Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 38 Gž R-695/2018-20
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Diane Preglej, predsjednika vijeća, Daniele Ukić, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Š. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., po generalnoj punomoći Su-…, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-968/17-83 od 28. ožujka 2018., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika H. T. d.d., Zagreb, odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-968/17-83 od 28. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i X. izreke.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom V. izreke za:
- iznos od 1.590,56 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2000. do isplate,
- iznos od 27.109,08 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2000. do isplate,
- iznos od 8.865,47 kn, sa zateznim kamatama od 30.6.2000. do isplate,
- iznos od 14.681,11 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2000. do isplate,
- iznos od 14.710,95 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2000. do isplate,
- iznos od 3.823,48 kn, sa zateznim kamatama od 5.9.2000. do isplate,
- iznos od 16.467,16 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2000. do isplate,
- iznos od 14.786,11 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2000. do isplate,
- iznos od 3.378,91 kn, sa zateznim kamatama od 27.10.2000. do isplate,
- iznos od 18.507,00 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2000. do isplate,
- iznos od 17.594,99 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2000. do isplate,
- iznos od 17.594,99 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2001. do isplate,
- iznos od 17.608,06 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2001. do isplate,
- iznos od 16.234,19 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2001. do isplate,
- iznos od 16.038,25 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2001. do isplate,
- iznos od 13.207,80 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2001. do isplate,
- iznos od 13.370,05 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2001. do isplate,
- iznos od 13.224,01 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2001. do isplate,
- iznos od 13.207,79 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2001. do isplate,
- iznos od 13.535,02 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2001. do isplate,
- iznos od 13.238,78 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2001. do isplate,
- iznos od 13.207,79 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2001. do isplate,
- iznos od 13.207,79 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2001. do isplate,
- iznos od 13.242,33 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2002. do isplate,
- iznos od 13.471,17 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2002. do isplate,
- iznos od 13.342,28 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2002. do isplate,
- iznos od 13.323,48 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2002. do isplate,
- iznos od 14.587,14 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2002. do isplate,
- iznos od 14.587,13 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2002. do isplate,
- iznos od 3.000,00 kn, sa zateznim kamatama od 8.6.2002. do isplate,
- iznos od 14.587,14 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2002. do isplate,
- iznos od 14.874,49 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2002. do isplate,
- iznos od 14.714,59 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2002. do isplate,
- iznos od 14.587,14 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2002. do isplate,
- iznos od 14.616,25 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2002. do isplate,
- iznos od 14.587,13 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2002. do isplate,
- iznos od 14.587,13 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2003. do isplate,
- iznos od 3.750,00 kn, sa zateznim kamatama od 5.2.2003. do isplate,
- iznos od 14.879,68 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2003. do isplate,
- iznos od 14.711,72 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2003. do isplate,
- iznos od 14.711,72 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2003. do isplate,
- iznos od 14.744,80 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2003. do isplate,
- iznos od 14.711,72 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2003. do isplate,
- iznos od 14.766,85 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2003. do isplate,
- iznos od 15.082,62 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2003. do isplate,
- iznos od 15.117,27 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2003. do isplate,
- iznos od 15.046,71 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2003. do isplate,
- iznos od 15.326,88 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2003. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2003. do isplate,
- iznos od 3.156,08 kn, sa zateznim kamatama od 23.12.2003. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,82 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,82 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2004. do isplate,
- iznos od 54.380,48 kn, sa zateznim kamatama od 10.6.2004. do isplate,
- iznos od 399,77 kn, sa zateznim kamatama od 29.6.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,80 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2004. do isplate,
- iznos od 4.500,00 kn, sa zateznim kamatama od 19.6.2004. do isplate,
- iznos od 532,39 kn, sa zateznim kamatama od 27.7.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2004. do isplate,
- iznos od 532,36 kn, sa zateznim kamatama od 27.8.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2004. do isplate,
- iznos od 212,96 kn, sa zateznim kamatama od 1.10.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2004. do isplate,
- iznos od 319,43 kn, sa zateznim kamatama od 26.10.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2004. do isplate,
- iznos od 745,30 kn, sa zateznim kamatama od 27.11.2004. do isplate,
- iznos od 15.046,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2004. do isplate,
- iznos od 106,46 kn, sa zateznim kamatama od 24.12.2004. do isplate,
- iznos od 1.450,81 kn, sa zateznim kamatama od 31.12.2004. do isplate,
- iznos od 15.049,41 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2005. do isplate,
- iznos od 47.476,10 kn, sa zateznim kamatama od 30.3.2005. do isplate,
- iznos od 12.298,21 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2006. do isplate,
- iznos od 12.298,21 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2006. do isplate,
- iznos od 12.298,20 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2006. do isplate,
- iznos od 12.336,07 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2007. do isplate,
- iznos od 12.366,22 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2007. do isplate,
