- 1 -              Revd 2819/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2819/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari  tužitelja: 1) M. B., OIB: …i 2) Đ. B., OIB: …, obojica iz K., obojica zastupani po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1) N. B., OIB: .., iz S., i 2) I. B., iz M., oba zastupana po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., radi prestanka uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-615/2019-2 od 1. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-704/12 od 3. prosinca 2018., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-615/2019-2 od 1. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-704/2012 od 3. prosinca 2018., tvrdeći da su postavljena pitanja, a s obzirom na ustaljenu praksu revizijskog suda te praksu žalbenih (drugostupanjskih) sudova, bitna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u primjeni, te s obzirom da su ta pitanja odlučna za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu, kao i za nastavak ujednačavanja sudske prakse od strane revizijskog suda prema do sada zauzetim pravnim shvaćanjima iz gornjih revizijskih odluka, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupanja odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno jer je revizijski sud o tim pitanjima već zauzeo shvaćanje pa bi se presuda se drugostupanjskog suda trebala temelji na tom shvaćanju, pa predlažu revizijskom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da im dopusti podnošenje revizije.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Je li sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku za obaranje presumpcije istinitosti utvrđenih činjenica u javnoj ispravi (izvodu iz važećeg katastarskog plana) dovoljno samo postojanje sumnje ili je parnična stranka koja tvrdi da činjenice u javnoj ispravi nisu istinite (osporavajući granice katastarskih čestica tj. nekretnina stranaka po važećem katastarskom planu), sukladno pravilima o teretu dokaza iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, dužna te tvrdnje dokazati s potrebnom sigurnošću, uvjerljivošću i pouzdanošću, tvrdeći da je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-3834/2020-2?

 

2. Treba li drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, tvrdeći da pobijana odluka odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog, između ostalog, i u odluci Vrhovnog suda RH broj Revx-1174/11 i rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-3834/2020-2?

 

3. Je li sud drugog stupnja, kad odlučuje o žalbi dužan dati svoju ocjenu dokaza, odnosno obrazložiti na temelju kojeg procesnog materijala utvrđuje činjenice i na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima, te je li sud u tom slučaju dužan stečeno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, tvrdeći da je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog, između ostalog, i u odluci Vrhovnog suda RH broj Revx-1174/11, rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-3834/2020-2 i rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-3630/2020-2 od 1. prosinca 2020?

 

4. Je li je drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku dužan u svojoj odluci obrazložiti razloge zbog kojih je ocijenio da pojedini istaknuti žalbeni razlozi nisu od odlučnog značaja, a odnose se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, tvrdeći da pobijana odluka odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog, između ostalog, i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-x-769/12 od 18. rujna 2013., odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-1425/16 od 19. veljače 2019. i rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-2313/2020-2 od 15. rujna 2020?

 

5. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tvrdeći da pobijana odluka odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog, između ostalog, i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-1264/92 od 17. prosinca 1992., odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-348/88 od 21. rujna 1988., odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-136/07 od 9. svibnja 2007., rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-405/2020-2 od 25. veljače 2020. i rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-1718/2020-2 od 23. rujna 2020?

 

6. Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom kada u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza saslušanog svjedoka (u konkretnom slučaju o iskazu svjedoka A. M. i nalazima i mišljenjima sudskih vještaka geodeta A. Z. i T. Č.) i samih tih isprava, tvrdeći da pobijana odluka odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog, između ostalog, i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-1264/92 od 17. prosinca 1992., odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-348/88 od 21. rujna 1988., odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-136/07 od 9. svibnja 2007., rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-1718/2020-2 od 23. rujna 2020. i rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-405/2020-2 od 25. veljače 2020?

 

7. Može li prvostupanjski sud temeljiti presudu i utvrditi odlučnu činjenicu o međi između nekretnina stranaka isključivo na kroki skici koja nije kartirana u katastru i kotirana, te na varijantama iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka geodeta koje su varijante zasnovane isključivo na toj skici, kojoj skici i varijantama iz vještava sudskih vještaka geodeta su tužitelji prigovorili, kad iz mapalnog stanja u sudskim zemljišnim i katastarskim knjigama te iz svih drugih dokaza (iz iskaza svjedoka, iz nekoliko drugih skica koje su kartirane u katastru i kotirane, te iz sadržaja drugog spisa koji je vođen između istih stranaka), proizlazi potpuno drugačije, a kada vještaci ne daju logično i prihvatljivo obrazloženje zašto inzistiraju isključivo na toj varijanti i spornoj nekotiranoj skici, kao i da ne odredi provođenje novog vještačenja radi otklanjanja nedostataka sadržanih u danim mišljenjima i utvrđene očite sumnje u savjesnost i nepristranost određenog vještaka, tvrdeći da odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda i prakse viših sudova, te ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog, između ostalog, i u odlukama Vrhovnog suda RH broj Gzz-38/03-2 od 21. siječnja 2004., broj Revt-118/17-3 od 13. prosinca 2017., presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž-3413/17-2 od 15. veljače 2018., rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-457/2016-2 od 5. studenog 2019., rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj VIII. Gž-4054/02-2 od 2. studenog 2005. i rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-207/2020-2 od 24. lipnja 2020.?

