- 1 -              Rev 503/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 503/2021-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. I. d.o.o., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., protiv 1. tuženika D. M., OIB …, iz M. L., zastupanog po punomoćnici L. M.-P., odvjetnici u Z. i 2. tuženika A. b. d.o.o., OIB …, Z., kao pravni sljednik H. A.-A.-B. d.d., OIB … iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. i R., iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-710/2018-4 od 5. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-2986/2017-20 od 24. svibnja 2018., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-710/2018-4 od 5. studenoga 2019. i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-2986/2017-20 od 24. svibnja 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

''Tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

 

1. Utvrđuje se kako je pravno nevaljana uknjižba založnog prava u korist drugo tuženika A. B. d.d., Z., (OIB:… (ranija tvrtka H. A. – A.- B. d.d.), izvršena pod poslovnim brojem: … na nekretnini označenoj kao k.č.br. …, upisanoj u zk.ul.br. …, k.o. M. L., temeljem Ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog između prvo tuženika D. M., (OIB: …, M. L. i drugo tuženika A. B. d.d., Z., (OIB:… (ranija tvrtka H. A. – A.- B. d.d.) dana 18. svibnja 2011., a solemniziranog istog dana po javnom bilježniku D. P. iz R. pod poslovnim brojem: ….

 

2. Nalaže se brisanje pravno nevaljane uknjižbe iz prethodne točke ove presude, na nekretnini označenoj kao k.č.br. …, upisanoj u zk.ul.br. …, k.o. M. L., te uspostava zemljišnoknjižnog stanja na toj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kreditu iz prethodne točke ove presude tako da se na toj nekretnini briše založno pravo drugo tuženika.

 

3. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak, u roku 15 (petnaest) dana, odbijaju  se.

 

4. Nalaže se tužitelju da I-tuženiku D. M. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 68.500,00 (šezdesetosam tisuća i petsto kuna) kn u roku od 15 (petnaest) dana.

 

5. Odbija se I-tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 66.096,25 (šezdesetšesttisućadevedesetšest kuna i dvadesetpet lipa) kn.

 

6. Nalaže se tužitelju da II-tuženiku A. B. d.d. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 140.100,00 (stočedtrdesettisućaisto kuna) kn u roku od 15 (petnaest) dana.

 

7. Odbija se II-tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 137.500,00 (stotridestsedamtisućapetstokuna) kn.''

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen, kao neosnovan, zahtjev tužitelja B. I. d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 95.937,50 kn.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3185/2020-2 od 27. siječnja 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-710/2018-4 od 5. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-2986/2017-20 od 24. svibnja 2018., zbog pravnog pitanja:

 

1.) Je li kod odlučivanja o osnovanosti brisovne tužbe (čl. 129. st. 1. i st. 2. alineja 2. ZZK-a, u svezi čl. 123. st. 1. i 2. ZV-a) odlučno pitanje ono o podobnosti za uknjižbu odnosno ništetnosti (odnosno uopće valjanosti) pravne osnove na temelju koje je osoba uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz neistinitog (nevaljanog) prava svog prednika?

 

2.) Može li se tužitelju osnovano suprotstaviti prigovor da je druga osoba (ovdje 2. tuženik) postupala u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige (čl. 122. ZV-a), u situaciji kada je ta osoba (ovdje 2. tuženik) uknjižila svoje pravo (ovdje založno pravo) izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika (ovdje prava vlasništva 1. tuženika), a nositelj knjižnog prava (ovdje tužitelj), kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe, podnese brisovnu tužbu u roku 3 godine od kad je ta uknjižba bila zatražena?

 

4. Protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan te da obveže tuženike da mu solidarno nadoknade troškove postupka, uključujući i trošak revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju drugotuženik osporava navode tužitelja iz podnesene revizije, te potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. 1. Predmet spora je (pored već pravomoćno presuđenog zahtjeva na utvrđenje da je ništetan ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine zaključen 18. travnja 2011. između tužitelja kao prodavatelja i D. M. kao kupca, zahtjev da je pravno nevaljana uknjižba na kč. br. … upisanoj u zk. ul. … k. o. M. L. s imena tužitelja na ime D. M., te zahtjeva za brisanje te uknjižbe i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja) i zahtjev tužitelja na utvrđenje da je pravno nevaljana uknjižba založnog prava u korist tuženika A. d.o.o. (ranije H. A.-A.-B. d.d.) izvršena pod poslovnim brojem Z-1834/11 na nekretnini označenoj kao kč. br. … upisanoj u zk. ul. … k. o. M. L., na temelju ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog između D. M. i tuženika A. d.d. (ranije H. A.-A.-B. d.d.) 18. svibnja 2011., a solemniziranog istog dana po javnom bilježniku D. P. iz R. pod poslovnim brojem … te zahtjev da se naloži brisanje te pravno nevaljane uknjižbe na nekretnini u zk. ul. … k. o. M. L. označenoj kao kč. br. … i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na toj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kreditu, na način da se briše založno pravo tuženika A. d.o.o.