- iznos od 7.000,00 kn, sa zateznim kamatama od 24.2.2007. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2007. do isplate,
- iznos od 8.611,68 kn, sa zateznim kamatama od 30.3.2007. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2007. do isplate,
- iznos od 12.624,61 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2007. do isplate,
- iznos od 12.439,43 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2007. do isplate,
- iznos od 12.482,80 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2007. do isplate,
- iznos od 12.428,09 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2007. do isplate,
- iznos od 12.584,60 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2007. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2007. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2007. do isplate,
- iznos od 12.803,38 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2007. do isplate,
- iznos od 12.214,39 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2008. do isplate,
- iznos od 12.532,72 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2008. do isplate,
- iznos od 7.000,00 kn, sa zateznim kamatama od 26.2.2008. do isplate,
- iznos od 11.559,01 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2008. do isplate,
- iznos od 14.623,64 kn, sa zateznim kamatama od 19.3.2008. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2008. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2008. do isplate,
- iznos od 12.437,93 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2008. do isplate,
- iznos od 12.544,70 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2008. do isplate,
- iznos od 12.608,96 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2008. do isplate,
- iznos od 12.511,27 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2008. do isplate,
- iznos od 11.938,37 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2008. do isplate,
- iznos od 12.302,72 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2008. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2008. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2009. do isplate,
- iznos od 12.518,77 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2009. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2009. do isplate,
- iznos od 21.247,62 kn, sa zateznim kamatama od 31.3.2009. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2009. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2009. do isplate,
- iznos od 12.521,36 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2009. do isplate,
- iznos od 7.000,00 kn, sa zateznim kamatama od 16.6.2009. do isplate,
- iznos od 12.597,43 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2009. do isplate,
- iznos od 12.430,39 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2009. do isplate,
- iznos od 12.751,67 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2009. do isplate,
- iznos od 12.429,54 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2009. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2009. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2009. do isplate,
- iznos od 12.427,39 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2010. do isplate,
- iznos od 12.411,31 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2010. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2010. do isplate,
- iznos od 26.228,09 kn, sa zateznim kamatama od 1.4.2010. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2010. do isplate,
- iznos od 19.019,45 kn, sa zateznim kamatama od 30.4.2010. do isplate,
- iznos od 12.418,41 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2010. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2010. do isplate,
- iznos od 7.000,00 kn, sa zateznim kamatama od 16.6.2010. do isplate,
- iznos od 12.473,76 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2010. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2010. do isplate,
- iznos od 12.477,78 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2010. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.10.2010. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.11.2010. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.12.2010. do isplate,
- iznos od 12.415,69 kn, sa zateznim kamatama od 15.1.2011. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.2.2011. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.3.2011. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.4.2011. do isplate,
- iznos od 39.090,49 kn, sa zateznim kamatama od 23.4.2011. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.5.2011. do isplate,
- iznos od 11.948,55 kn, sa zateznim kamatama od 15.6.2011. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.7.2011. do isplate,
- iznos od 12.411,81 kn, sa zateznim kamatama od 15.8.2011. do isplate,
- iznos od 14.049,68 kn, sa zateznim kamatama od 15.9.2011. do isplate,
te se tuženiku H. T. d.d., Zagreb, nalaže tužitelju Đ. Š. isplatiti navedene iznose u roku osam dana i to s kamatama u visini po stopi određenoj člankom 1. stavak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, br. 76/96., 72/02. i 153/04.) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. nadalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Žalba tužitelja Đ. Š. odbija se kao djelomično neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom V. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja iznad dosuđenih iznosa pod točkom II. izreke ove odluke, te u dijelu pod točkama VI., VII., VIII., IX. izreke i u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka.
IV. Svaka strana snosi svoj trošak postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom citiranom u izreci ove odluke naloženo je tuženiku H. T. d.d., Z. (dalje: tuženik) isplatiti tužitelju Đ. Š. (dalje: tužitelj) na ime naknade plaće iznos od 742.693,33 kune sa zateznim kamatama, sve pobliže određeno u točki I. izreke. Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova božićnice ukupni iznos od 12.000,00 kuna sa zateznim kamatama pobliže označenim pod točkom II. izreke, uskrsnice ukupni iznos od 1.600,00 kuna sa zateznim kamatama označenima pod točkom III. izreke, te na ime jubilarne nagrade iznos od ukupno 6.300,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2011. (točka IV. izreke). Nadalje, dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće u razdoblju od 21. ožujka 2000. do 1. srpnja 2013. odbijen je kao neosnovan (točka V. izreke), te je odbijen dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 1. ožujka 2014. u iznosu od 426.474,00 kune (točka VI. izreke) kao i dio zahtjeva s osnove božićnice za razdoblje od 1. siječnja 2005. nadalje, u visini od 7.000,00 kuna (točka VII. izreke), te s osnove uskrsnice za isto razdoblje u visini od 1.200,00 kuna (točka VIII. izreke), kao i s osnove jubilarne nagrade za razdoblje od 2006. pa nadalje u visini od 8.533,66 kuna (točka IX. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 44.437,50 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (točka X. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka XI. izreke).
