv-39/2020-66 od 26. lipnja 2020., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Povrv-39/2020-70 od 24. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1019/2020-6 od 1. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Povrv-39/2020-66 od 26. lipnja 2020., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Povrv-39/2020-70 od 24. kolovoza 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje za koje predlagatelj smatra da je važno, a koje glasi:

„Predstavlja li račun koji je izdan protivno kogentnim odredbama Zakona o računovodstvu i Zakona o porezu na dodanu vrijednost valjanu knjigovodstvenu ispravu, odnosno vjerodostojnu ispravu temeljem koje sud može na snazi održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom na temelju takve isprave odnosno je li ispravan stav suda prema kojem pitanje valjanog odnosno zakonitog izdavanja takvog računa nije relevantno za ocjenu osnovanosti potraživanja izdavatelja računa (ovdje tužitelja) prema dužniku (ovdje tuženiku)?“

3. Podnositelj smatra da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja prva ZPP-a, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3677/99 od 17. svibnja 2000. i na odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-2916/02 od 20. travnja 2004.

4. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-3677/99 od 17. svibnja 2000. izrazio pravno shvaćanje prema kojem „tužitelj je odvjetnik i u izvršenju svoje profesionalne dužnosti morao je postupati s povećanom pažnjom - dobrog stručnjaka - te upozoriti svog mandatara (mjesnu zajednicu) na odredbe Zakona o javnom pravobraniteljstvu, tj. da on ne može zastupati mjesnu zajednicu. Kad tako nije postupio, a zbog toga je bila odbačena tužba, on nema pravo na troškove zastupanja na koje nije bio ovlašten zbog zakonske odredbe o obveznom zastupanju mjesnih zajednica od strane javnog pravobraniteljstva“.

4. 2. Visoki trgovački sud je u odluci broj Pž-2916/02 od 20. travnja 2004., izrazio pravno shvaćanje prema kojem ”je račun knjigovodstvena isprava i služi kao podloga za unošenje podataka u poslovne knjige i nadzor nad obavljanjem poslovnog zahvata, a sadržaj te isprave mora biti takav da nedvojbeno i istinito predstavlja poslovnu promjenu i da obuhvaća sve podatke potrebne za unos u poslovne knjige”.

5. Nižestupanjski sudovi su u odnosu na pobijani dio presude utvrdili da je tužitelj pružio tuženiku određene pravne usluge te su mu za utužene usluge dosudili nagradu, dok su vezano za prigovor tuženika da sporni računi nisu sačinjeni u skladu s određenim zakonskim propisima – ''Zakonom o računovodstvu i Zakonom o porezu na dodatnu vrijednost'') zaključili da te okolnosti nisu u ovom slučaju odlučne s obzirom na pravnu narav ovog spora (obvezno pravni spor), ali da oni mogu biti predmet nekih drugih postupaka koji s predmetnim parničnim postupkom ne stoje u pravno relevantnoj vezi.

6. Prema navedenom, odluke VSRH i VTS-a ne odnose se na istu činjeničnu i pravnu situaciju, a osim toga postavljeno pitanje nije važno, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer od njega ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a to stoga što je tužitelj tuženiku pružio uslugu za koju mu je dosuđena naknada  te i iz toga razloga ta pitanja nisu ni važna za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

7. Kako navedeno pitanje, koje je tuženik postavio ne udovoljava pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 13. srpnja 2021.