Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2971/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije
Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke
Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NLB LEASING d.o.o., 1231 Ljubljana-
Črnuče, Šlandrova ulica 2, OIB 52936803623, kojeg zastupaju punomoćnici
odvjetnici iz Odvjetničkog društva Saucha & Partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 20,
protiv 1. tuženika ZUBAK NEKRETNINE d.o.o., Malinska, Pavus I 3, OIB
45970159237, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Trninić, odvjetnik u Zagrebu,
Listopadska 5, i 2. tuženika SCULPTOR d.o.o., Split, Dinka Šimunovića 7, OIB
87523175283, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević odvjetnika u Zagrebu,
Horvaćanska 168, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu
1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-3741/2018-3 od 11. veljače 2021., kojom je djelomično
potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj
P-453/2017-18 od 19. travnja 2018., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prvotuženiku se dopušta podnošenje revizije u donosu na pitanja:
"1. Može li posljednji stjecatelj za sebe valjano istaknuti obveznopravni zahtjev
za izdavanje tabularne isprave prema knjižnom predniku od kojeg je prodavatelj
izvanknjižno stekao nekretninu, a s kojim posljednji stjecatelj nije bio u ugovornom
odnosu?
2. Može li posljednji stjecatelj takav zahtjev u sudskom postupku istaknuti i u
slučaju kada je knjižni prednik tabularnu ispravu izdao već osobi koja je od njega
kupila nekretninu (izvanknjižni vlasnik)?"
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3741/2018-3 od 11. veljače
2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-453/2017-18 od 19. travnja 2018.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP),
revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri
pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna, a koja glase:
"1. Može li posljednji stjecatelj za sebe valjalo istaknuti obveznopravni zahtjev
za izdavanje tabularne isprave prema knjižnom predniku od kojeg je prodavatelj
izvanknjižno stekao nekretninu, a s kojim posljednjim stjecateljem nije bio u
ugovornom odnosu?
2. Ukoliko je odgovor pod pitanje Ad 1 potvrdan, može li posljednji stjecatelj
takav zahtjev u sudskom postupku istaknuti i u slučaju kada je knjižni prednik
tabularnu ispravu izdao već osobi koja je od njega kupila nekretninu (izvaknjižni
vlasnik)?
3. Je li sud određenu činjenicu dužan utvrđivati i ovlašten uzeti kao nespornu pod dispoziciji stranaka, ukoliko iz javne isprave proizlazi suprotno?"
3. Podnositelj smatra da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu
odredbe čl. 385.a st. 1. alineja prva ZPP-a, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima
odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvao na
odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1040/2012-2 od 27. listopada
2015., Rev-x 737/11-2 od 4. rujna 2012., Rev-2014/12-2 od 23. srpnja 2014., Rev-
941/03-2 od 24. veljače 2005., na odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu,
posl. br. Gž-590/2017-2 od 15. studenog 2018., Županijskog suda u Varaždinu, posl.
br. Gž-3262/11-2 od 30. studenog 2011. i Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, posl. br. Pž-8493/2015-1 od 24. rujna 2019.
4. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava ispunjenje pretpostavki za donošenje
revizije, predlaže isti odbaciti, podredno odbiti, te potražuje trošak sastava
navedenog odgovora.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na 1. tuženika
te je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na toga tuženika koji je glasio na izdavanje
tabularne isprave "jer je 2. tuženik SCULPTOR d.o.o. tužitelju prodao nekretninu,
ujedno je prenio i sve ovlasti koje je on mogao ostaviti prema svom prodavatelju.
Činjenica da tuženik SCULPTOR d.o.o. nije zahtijevao od svog prodavatelja ZUBAK
NEKRETNINE d.o.o. tabularnu izjavu ne može tužitelja dovesti u nepovoljnu situaciju
da ne može uknjižiti svoje pravo vlasništva stečeno valjanim pravnim poslom.
Tuženici nisu osporili činjenicu da je tuženik ZUBAK NEKRETNINE d.o.o prodao
tuženiku SCULPTOR d.o.o., odnosno iz toga proizlazi pravni slijed između tuženika
ZUBAK NEKRETNINE d.o.o. i tužitelja. Zato je, prema ocjeni ovog suda osnovan
tužiteljev zahtjev da mu tuženik ZUBAK NEKRETNINE d.o.o. izda tabularnu izjavu te
je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena."
6.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-1040/2012-2 od 27. listopada 2015. izrazio pravno shvaćanje prema kojem:
"Tužbeni zahtjev kojim se traži izdavanje tabularne isprave je obveznopravni
zahtjev kojeg tužitelj temelji na ugovoru o kupoprodaji. U takvoj situaciji pasivnu
legitimaciju treba cijeniti prema utvrđenju tko su ugovorne strane pravnog posla
usmjerenog na prijenos prava vlasništva i što je sadržaj njihovih obveza koji proizlazi
iz toga pravnoga posla.