2.1. Navedenu presudu pobija tužitelj pod točkama V., VI., VII., VIII. i IX. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odluči o troškovima cijelog postupka, te dosudi trošak u povodu žalbe.
2.2. Presudu u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i X. izreke presude pobija tuženik također iz svih žalbenih razloga te predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj se protivi osnovanosti navoda žalbe tuženika.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio prema dužnosti iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one koje ističu žalitelji. Pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, razlozi su jasni i neproturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se presuda može ispitati. Nema proturječnosti u izreci presude, niti njene proturječnosti sa razlozima obrazloženja.
6. S obzirom na ograničenje iz čl. 366.a st. 1. ZPP-a, prema kojem se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput, ovaj sud je upotpunio postupak i primijenio odredbu članka 373.b ZPP-a, te je radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, s obzirom na svoje pravno shvaćanje, proveo dopunsko vještačenje i raspravu pred ovim drugostupanjskim sudom, na kojoj raspravi je taj dokaz proveden uz odgovarajuće očitovanje vještaka na primjedbe stranaka.
7. Prvostupanjski sud, polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka vođen postupak kod Općinskog suda u Zagrebu (Pr-1206/00) u kojem je donesena presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem Odluke o otkazu nedopuštenom, a koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-304/10 od 10. svibnja 2011. preinačena na način da je sud utvrdio da je Odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tuženika broj Z-1-1640/2000 od 21. ožujka 2000. nezakonita te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto p. n. Sektora za …, te polazeći od sporne činjenice među strankama ima li tužitelj pravo na isplatu naknade plaće u razdoblju od 1. svibnja 2005. do ožujka 2014., kao i u kojoj visini (i u razdoblju od 21. ožujka 2000. na dalje) iznio je u obrazloženju odluke utvrđenja, pravna shvaćanja i zaključke kako slijedi.
7.1. Prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 85. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 30/04., 137/04., 68/05.-dalje u tekstu: ZR/95) i čl. 87. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, br. 149/09. i 61/11.-dalje u tekstu: ZR/95), a koje određuju da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, zaključuje da tužitelj ima pravo na naknadu plaće, ali ne u onom vremenskom periodu i u visini kako tužitelj potražuje.
7.2. Taj sud utvrđuje da je tuženik 25. kolovoza 2011. brzojavom pozvao tužitelja da se 29. kolovoza 2011. u 13.00 sati javi u Odjel za … tuženika, I. O., radi povratka na rad kod tuženika te da ponese, pobliže navedenu, dokumentaciju. H. p. je 26. kolovoza 2011. obavijestila djelatnicu tuženika da je dostava brzojava na adresu tužitelja – Z., …, pokušana, ali da je brzojav neuručen, stan zatvoren i da je ostavljena obavijest o prispijeću brzojava. Iz iskaza tužitelja taj sud je utvrdio da je tada tužitelj imao prijavljenu adresu na kojoj je pokušana dostava. Potom je utvrđeno, iz izlista faksa od 26. kolovoza 2011., da je tuženik uputio punomoćniku tužitelja dopis u kojem se poziva na citiranu presudu Županijskog suda u Zagrebu, te je pozvao tog punomoćnika da potvrdi valjanost punomoći kao i broj računa na koji će se doznačiti sredstva s osnove parničnih troškova, te da se obavještava da je tužitelju upućen brzojav na adresu prebivališta s pozivom da se javi u Odjel za ljudske resurse tuženika radi povratka na rad i ponese potrebnu dokumentaciju, uz naznaku da je prema informacijama H. p. stan zatvoren, slijedom čega poziva punomoćnika tužitelja da tužitelja i osobno obavijesti o pozivu i terminu te navedenim podacima, a kako bi tuženik mogao postupiti u skladu s rečenom presudom. Navedeno je upućeno punomoćniku tužitelja i putem pošte, što je ovaj zaprimio 29. kolovoza 2011. Punomoćnik tužitelja potom obavještava tuženika 20. rujna 2011. da ima odgovarajuću punomoć za poduzimanje svih pravnih radnji u vezi uspostave radnopravnog statusa tužitelja prije nezakonite Odluke o otkazu te obavještava tuženika da se tužitelj zbog neodgodivih obiteljskih obveza nalazi izvan Republike Hrvatske sve do 1. siječnja 2012. Navodi punomoćnika tužitelja potvrđeni su iskazom samog tužitelja koji je potvrdio da je u listopada 2011. bio u inozemstvu, jer se u inozemstvu oženio, 21. listopada 2011. u O. B., da je bio na bračnom putovanju u trajanju od 60 dana. Iz navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je i sam tužitelj shvatio dopis tuženika kao poziv tužitelju na rad u smislu postupanja po rečenoj pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu. Pri tome 27. rujna 2011. tužitelj podnosi prijedlog za ovrhu vraćanjem tužitelja na rad s obrazloženjem da tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu vraćanja tužitelja na radno mjesto p. n. Sektora za …, te je rješenje o ovrsi doneseno 3. studenog 2011.
