- 1 -              Revd 2943/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2943/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Č., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. iz Š., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika I. d.o.o. iz Z., (OIB: …), odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-261/2021-2 od 17. ožujka 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-3178/2020-30 od 17. studenoga 2020., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I. Tužitelju se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-261/2021-2 od 17. ožujka 2021. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno prvo pitanje:

 

„1.a Može li u parničnom postupku kao stranka sudjelovati pravna osoba kao trgovačko društvo koje je tijekom postupka prestalo postojati brisanjem iz Sudskog registra uslijed pripajanja drugom trgovačkom društvu?

 

te s tim posljedično u vezi:

 

1.b Može li se u parničnom postupku, u kojem je stranka kao pravna osoba u tijeku postupka prestala postojati, zaključiti raspravljanje i donijeti odluka bez utvrđenja prekida postupka zbog prestanka pravne osobe kao stranke u postupku i bez pravomoćnog nastavka postupka s pravnim sljednikom/icima takve stranke?“

 

2. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije i za drugo i treće u prijedlogu naznačena pitanja odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen „u cijelosti ovršni prijedlog koji se sada smatra tužbom od 30.09.2010., te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. L. iz Š. od 05.10.2010., posl. br. Ovrv-925/10“.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu:

 

„1.a Može li u parničnom postupku kao stranka sudjelovati pravna osoba kao trgovačko društvo koje je tijekom postupka prestalo postojati brisanjem iz Sudskog registra uslijed pripajanja drugom trgovačkom društvu?

 

te s tim posljedično u vezi:

 

1.b Može li se u parničnom postupku, u kojem je stranka kao pravna osoba u tijeku postupka prestala postojati, zaključiti raspravljanje i donijeti odluka bez utvrđenja prekida postupka zbog prestanka pravne osobe kao stranke u postupku i bez pravomoćnog nastavka postupka s pravnim sljednikom/icima takve stranke?“

 

„2. Ako Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13) ne propisuje pravne učinke otvaranja predstečajne nagodbe za parnicu koja je pokrenuta prije pokretanja predstečajnog postupka dužnika u pogledu tražbine za koju vjerovnik nije podnio prijavu niti je dužnik istu uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima, mora li se ta parnica nastaviti do meritorne odluke nadležnog suda ili se tužba u takvom slučaju mora odbaciti kao nedopuštena (imajući na umu odredbe članka 70. stavak 1. - 3., odnosno članka 81. stavaka 2. i 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi)?“

 

„3. Da li Sud - u situaciji kada je parnični postupak radi ostvarenja predmetne tražbine bio u tijeku u trenutku otvaranja postupka predstečajne nagodbe u kojoj se tuženik, glede te tražbine očitovao - njenim osporavanjem, slijedom čega je nije ni uvrstio u financijsko izvješće iz odredbe čl. 42. ZFPPN-a - treba uzeti kao da je tražbina bila osporena i u postupku predstečajne nagodbe, slijedom čega bi bile ispunjene procesne pretpostavke da se u smislu odredaba čl. 70. st. 3. i čl. 81. ZFPPN-a, nastavi meritorno odlučivanje o postupanju meritorne tražbine?“

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.

 

4. Prijedlog je djelomično osnovan a djelomično nedopušten.

 

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 17. ožujka 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), u svezi sa odredbom čl. 400. st. 1. ZPP-a (obzirom da je predmetom pobijanja rješenje kojim se postupak završava), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

6.1. odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

6.2. odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U prijedlogu tužitelja postavljena pitanja time valja sagledati imajući na umu da prethodno navedene odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljeno prvo pitanje (pod 1.a i 1.b) Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

 

9. Stoga je pravilno za zaključiti:

 

9.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljeno prvo pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni),

 

9.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije osporeno rješenje moglo preispitati,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, u stavku I. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

10. S druge strane, a kako je prijedlog tužitelja prihvaćen i revizija dopuštena već i za prvo u prijedlogu postavljeno pitanje, drugo i treće u prijedlogu naznačena pitanja već i zbog toga nemaju značaj pitanja odgovor na koja bi već u ovome stupnju postupka bio važan za odluku o predmetu spora, a pogotovo važan za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu - toliko da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje i zbog njega imao razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu: to obzirom da u slučaju postojanja uvjeta za prekid postupka sud ne može poduzeti niti jednu radnju u postupku (u smislu odredbe čl. 214. st. 2. ZPP-a, prema kojoj: „Za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku“), osim što, po prirodi stvari, a kako bi se omogućila primjena takvog shvaćanja - može donijeti odluku kao u stavku I. izreke ovoga rješenja.