 

7. 2. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je uknjižba založnog prava izvršena na nekretnini upisanoj u zk. ul. … k. o. M. L. u korist tuženika A. b. d.o.o. nevaljana, jer je tuženik A. b. d.o.o. imao dovoljno razloga posumnjati da tuženik D. M. nije vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da je upisan na temelju ništetnog ugovora.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

 

              - da su tuženici D. M. kao kupac i tužitelj zastupan po D. M. kao prodavatelju zaključili 18. travnja 2011. kupoprodajni ugovor za nekretninu označenu kao kč. br. … upisanu u zk. ul. … k. o. M. L.,

 

              - da se na temelju tog ugovora D. M. upisao kao vlasnik nekretnine, a taj je ugovor utvrđen ništetnim, a uknjižba pravno nevaljanom te je naloženo brisanje uknjižbe i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na toj nekretnini (presudom prvostupanjskom suda poslovni broj P-3348/15-17 od 29. siječnja 2016. koja je u tome dijelu potvrđena presudom drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1269/16-11 od 18. listopada 2017.),

 

              - da je sud prvog stupnja utvrdio da su I-tuženik D. M. i prednik I-tuženika H. A.-A.-B. d.d. zaključili ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine 18. svibnja 2011., kojim je I-tuženik D. M. dopustio II-tuženiku uknjižbu založnog prava na kč. br. … k. o. M. L. u korist H. A.-A.-B. d.d. (prednika tuženika A. d.d.), radi osiguranja novčane tražbine prednika tuženika A. b. d.o.o. u iznosu od 410.000,0 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju te banke za EUR važeće na dan korištenja kredita,

 

              - da je H. A.-A.-B. d.d. uknjižbu založnog prava ishodila u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-1834/11,

 

              - da je u trenutku sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. svibnja 2011. tuženik D. M. u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik kč. br. … iz zk. ul. … k. o. M. L.,

 

              - da je II-tuženik pri procjeni uvjeta za odobravanje kredita korisniku kredita L. d.o.o., za koji je tuženik D. M. kao založni dužnik dozvolio zasnivanje založnog prava na kč. br. … iz zk. ul. … k. o. M. L., imao priložen izvadak iz zemljišne knjige od 29. ožujka 2011., prema kojem je vlasnik nekretnine tužitelj,

 

              - da je uočeno da stanje u zemljišnoj knjizi i katastru nije u skladu sa stanjem u naravi i ukazano da je potrebno obvezati stranku L. d.o.o. da isto uskladi, ukoliko CRM smatra potrebnim, a sve sukladno proceduri za izradu pravnih mišljenja,

 

- da je stalni sudski vještak za graditeljstvo T. T. vrijednost predmetne nekretnine procijenio iznosom od 512.900,00 EUR, a u vrijeme procjene (28. travnja 2011.) stanje je u zemljišnoj knjizi bilo usklađeno sa stanjem u katastru, odnosno kao vlasnik nekretnine je bio upisan tuženik M. D.

 

9. 1. Nižestupanjski sudovi su prosuđujući navedena činjenična utvrđenja kroz odredbe čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06  141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) i čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK) tužbeni zahtjev (za brisanje pravno nevaljane uknjižbe na nekretnini u zk. ul. 5929 k. o. M. L. označenoj kao kč. br. … i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na toj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kreditu, na način da se briše založno pravo tuženika A. d.o.o.) ocijenili u cijelosti neosnovanim, otklonivši pritom tvrdnje tužitelja da je predmetna uknjižba založnog prava izvršena na nekretnini upisanoj u zk. ul. … k. o. M. L. u korist tuženika A. b. d.o.o. nevaljana, jer su utvrdili da tuženik A. b. d.o.o. nije imao dovoljno razloga posumnjati da tuženik D. M. nije vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju ništetnog ugovora.