7.3. S obzirom na ta utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj svjesno i namjerno pokušao onemogućiti tuženika u dobrovoljnom ispunjenju obveze iz pravomoćne presude, a da je tuženik postupio u skladu sa zakonom kada je 29. kolovoza 2011. pozvao tužitelja na rad na poslove koje je obavljao prije nezakonite Odluke o otkazu, te da činjenica da je tužitelj zbog obiteljskih obveza bio izvan Republike Hrvatske, s namjerom da ostane do 1. siječnja 2012., ne može utjecati na pravilnost i zakonitost postupanja tuženika, pa u konačnosti zaključuje da tužitelju ne pripada naknada plaće za razdoblje od 29. kolovoza 2011. pa nadalje. Pri tome da je i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2699/11 od 15. srpnja 2014., u postupku koji je vođen radi ovrhe i vraćanja na rad, utvrđeno da je ovrha dovršena jer da je tuženik u granicama svojih mogućnosti postupio po rješenju o ovrsi od 3. studenog 2011., pri čemu prvostupanjski sud ne uzima kao relevantan datum 3. studenog 2011. kada je doneseno rješenje o ovrsi, jer da je tužitelj svojim postupanjem onemogućio tuženika u dobrovoljnom ispunjenju obveze s danom 29. kolovoza 2011., te da se tužitelj nije vratio na rad propustom ili krivnjom tuženika, već isključivo svojim propustom i krivnjom. Kada je tužitelj odbio poziv tuženika da se vrati na rad i rasporedi na radno mjesto na kojem je radio, da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da tužitelj ima pravo na naknadu plaće nakon poziva na rad jer do prekida rada tužitelja, od tog trenutka, nije došlo krivnjom poslodavca, pa prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu naknade plaće za razdoblje od 29. kolovoza 2011. do ožujka 2014., kao neosnovan.
7.4. Nadalje, taj sud uvidom u Ugovor o radu od 6. listopada 1999. sklopljen između stranaka utvrđuje da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta VSS–p. n. u D. t., Sektor za …, te da je člankom 11. ugovoreno da će se za te poslove tužitelju isplaćivati plaća i dodaci na plaću u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o plaćama, da će se plaća zaposleniku za redovan rad obračunavati temeljem: pripadajućih bodova za radno mjesto (1350) i za radni staž (20), ukupno 1370 bodova. Polazeći od čl. 85. st. 5. ZR/09 i čl. 87. st. 5. ZR/09, kojima je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, u slučaju ako tim ili drugim zakonom, drugim propisima, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, taj sud zaključuje da se temeljem citirane odredbe tužitelju visina naknade plaće utvrđuje za radno mjesto p. n. Sektora za …, jer da je izrekom presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-304/10 od 10. svibnja 2011. određeno da tužitelj stupa u pravnu poziciju kao da Odluke o otkazu nije bilo. Također, pravnog je shvaćanja da naknada plaće obuhvaća i stimulativni dio koji bi tužitelj ostvario da je radio. Prosječnu plaću taj je sud utvrdio iz nalaza i mišljenja R. vještačenja d.o.o. (dalje u tekstu: vještak) i to na način da je kao prosječna plaća isplaćena tužitelju u prethodna tri mjeseca iznos od 12.405,19 kuna.