 

11. Revizijski sud u ovome stupnju postupka tek primjećuje da, uostalom, shvaćanje o nevažnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu ionako proizlazi i iz odgovora na ta pitanja, onog kojeg daju (u situaciji kada tužitelj neospornim čini ono jedino relevantno: da svoju tražbinu nije prijavio u postupku predstečajne nagodbe u roku - i da je taj postupak okončan pravomoćnim rješenjem o potvrdi nagodbe, onim koje egzistira) već i odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 - dalje: ZFPPN-a) i Stečajnog zakona ("Narodne novine", br. 71/2015. - dalje: SZ-a), na snazi od 1. rujna 2015., na kojima su nižestupanjske odluke temeljene, a u smislu kojih se već razvila jedinstvena sudska praksa izražena u nizu odluka revizijskog suda (primjerice u odlukama posl. br. Rev-x 256/2018-3 od 30. svibnja 2018., Rev 145/2019-2 od 20. ožujka 2019., Rev 2168/2019-3 od 15. siječnja 2020., Rev 3411/2018-2 od 11. prosinca 2018., Rev 940/2019-5 od 14. svibnja 2019.), pa tako i u odluci posl. br. Rev 1445/2018-2 od 12. rujna 2018., prema kojoj:

 

„...Predmet spora je zahtjev za naknadu štete pozivom na odredbu čl. 21. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04).

 

Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev.

 

Nasuprot tome, na temelju utvrđenja:

 

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 22. prosinca 2011.,

 

- da je u tijeku postupka isti prekinut zbog postupka predstečajne nagodbe tuženika,

 

- da tužiteljica nije svoje potraživanje prijavila u postupku predstečajne nagodbe,

 

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Stpn-28/15-15 od 24. studenog 2015. odobrena sklopljena predstečajna nagodba između tuženika i njegovih vjerovnika,

 

- da je postupak u ovom predmetu nastavljen nakon što je sklopljena predstečajna nagodba,

 

sud drugog stupnja je pozivom na odredbu čl. 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 102/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15 - dalje: ZFPPN) odbacio tužbu.

 

U odnosu na iznošeno pravno shvaćanje tužiteljica postavlja sljedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

„je li propust tužiteljice u postupku predstečajne nagodbe da pravovremeno prijavi svoju tražbinu koju je tuženik (dužnik predstečajne nagodbe) osporio do određivanja prekida parničnog postupka u ranije pokrenutoj parnici i koja se parnica vodila kod Općinskog suda u Rijeci predstavlja procesnu smetnju za meritorno odlučivanje o toj tražbini nakon što je po sklapanju predstečajne nagodbe parnica nastavljena i to neovisno o činjenici što je parnica P-4801/11 započela prije postupka predstečajne nagodbe?“

 

Kao razlog važnosti tužiteljica se poziva na presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-260/2016 kao i na presudu Europskog suda za ljudska prava broj zahtjeva 43595/06 (Bašić protiv Hrvatske).

 

Ovaj sud smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava jer je drugostupanjski sud u identičnoj pravnoj stvari donio različite odluke.

 

Suprotno navodima u reviziji, sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

Odredbom čl. 81. st. 1. ZFPPN propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveza prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci).

 

Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz odredbe čl. 60. st. 3. tog Zakona.

 

Konačno stavkom 3. propisano je da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

 

Dakle, pravilnom primjenom odredbe ovog Zakona, te primjenom argumenta po sličnosti i argumenta koherentnosti, valjalo je zaključiti da vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema tuženiku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može pokrenuti, ali niti nastaviti postupak, niti voditi parnični postupak za utvrđenje, odnosno ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe.

 

Slijedom toga je pravilno sud drugog stupnja odbacio tužbu pozivom na shodnu primjenu odredbe čl. 81. st. 3. ZFPPN u svezi s odredbom čl. 282. st. 1. ZPP.

 

Pri tome, neosnovano se poziva tužiteljica na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bačić protiv Hrvatske (broj zahtjeva 43595/06), jer se ne radi o istovrsnom predmetu. Naime, u tom predmetu stečajni upravitelj kao zastupnik javne vlasti propustio je popisati tražbinu radnice u skladu s odredbom čl. 173. st. 2. Stečajnog zakona koji je bio tada na snazi. U ovom predmetu takvog propusta zastupnika javne vlasti nije bilo.“

 

12. Stoga je prijedlog tužitelja u tome dijelu - u odnosu na ta pitanja (drugo i treće), valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka II. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.