 

9. 2. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda neosnovano tužitelj smatra da je tužbeni zahtjev morao biti prihvaćen, pozivom na odredbu čl. 129. st. 2. toč. 2. ZZK, jer da tužitelju nije bilo dostavljeno rješenje o prijenosu prava vlasništva s imena tužitelja na 1. tuženika D. M., pa da stoga 2. tuženik ne može suprotstaviti tužitelju prigovore o postupanju s povjerenjem u zemljišne knjige, kao ni bilo koji drugi prigovor, a to stoga što odredba čl. 129. u st. 2. al. 2. ZZK-a sadrži odredbe o rokovima za podnošenje brisovne tužbe, a sama činjenica da tužitelju nije dostavljeno rješenje kojim je pod poslovnim brojem Z-1364/11 uknjiženo pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist 1. tuženika D. M. nije dokaz o osnovanosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje pravne nevaljanosti uknjižbe založnog prava, odnosno zahtjeva za brisanje pravno nevaljane uknjižbe, a bez utvrđenja svih drugih pretpostavki koje je tužitelj u ovom postupku morao dokazati. Pri tome naglašava da sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja nije odbio stoga što bi zaključio da tužitelj više ne može osporavati uknjižbu založnog prava zbog proteka vremena, već je tužbeni zahtjev odbijen stoga što sud prvog stupnja nije utvrdio da bi uknjižba založnog prava bila pravno nevaljana.

 

10. 1. Prema navodima revizije, kada je riječ o brisovnoj tužbi iz čl. 129. st. 1. i st. 2. alineja 2. ZZK-a, u svezi čl. 123. st. 1. i 2. ZVDSP-a, i kada je riječ o sudskoj odluci u kojoj se raspravljalo o njezinoj osnovanosti, kao što je to slučaj u ovoj pravnoj stvari, nije odlučno pitanje podobnosti za uknjižbu odnosno ništetnosti (odnosno uopće pravne valjanosti) predmetnog Ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine sklopljenog između 1. tuženika i 2. tuženika, kao pravne osnove na temelju koje je 2. tuženik uknjižio svoje založno pravo izvodeći ga iz neistinitog (nevaljanog) prava svog prednika (1. tuženika), jer se u ovom predmetu tužitelju ne može osnovano suprotstaviti prigovor 2. tuženika kako je on (2. tuženik) postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige.

 

10. 2. Tužitelj smatra da se, neovisno o tome je li  2. tuženik postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige, i ako 2. tuženik nije tako postupao, u oba slučaja predmetnoj tužbi ima udovoljiti. Pri iznošenju toga shvaćanja ističe da niti jedna Vrhovnog suda Republike Hrvatske (niti pravna teorija), u ovakvim parnicama, ne nameće tužitelju obvezu dokazivanja bilo čega drugoga osim nevaljanosti prednikove uknjižbe (ovdje uknjižba prava vlasništva 1. tuženika) i toga da je tužba podnijeta u propisanim rokovima (pa tako niti obvezu dokazivanja ništetnosti/nevaljanosti te druge pravne osnove – konkretno: predmetnog Ugovora o kreditu s sporazumom o osiguranju novčane tražbine), a niti smatra da se može osnovano isticati prigovor dobre vjere i povjerenja u zemljišne knjige ako je tužba podnesena u propisanim rokovima.

 

10. 3. U iznošenju navedenih shvaćanja tužitelj se pozvao na odluke: VSRH, Rev-257/13 od 30.10.2018; VSRH, Rev-1430/00 od 23.7.2003.; VSRH, Rev x-876/13 od 30.9.2014.; VSRH, Rev-1092/08 od 20.4.2011.; VSRH, Rev x-932/13 od 25.3.2014.; Žs Vž, Gž-741/09 od 02.9.2009.; Žs St, Gž-1705/2018 od 19.11.2018.; VTSRH, Pž-1523/04 od 13.6.2007.; D. Š., Z. R., B., Zb. P. S.. R.. (1991) v. 38, br. 1, (2017), str. 482, 489 i 490; M. Ž., V., O., 2014, str. 357.; P. S., P. (1945. – 2007.), …fakultet S. u R., 2009., str. 877 – 879.)

 

11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

12. Naznačujući pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena tužitelj u biti osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

 

13. Prema shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi su u ovom slučaju pogrešno primijenili odredbu. čl. 129. st. 1. ZZK-a i čl. 123. st. 1. i 2. ZVDSP-a.

 

14. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK propisano je da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prva zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, a zakonom nije drukčije određeno. Člankom 129. st. 2. ZZK je propisano da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika osim ako je nositelj knjižnog prava iz st. 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od 60 dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno ako je nositelj knjižnog prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbu u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od 3 godine od kada je ta uknjižba bila zatražena.

 

15. Odredba čl. 123. st. 1. i 2. ZVDSP-a glasi:

 

"1. Stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

 

2. Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu."

 

16. 1. Iz sadržaja citiranih odredbi ZVDSP-a i ZZK-a nedvojbeno proizlazi da se upisom u zemljišnim knjigama stječe pravo vlasništva ako je stjecatelj postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekao nekretninu od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine i ako to ona nije bila, te pod daljnjom pretpostavkom da toj osobi upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti, a brisanje nevaljanog upisa se, kako je izričito propisano navedenim odredbama,  može tražiti u rokovima koji zavise stoga je li ili nije onaj tko je "izgubio" pravo vlasništva, o neistinitom prednikovom upisu bio uredno obaviješten ili o tome on nije imao saznanja.