7.5. Nadalje, pravnog je shvaćanja da prilikom izračuna visine naknade plaće treba voditi računa o činjenici je li radnik za vrijeme otkaza bio zaposlen kod drugog poslodavca, pa ako je taj iznos plaće manji od one koju bi ostvario kod poslodavca koji mu je nezakonito otkazao, da se treba utvrditi razlika naknade plaće. Utvrdio je da je tužitelj kod poslodavca D. N. d.o.o. imao svojstvo osiguranika u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. kolovoza 2006., a da od 1. rujna 2006. ima svojstvo osiguranika kod poslodavca H. T. d.d. Do tih utvrđenja došao je cijeneći sadržaj rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 14. veljače 2018., s obzirom na izvršen uvid u sustav Porezne uprave iz kojeg je ustanovljeno da je D. n. d.o.o. kao poslodavac tužitelja dostavio podatak o isplaćenoj plaći do 31. kolovoza 2006., a što da proizlazi iz IP obrasca za 2006., u koji da je to tijelo izvršilo uvid, te da je D. N. d.o.o. za tužitelja predao R-Sm obrasce za siječanj 2005., veljaču 2005., prosinac 2005. te za razdoblje od ožujka 2006. do kolovoza 2006. s isplaćenim plaćama i da je predavao ID obrasce, pa je utvrđeno da je poslodavac tužitelja D. N. d.o.o. i u razdoblju od 1. svibnja 2005. do 1. kolovoza 2006. ispunjavao svoje obveze utvrđene propisima iz područja mirovinskog osiguranja i doprinosa. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod poslodavca D. N. d.o.o. u razdoblju od 1. svibnja 2005. do 31. kolovoza 2006. i da je ostvarivao kod njega plaću, a ne prihvaća iskaz tužitelja koji je iskazivao da je kod tog poslodavca radio do 31. prosinca 2004. jer da je suprotan rješenjima HZMO-a, a da iz istog proizlazi da je radio do 31. kolovoza 2006., pa kako nisu dostavljeni dokazi koji iznos plaće je ugovorio i ostvario kod tog poslodavca, da sud nije mogao niti utvrditi razliku plaće koja bi tužitelju pripadala u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. kolovoza 2006., pa je odbio zahtjev za isplatu naknade plaće za to razdoblje, kao i zahtjev za isplatu božićnice za 2005., uskrsnicu za tu godinu i 2006. te jubilarnu nagradu za 2006.
7.6. Kako da iz rješenja HZMO-a i iskaza tužitelja proizlazi da je u razdoblju od 1. rujna 2006. do 29. kolovoza 2011. bio nezaposlen, to taj sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće za svaki mjesec u iznosu od 12.405,19 kuna, kao utvrđene prosječne plaće za prethodna tri mjeseca u kojima je radio, a za kolovoz 2011., prema broju radnih dana, u iznosu od 10.787,12 kuna, kao i da mu pripada naknada s osnove božićnice, uskrsnice i jubilarne nagrade u tom razdoblju i to božićnice u ukupnom iznosu od 12.000,00 kuna, uskrsnice od 1.600,00 kuna te jubilarne nagrade u iznosu od 4.300,00 kuna bruto i 2.000,00 kuna neto.
7.7. Prvostupanjski sud je pravnog shvaćanja da tužitelju ne pripada naknada plaće po usporednom radniku jer da potraživanje radnika s naslova plaće za vrijeme dok zbog nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa nije radio, ima karakter potraživanja po osnovi rada, a ne s naslova naknade štete, a da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete, kao niti da bi napredovao ili ostvario plaću drugog višeg radnog mjesta, pa taj sud ne prihvaća obračun naknade plaće drugačiji no po prosječnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca.
7.8. Odluku o tijeku kamata temelji na odredbi čl. 83. st. 4. ZR/09 i čl. 84. st. 3. ZR/09, navodeći da nije prihvatljivo shvaćanje vještaka o tijeku kamata na pojedine mjesečne iznose u smislu isplaćenih plaća usporednim radnicima, već da kamata na pojedine mjesečne iznose teče od 16. u mjesecu za prethodni mjesec.
8. Ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao rezultat pravilne ocjene dokaza i koja imaju svoju podlogu u građi spisa. Pri tome je taj sud utvrdio sve one činjenice koje su bile relevantne s obzirom na njegov pravni pristup. Međutim, u pogledu pripadajućih primitaka i njihova obračuna visine ovaj sud je drugačijeg pravnog shvaćanja.
9.1. Tužitelj u žalbi ističe da on potražuje naknadu plaće od ožujka 2000. do ožujka 2014. pri čemu da je prvostupanjski sud pogrešnog pravnog shvaćanja o trenutku vraćanja na rad tužitelja, jer da je, između ostalog, u konačnosti tužba ovdje tuženika zbog nedopuštenosti ovrhe vraćanjem tužitelja na rad pravomoćno odbijena, te da ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi tuženik uskratio tužitelju naknade plaće, pa tako i jer da se nije odazvao na brzojavni poziv tuženika. Ističe da je neprihvatljiv pristup obračuna naknade plaće na temelju prosječne, već da je trebalo istu utvrditi na temelju usporednih radnika, u konačnosti s istim brojem bodova, iste složenosti i odgovornosti. Prigovara da bi tužitelj primao plaću kod D. N. d.o.o., te prigovara odluci o tijeku kamata kad nije prihvaćen nalaz vještaka u tom dijelu. Predložio je da ovaj sud postupi u smislu čl. 373.b ZPP-a i da se činjenično stanje upotpuni.
