- 1 -              Rev 2273/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2273/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. G. P. iz Š, L. C.-d. F., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., protiv tuženice E. M. iz P., OIB …, koju zastupa punomoćnica S. F., odvjetnica u S., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-501/2016-5 od 23. ožujka 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj P-841/2012-54 od 29. prosinca 2015., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Revizija tužitelja u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva odbija se kao neosnovana.

 

              II. Revizija tuženice u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu do 60.0000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama s pripadajućim kamatama od  2. lipnja 2003. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukidaju se presuda  Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-501/2016-5 od 23. ožujka 2017. i presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini poslovni broj P-841/2012-54 od 29. prosinca 2015. u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 5.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s pripadajućim kamatama od 2. lipnja 2003. i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

              "I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. G. P. koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je tužitelj R. G. P. iz Š., 2300 L. C.-d.-F., samovlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. br. 3633 k.o. P., a koje se sastoje od čest. kat. br. 1120/1 kuća i dvorište sa 8a i 27 m2, zatim nekretnina upisanih u z. k. ul. br. 3743 k.o. P. a koje se sastoje od čest. kat. br. 1258/3 oranica s vrtom sa 6a 4 m2, nova izmjera čest. kat. br. 2127 i 2129/2.

 

              Tužena E. M., a koja je sada u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasnica nekretnina pod toč. I. ovog tužbenog zahtjeva dužna je trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužitelja 1/1 nekretnina upisanih u z. k. ul. br. 3633 k.o. P., i z. k. ul. br. 2743 k.o. P. uz istodobno brisanje tužene kao dosadašnjeg vlasnika vrhu navedenih nekretnina, a koju će uknjižbu provesti z. k. odjel Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji po pravomoćnosti presude."

 

              II/ Nalaže se tuženici E. M. da tužitelju R. G. P. isplati iznos od 65.000,00 CHF, odnosno kunsku protuvrijednost po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, sa zakonskim zateznim kamatama od dana 2. lipnja 2003. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja R. G. P. u iznosu od 102.000,00 CHF odbija.

 

              III/ Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

 

              "Dio alternativnog tužbenog zahtjeva tužitelja R. G. P. kojim potražuje isplatu u iznosu od 99.743,00 CHF smatra se povučenim."

 

2. Drugostupanjski je sud odbio kao neosnovane žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima u točki I., dosuđujućem dijelu točke II. i u točki III. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj i tuženica su podnijeli reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je predložio da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijane presude na načini na prihvati tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva podredno ukine pobijane presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje. Tuženica je predložila da ovaj sud prihvati njenu reviziju i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Stranke nisu odgovorile na reviziju protustranke.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana, revizija tuženice je djelomično osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

7. U odnosu na reviziju tužitelja.

 

7.1. Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja, u dijelu odluke kojom je odbijen zahtjev tužitelja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu u odbijajućem dijelu presuda nema nedostataka i može se ispitati. Navode revidenta koji tvrdnjama o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog prava preispituje i osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova ovaj sud nije dužan razmatrati (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

7.2. Revident osporava pravilnu primjenu čl. 8. ZPP i to na način da iznosi svoju ocjenu dokaza. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

 

7.3. Suprotno navodima revidenta drugostupanjski je sud ocijenio žalbene razloge od odlučnog značaja kako to određuje čl. 375. st. 1. ZPP. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka u pobijanom dijelu drugostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini pobliže označenoj u izreci prvostupanjske presude, istaknut je i eventualni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa koji da je tužitelj uložio za kupnju, adaptaciju i uređenje predmetne kuće.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji pošavši od utvrđenja da tužiteljica i tuženik nisu bili u izvanbračnoj zajednici obzirom da je prethodni brak tužitelja razveden 2007., a predmetna nekretnina je kupljena 2001. i opremljena kompletno do 2003. kada su stranke u istu uselile, sudovi su zaključili da se ne radi o izvanbračnoj zajednici već o emocionalnoj i ekonomskoj zajednici stranaka stoga su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

 

9.1. Odbijen je i zahtjev za ulaganje u nekretninu jer su sudovi ocijenili da tužitelj nije dokazao ulaganje.

 

9.2. Međutim sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja za isplatu 65.000,00 CHF ocijenivši da osnovano potražuje dugovani iznos jer je tuženici pozajmio 80.000,00 CHF (što proizlazi iz pisanih izjava tuženice kojima je priznala visinu dugovanja i odrekla se zastare) te su utvrdivši da je tuženica vratila tužitelju pozajmljenih 15.000,00 CHF zaključili da je dužna tužitelju isplatiti preostali dugovani iznos od 65.000,00 CHF s pripadajućim kamata od 2. lipnja 2003.