Kad je ugovorom o kupoprodaji uspostavljena obveza prodavatelja za
izdavanje isprave podobne za prijenos prava vlasništva nekretnina upravo je
prodavatelj pasivno legitimirana osoba protiv koje se može u tužbi istaknuti
kondemnatorni zahtjev za izdavanje takve isprave. Naime, tuženik može ispuniti
obvezu izdavanja tabularne isprave neovisno o tome što nije zemljišnoknjižni vlasnik
nekretnina. Ako se tuženik obvezao tužitelju izdati mu tabularnu ispravu, tada tužitelj
upravo od njega ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze onako kao ona glasi. Drugo
je pitanje hoće li tužitelj uspjeti na temelju takve tabularne isprave ishoditi uknjižbu
prava vlasništva na svoje ime."
6.2. U odluci Rev-2014/12-2 od 23. srpnja 2014. izneseno je shvaćanje prema kojem:
"Nesporno je da stranke u ovom sporu nisu u obveznopravnom odnosu tj. da se
tužitelj-protutuženik nije pravnim poslom obvezao tuženiku-protutužitelju izdati
tabularnu ispravu za upis predmetne nekretnine u knjigu pologa isprava za k.o. K., pa
je već zbog toga (promašene pasivne legitimacije) protutužbeni zahtjev valjalo odbiti,
kako je to učinio i prvostupanjski sud."
6.3. U odluci Rev-941/03-2 od dana 24. veljače 2005. navodi se:
"Niži sudovi zauzeli su u svojim odlukama ispravno pravno stajalište, da
zahtjev za izdavanje tabularne isprave, kupac kao posljednji stjecatelj, može istaći
prema knjižnom vlasniku, makar ovaj nije ugovorna strana iz ugovora kojim je on
kupio nekretnine. To zbog toga što su pravni prednici tužitelja u ugovornom odnosu s
I-tuženikom, pa se ima smatrati da su prodajom spornih nekretnina tužitelj7u cedirali
istovremeno i svoje pravo traženja tabularne isprave od tuženika, koji su kao vlasnici
upisani u zemljišnim knjigama, s koje pravo je vezno uz kupoprodaju nekretnina.
Stoga tužitelj može izravno od tuženika tražiti izdavanje tabularne isprave,
iako s njima nije u ugovornom odnosu, ali zato bi tuženici mogli tužitelju istaći sve
prigovore koje bi istakli svojim suhontrahentima da ovi traže izdavanje tabularne
isprave."
6.4. U odluci Rev-x 737/11-2 od 4. rujna 2012. izneseno je pravno shvaćanje prema
kojem "U situaciji kada se radi o pravnom poslu darovanja usmjerenom na prijenos
prava vlasništva na nekretninama sa darovatelja na obdarenika, te kad je ugovorom
o darovanju uspostavljena obveza darovatelja izdati daroprimcu valjanu tabularnu
ispravu za uknjižbu prava vlasništva, tada je u odnosu na tužbeni zahtjev za
izdavanje tabularne isprave upravo darovatelj pasivno legitimirana osoba protiv koje
se može u tužbi istaknuti kondemnatorni zahtjev za izdavanje takve isprave. U
odnosu na takav zahtjev nije pasivno legitimirana treća osoba koja sa daroprimcem
nije u obveznom odnosu. Naime tuženik može ispuniti obvezu izdavanja tabularne
isprave neovisno o tome što je nakon sklapanja ugovora o darovanju otuđio pravo
vlasništva na nekretnini. Ako se tuženik obvezao tužiteljici izdati joj tabularnu ispravu,
tada tužiteljica upravo od njega ima pravo tražiti da ispuni obvezu onako kako ona
glasi. Drugo je pitanje hoće li tužiteljica uspjeti pobiti kasnija raspolaganja tužitelja
koja je učinio u odnosu na predmetnu nekretninu, te hoće li uspjeti uspostaviti ranije
zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije upisa prava vlasništva u korist tuženikove
supruge, a potom na temelju tabularne isprave ishoditi uknjižbu prava vlasništva na
svoje ime. Međutim pasivnu legitimaciju u ovom sporu ne treba cijeniti prema tome,
nego prema utvrđenju tko su ugovorne strane pravnog posla usmjerenog na prijenos
prava vlasništva i što je sadržaj njihovih obveza koji proizlazi iz toga pravnoga posla.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su ispunjene pretpostavke za
intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na
temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP-a, riješeno kao u
izreci.
8. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 13. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
Kontrolni broj: 03700-d4140-efc81
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.