 

16. 2. Brisovnoj tužbi se, kako je naprijed navedeno, ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, u dobroj vjeri uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanoga) prava prednika osim u dvije situacije i to: 1. u situaciji ako je nositelj knjižnog prava kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je upis sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od 60 dana od isteka roka za tu žalbu, te 2. u situaciji ako nositelj knjižnog prava iz stavka 1. članka 129. ZZK-a nije bio obaviješten, odnosno ako mu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika, te je protiv te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od 3 godine od kada je ta uknjižba bila zatražena.

 

17. Prema iznesenom, odredba čl. 123. st. 1. i 2. ZVDSP-a, i čl. 129. st. 1. ZZK-a su jasne, a prema čl. 123. st. 2. ZVDSP-a neovisno od načela povjerenja u zemljišne knjige - te od savjesnosti odnosno poštenja daljnjih stjecatelja, odnosno neovisno od valjanosti daljnjih ugovora (kojima je predmet stjecanje prava vlasništva) i prethodno navedene pravilne odluke o zahtjevima za "utvrđenje ništetnim...", osoba koja je prije neistinitog (nevaljanog) upisa bila upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama, može zahtijevati brisanje upisa iz čl. 123. st. 1. ZVDSP-a "i onih koji su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu" sve dok ne proteknu tri godine od kada je bio zatražen prednikov upis, odnosno, (a pod strožim uvjetom), koja se odnosi na situaciju kada je takva osoba o neistinitom prednikovom upisu bila uredno obaviještena, kada "može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražila zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnese tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu".

 

18. Slijedom iznesenog, i pravilnom primjenom citirane odredbe, pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga u konkretnom slučaju nisu nastupili niti mogli nastupiti odmah kada je u korist poštenog stjecatelja proveden upis njegova stjecanja u zemljišnu knjigu - jer je nastupanje pravnih učinaka zaštite povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga u vidu stjecanja stvarnih prava na nekretninama na temelju zaštite povjerenja uvjetovano istekom roka u kojem se u odnosu na poštenog stjecatelja tužbom za brisanje može zahtijevati brisanje i njegovog upisa (zbog neistinitosti upisa njegovog prednika). Te pravne posljedice "u odnosu na poštenog stjecatelja" iz navedene zakonske odredbe treba prosuđivati iz navedenog teksta te odredbe: "...i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti" (tako i u Rev-257/2013-2 od  30. listopada 2018.).

 

19. Tužitelj stoga pravilno smatra da je u odnosu na primjenu odredbe čl. 123. st. 2. ZVDSP-a posve irelevantno je li drugo tuženik na bilo koji način mogao ili morao znati na koji je način prvo tuženik stekao predmetne nekretnine jer je to njihovo saznanje za pravilnu primjenu te odredbe nebitno.

 

20. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2536/2014, kao i u odlukama ovoga suda broj Rev-2058/11., Rev-2084/13., i dr. iznesena su pravna shvaćanja prema kojima je sud dužan cijeniti ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih ugovornih stranaka, kao i osobe koja tvrdi da ima stečeno pravo, a koje shvaćanje je na odgovarajući način primjenjivo i na predmetnu pravnu situaciju.

 

21. Temeljem svega iznesenoga odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

1.) Kod odlučivanja o osnovanosti brisovne tužbe (čl. 129. st. 1. i st. 2. alineja 2. ZZK-a, u svezi čl. 123. st. 1. i 2. ZV-a) nije odlučno pitanje o podobnosti za uknjižbu odnosno ništetnosti (odnosno uopće valjanosti) pravne osnove na temelju koje je osoba uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz neistinitog (nevaljanog) prava svog prednika.

 

2.) Tužitelju se osnovano ne može suprotstaviti prigovor da je druga osoba (ovdje 2. tuženik) postupala u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige (čl. 122. ZV-a), u situaciji kada je ta osoba (ovdje 2. tuženik) uknjižila svoje pravo (ovdje založno pravo) izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog) prava prednika (ovdje prava vlasništva 1. tuženika), a nositelj knjižnog prava (ovdje tužitelj), kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe, podnese brisovnu tužbu u roku 3 godine od kad je ta uknjižba bila zatražena?

 

22. S obzirom da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s shvaćanjem ovoga suda - i kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora za nastavak postupka (vezano za uvjete iz čl. 123. st. 2. ZVDSP-a), a ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjske presude te odlučiti kao u stavku I. izreke ovoga rješenja, pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

23. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i osporenu odluku o troškovima u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a.

 

24. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja.

 

25. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a), o čemu je odlučeno odlukom iz stavka II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.