9.2. Tuženik u žalbi, u bitnome, ističe da sud nije pravilno utvrdio odgovor na prethodno pitanje vezano za činjenicu početka i završetka staža osiguranja tužitelja, jer da rješenja koja je on dostavio nisu pravomoćna, jer su pokrenuti upravni sporovi.
10. Ovaj sud je cijenio osnovanim prijedlog tužitelja da se upotpuni činjenično stanje dopunskim vještačenjem, jer je drugačijeg pravnog shvaćanja vezano za (visinu) naknade plaće (i ostalih primitaka), te je dat zadatak vještaku napraviti izračun razlike primitaka tako da se kao usporedni radnici uzmu oni radnici koji su obavljali poslove pomoćnika načelnika u pojedinom sektoru u D. T. od 21. ožujka 2000. do 1. ožujka 2014., broj bodova 1377 u Ugovoru o radu (prema podatku o broju bodova u ožujku 1999. sa stranice 273 - dostavljeno od strane tuženika) tako da je za razdoblje do 21. ožujka 2001. usporedni radnik Silvije Šeremet (do tog datuma isti ima broj bodova 1377), a nakon toga D. K.. Taj potonji usporedni radnik u ožujku 1999. ima manji broj bodova - 1294 od tužitelja, i na radnom je mjestu višeg specijalista, da bi u ožujku 1999. bio voditelj projekta, dakle niže rangiran, a od tada p. n. u Sektoru …, dok je tužitelj bio p. n. u D. t., Sektor za …, dakle približno jednakog statusa. Kasnije taj usporedni radnik, zbog izmjena u organizaciji, je na radnom mjestu p. d. Sektora, i to prvo Sektora …, a potom Sektora za i. i i. Ostali radnici koji su dostavljeni kao mogući usporedni, su direktori sektora i zbog toga nisu podobni za usporedbu, jer je tužitelj bio pomoćnik načelnika, a ne načelnik, gdje je kasnije načelniku ekvivalent direktor. U 2006. taj usporedni radnik je savjetnik u Sektoru p. i i. r. p. m., a potom menadžer ključnih projekta razvoja mreže i Voditelj korporativnog projekta od 2010. Dakle, po zaključku ovog suda od dostavljenih podataka o usporednim radnicima predloženim po strankama radno mjesto tog usporednog radnika najbliže je po startnom broju bodova, složenosti i odgovornosti radnom mjestu tužitelja prije otkazivanja ugovora o radu. Nadalje, zadatkom vještaku određeno je i davanje nalaza u pogledu drugih matematičkih izračuna na način da se odbiju pravomoćno dosuđeni iznosi po presudi poslovni broj Pr-716/12-40 od 11. lipnja 2015. (u ovoj pravnoj stvari), te oduzmu dosuđeni iznosi ovdje pobijanom odlukom, a da se u relevantno razdoblje ne uzme u obzir izračun vezan za drugog poslodavca u periodu 1. siječnja 2005. do 31. kolovoza 2006.
10.1. Na podlozi raspoložive dokumentacije, koju ovaj sud cijeni adekvatnom, pobliže precizirane u nalazu i mišljenju vještaka, vještak je izradio nalaz i mišljenje. Povodom prigovora stranaka na pisano vještačenje održano je ročište kod ovog suda te je vještak nalaz obrazložio i odgovorio na primjedbe. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao pravilan i obrazložen i ničim doveden u sumnju.
11.1. Prvostupanjski sud presudom u ovoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem Pr-716/12-40 od 11. lipnja 2015., točkom I. koja je pravomoćna, dosudio je iznos naknade plaće tužitelju u visini od 604.842,35 kuna i to s kamatama na prvi iznos od 16. travnja 2000. (pa do isplate) pa nadalje mjesečno, sve zaključno s kamatama tekućim od 16. siječnja 2005., dakle, za razdoblje od 21. ožujka 2000. do siječnja 2005., jer je smatrao da tužitelju pripada naknada plaće u iznosu od 8.403,52 kune za razdoblje od 21. do 31. ožujka 2000., u iznosu od 12.405,19 kuna mjesečno za travanj, svibanj i lipanj 2000., zatim mjesečni iznos od 8.565,19 kuna za razdoblje od srpnja 2000. do siječnja 2001., od siječnja 2001. do veljače 2002. razliku plaće od 10.705,19 kuna, za razliku od veljače 2002. do siječnja 2003. iznos od 10.605,19 kuna, za razdoblje od 2003. do siječnja 2004. iznos od 10.546,69 kuna, te od siječnja 2004. do siječnja 2005. razliku plaće u iznosu od 10.453,94 kune, također sve kao mjesečni iznosi. Pri tome je taj sud oduzeo, sukladno rezultatima vještačenja plaću koju je tužitelj ostvario kod poslodavca D. N. d.o.o. od srpnja 2000. do siječnja 2005. Iznad dosuđenih iznosa tužitelj je odbijen.