 

10. Neosnovano ističe tužitelj da je došlo do pogrešne primjene čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 - dalje: ZV) koji propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrada, odnosno ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći pravo vlasništva ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene nekretnine.

 

10.1. U postupku je utvrđeno da eventualno i da je tuženica darovala tužitelju dio nekretnine radilo bi se o nedopuštenom raspolaganju jer tužitelju, kao državljaninu Švicarske nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva nekretnina, što je utvrđeno uvidom u rješenje Ministarstava vanjskih poslova i europskih integracija (od 1. lipnja 2006.) kojim je odbijen zahtjev za davanje suglasnosti tužitelju za stjecanje prava vlasništva ½ predmetne nekretnine.

 

10.2. Osim toga tužitelj, kako su ocijenili nižestupanjski sudovi, nije niti dokazao da je izvršio ulaganja u predmetnu nekretninu u kojem slučaju bi eventualno imao pravo na naknadu sukladno čl. 156. st. 2. ZV. Stoga su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na temelju ulaganja, kao i zahtjev na naknadu prema čl. 156. st. 2. ZV. Slijedom iznesenog nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Ostalim navodima revident osporava činjenična utvrđenja, što sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno u reviziji.

 

11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je tužitelj izjavio reviziju, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

12. U odnosu na reviziju tuženice,

 

12. 1. Navodi tuženice da je predmetno potraživanje u zastari u situaciji kada je sud u pobijanoj presudi utvrdio da se ista odrekla od zastare (pisano priznanje obveze na isplatu u iznosu od 80.000,00 CHF od 4. rujna 2008.) su navodi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).

 

12. 2. Tuženica ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer da je sud prekoračio tužbeni zahtjev budući je tužitelj naveo da nije pozajmio tuženici novac već da je ulagao novac u njezinu nekretninu. Međutim u činjeničnim navodima tužbe, tužitelj je istaknuo da je tuženici „što posudio što isplatio“ iz čega proizlazi da tužitelj zahtjev za isplatu potražuje i s osnova pozajmice. Stoga je sud cijeneći navode tužitelja iz tužbe kao i ostale iznesene navode i dokaze zaključio, da iako nisu osnovani navodi o ulaganju u nekretninu, osnovani su navodi o zajmu i stoga je u tom dijelu pravilno odlučeno kada je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu.

 

13. Međutim osnovano revidentica ističe da u odnosu na dosuđeni iznos od 5.000,00 CHF s pripadajućim kamatama od 2. lipnja 2003. sudovi nisu dali razloge. Naime sudovi su utvrdili da je tuženica potpisala izjavu o posudbi novca 2. ožujka 2001. i obvezala se posuđeni iznos od 60.000,00 CHF vratiti tužitelju najkasnije do 1. lipnja 2003. dok je izjavom od 4. rujna 2008. tuženica potvrdila da duguje tužitelju 80.000,00 CHF.  Sudovi su utvrdili da je tuženica tužitelju vratila 15.000,00 CHF te da još duguje 65.000,00 CHF s pripadajućom kamatom od 2. lipnja 2003. Međutim pravilno revidentica ističe, budući da iz potvrde od 2. ožujka 2001. proizlazi da se tuženica obvezala iznos od 60.000,00 CHF vratiti do 1. lipnja 2003., a sudovi su odlučili da kamate na 65.000,00 CHF teku od 2. lipnja 2003., da se ne može ispitati iz kojeg razloga je određeno da kamate na 5.000,00 CHF teku od 2. lipnja 2003.

 

14. Budući se u tom dijelu pobijana presuda ne može ispitati valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP u odnosu na reviziju tuženice odlučiti kao u izreci rješenja.

 

15. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.