 

8. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i je li riječ o nedostatku zbog kojeg se presuda ne može ispitati, ako sud u odlučnim činjenicama u obrazloženju presude navodi da ih je utvrdio uvidom u određene spise, ne navodeći konkretno što je utvrdio u tim spisima, navodeći da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda i ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda i drugačije prakse viših (žalbenih) sudova iznesenog, između ostalog, i u odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-521/2016-2 od 15. siječnja 2020. i presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-616/00 od 16. ožujka 2000?“

 

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

5. Prijedlog je nedopušten.

 

6. Drugostupanjski sud je na temelju suglasnih nalaza i mišljenja vještaka A. Z. i T. Č. prihvatio utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima su granice između nekretnina stranaka na terenu u vrijeme kada su tužitelji kupili svoju nekretninu bile uspostavljene prema Skici izmjere broj 109/82 od 27. svibnja 1982., te da tuženik N. B. nije zasmetao vlasništvo tužitelja, dok je zid koji je sagradio tuženik I. B. sukladan postignutom dogovoru stranaka koji su priložili tužitelji (list 43A spisa).

 

7.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti jer je kao razlog važnosti toga pitanja navedena odluka revizijskog suda broj Revd-3834/2020, a u toj odluci nije izneseno bilo kakvo pravno shvaćanje vezano za osporavanje istinitosti činjenica iz navedenih u javnoj ispravi u smislu čl. 230. ZPP-a. Stoga to pitanje nije važno.

 

7. 2. Drugo postavljeno pitanje također nije važno iz razloga što ono polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud pobijanu odluku nije obrazložio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

7.3. Ni treće postavljeno pitanje, koje se odnosi na ocjenu provedenih dokaza i obrazloženje procesne građe, nije važno jer i ono polazi od pogrešne pretpostavke da sud drugog stupnja prilikom odlučivanja o žalbi nije dao svoju ocjenu provedenih dokaza, odnosno da nije obrazložio na temelju kojih dokaza su utvrđene odlučne činjenice.

 

7.4. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje ističe se da je drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u svojoj odluci obrazložio zbog čega pojedini žalbeni razlozi nisu od odlučnog značaja, te iz tog razloga ni to pitanje nije važno pitanje u smislu naprijed citirane odredbe ZPP-a.

 

7.5. Peto postavljeno pitanje koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a uz tvrdnju predlagatelja da se pobijana presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, nije važno jer i ono polazi od pogrešne pretpostavke da o odlučim činjenicama nisu izneseni razlozi, odnosno da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika iz samih tih isprava iz zapisnika.

 

7.6. Jednako tako i šesto pitanje, koje se odnosi na istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a glede proturječnosti između razloga presude o sadržaju isprava i o iskazu saslušanog svjedoka A. M. i nalaza i mišljenja vještaka mjernika A. Z. i T. Č. i samih tih isprava, nije važno je li ono polazi od pogrešne pretpostavke o postojanju navedene proturječnosti.

 

7.7. Sedmo pitanje odnosi se na proturječnost između obrazloženja i provedenih dokaza vezano uz među između nekretnine stranaka, a ono onako kako je postavljeno preispituje pravilnost primjene materijalnog prava i pravilnost ocjene provedenih dokaza, odnosno primjenu čl. 8. a ZPP-a, a kako odgovor na to pitanje zavisi od okolnosti slučaja odnosno radi se o činjeničnom pitanju te utoliko ni ono nije važno.

 

7.8. I posljednje (osmo) pitanje odnosi se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a i ono također polazi od pogrešne pretpostavke da sud o odlučnim činjenicama u obrazloženju presude nije naveo što je konkretno utvrdio uvidom u spise u koje je izvršio uvid, jer je prvostupanjski sud naveo što je sadržaj spisa u koje je izvršio uvid i zašto sadržaj navedenog dokaza nije odlučan, a drugostupanjski sud je prihvatio takvo obrazloženje.

 

8. Kako navedena pitanja, koje su tužitelji postavili ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.