11.2. Potom prvostupanjski sud pobijanom presudom (Pr-968/17-83 od 28. ožujka 2018.) dosuđuje na ime naknade plaće iznos od ukupno 742.693,33 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2000., pa tako sve sa zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2011., sve na mjesečne iznose od 12.405,19 kuna (izuzev posljednjeg u visini od 10.787,12 kuna), zaključujući da tužitelju ne pripada naknada plaće za razdoblje od 29. kolovoza 2011. pa nadalje do ožujka 2014. Kako je utvrdio da je tužitelj bio u radnom odnosu kod poslodavca D. N. d.o.o., za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. kolovoza 2006. odbija također dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu razlike plaće kao i za isplatu božićnice za 2005., uskrsnice za 2005. i 2006. i jubilarnu nagradu 2006., s obrazloženjem da tužitelj, sukladno pravilu o teretu dokazivanja, nije dokazao koji iznos plaće je ugovorio i ostvario kod poslodavca u tom razdoblju. Nadalje, kako iz rješenja HZMO-a i navoda tužitelja proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. rujna 2006. do 29. kolovoza 2011. bio nezaposlen, za to razdoblje mu sudi naknadu plaće, kao što je rečeno, u mjesečnom iznosu od 12.405,19 kuna, a za kolovoz 2011. u iznosu od 10.787,12 kuna, uzimajući navedeni iznos kao prosječnu plaću tužitelju isplaćenu u prethodna tri mjeseca, koji je prethodio otkazu ugovora o radu.
12.1. Ovaj sud u vezi razdoblja u kojem je tužitelj radio kod poslodavca D. N. d.o.o. ističe da je pravilno shvaćanje da naknadu plaće koja pripada tužitelju za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca, treba umanjiti za iznos zarade koju je radnik ostvario kod drugog poslodavca. Radnik ne može u isto vrijeme ostvariti dvostruki iznos plaće, plaću kod novog poslodavca i naknadu plaće kao da je radio kod ranijeg poslodavca. Ovdje tužitelj treba dokazati visinu plaće na koju je ostvario jer je tuženik dužan isplatiti plaću koju bi on imao za vrijeme kroz koje nije radio zbog odluke poslodavca, umanjenu za iznos plaće koju je u istom razdoblju primio za obavljeni rad radeći kod drugog poslodavca. Ta visina plaće koju je primao kod drugog poslodavca teret je dokazivanja samoga tužitelja kraj činjenice da potvrđuje tvrdnju da je bio zaposlen kod drugog poslodavca.
12.2. Prema sadržaju spisa, poglavito dokumentacije s listova 454-492, proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod Direkt Net d.o.o. do 31. kolovoza 2006. (rješenje HZMO-a, Područna služba u Zagrebu, od 13. travnja 2017. - str. 489 spisa). Valja reći da je prema dokumentaciji HZMO-a prethodni datum prestanka radnog odnosa kod tog poslodavca bio 31. prosinca 2004., no, naknadno je utvrđeno da je evidentirana isplata plaće i za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. kolovoza 2006., dok za kasniji period nema evidencije plaće. Iako je to rješenje poništeno, doneseno je novo rješenje datuma 21. rujna 2017. gdje se poništava prijava o početku osiguranja s danom 1. siječnja 2005. ovdje tužitelju kod ovdje tuženika. Potom (str. 500 spisa), to se rješenje poništava i rješava da se ovdje tužitelju poništava priznato svojstvo osiguranika s 1. siječnja 2005. i priznaje se svojstvo osiguranika s 1. rujna 2006. kod poslodavca, ovdje tuženika. Prema rješenju istog tijela od 14. veljače 2018.- list 503 spisa, kojim se odbija žalba u odnosu na rješenje HZMO-a od 25. rujna 2017. kojim je pod točkom I. izreke poništena prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s 31. prosinca 2000. i utvrđuje se novi datum prestanka s 31. kolovoza 2006. kod poslodavca D. N. d.o.o. i utvrđen staž osiguranja od 18. srpnja 2000. do 31. kolovoza 2006., vidljivo je također da je od ožujka 2006. do kolovoza 2006. bila isplaćena plaća ovdje tužitelju (uvidom u sustav Porezne uprave i odgovarajuće obrasce).
12.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva zbog nedokazivanja isplaćene visine plaće u tom periodu kod drugog poslodavca i posljedično nemogućnosti utvrđenja razlike plaće koja bi pripadala od 1. svibnja 2005. do 31. kolovoza 2006., a koji teret dokaza je bio na strani tužitelja. Zbog toga je pravilno odbio i zahtjev za isplatu božićnice za 2005. kao i uskrsnicu za tu godinu te za 2006., te jubilarnu nagradu za 2006.
13. Sljedeće sporno pitanje u ovoj pravnoj stvari je - pripada li tužitelju plaća kako ju je dosudio prvostupanjski sud u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca koji su prethodili otkazu ugovora o radu, ili mu pripada razlika plaće po drugačijem obračunu. Kao što je rečeno, tužitelj je bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu VSS – p. n. u D. t., Sektor za p. i i. p. m., a sukladno članku 2. stavak 1. Ugovora o radu s lista 37 spisa. Prema odredbi članka 11. tog Ugovora, za obavljanje poslova definiranih člankom 2. tog Ugovora, poslodavac će zaposleniku isplaćivati plaću i dodatke na plaću u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o plaćama. Plaća zaposleniku za redovni rad obračunavat će se na temelju pripadajućih bodova za radno mjesto - 1350 pripadajućih bodova, za radni staž 20, ukupno 1370. Plaća zaposleniku isplaćivat će se sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o plaćama.
13.1. Prema citiranim odredbama Zakona o radu, koje određuje da ako tim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, u slučaju kada je došlo, dakle, do prekida rada krivnjom poslodavca. Dakle, u situaciji kada radnik ima pravo na naknadu plaće koju bi imao kao da nedopuštenog otkaza nije bilo, onda prema pravnom shvaćanju ovoga suda, koje je i ranije izraženo u ovosudnoj odluci u ovoj pravnoj stvari, poslovni broj Gž R-1838/15-4 od 6. rujna 2016., treba utvrditi koja je to plaća koja bi radniku pripadala kraj jasne odredbe Ugovora da je plaća određena na način da se povezuje s odredbama Pravilnika, dakle, povezano s brojem bodova koji su definirani. Pri tome tužitelj u ovoj parnici potražuje naknadu plaće za razdoblje od 2000., gdje nije sporno da je radno mjesto tužitelja ukinuto, jer tuženik i sam tvrdi (primjerice u podnesku od 19. rujna 2013.) da je donošenjem Pravilnika o organizaciji i Pravilnika o ustrojstvu i sistematizaciji od 24. ožujka 2000., organizacijska cjelina i radno mjesto tužitelja prestalo postojati. Stoga u situaciji kada je radno mjesto tužitelja nesporno ukinuto, ovaj sud je pravnog shvaćanja da visinu naknade plaće treba utvrditi prema onoj plaći koju su usporedni radnici primali na radnom mjestu sličnom onome na kojem je radio tužitelj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj Revr 473/2017-2 od 7. srpnja 2020.). Tužitelj ne traži naknadu štete u smislu da potražuje plaću za radno mjesto na kojem bi eventualno napredovao, jer to je zaista neizvjesno i ovisi o različitim okolnostima. Tužitelj potražuje pravo na naknadu plaće u visini kao da mu svojstvo radnika nije prestalo, pa je to onda u visini plaće prema komparativnim radnicima koji su bili na radnim mjestima odgovarajućim tužiteljevom u trenutku otkaza. Stoga je ovaj sud upravo se kao orijentacijom kretao prema broju bodova usporednih radnika pa je u tom smislu i odredio zadatak vještaku, kako je obrazloženo pod točkom 10 ove odluke. Naime, u situaciji kada je ugovoren broj bodova, onda nema mjesta određivanju visine plaće kao prosječne isplaćene u prethodna tri mjeseca. Pri tome, dakle, treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja jer radnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na onaj u kojem bi se nalazio da nije bilo nezakonite odluke o otkazu, pa tako i uvažavajući novonastale okolnosti nove reorganizacije tuženika. Stoga je bilo potrebno utvrditi na koje radno mjesto je tuženik mogao objektivno rasporediti tužitelja uvažavajući i stručnu sposobnost i radno iskustvo tužitelja. Sam tuženik tijekom postupka (primjerice, poleđina lista 185 spisa) ističe da su samo dvoje radnika (D. K. i A. V.) jedini koji još rade kod tuženika i bili su na istom radnom mjestu kao tuženik (očigledno je greška u pisanju, pa je vjerojatno trebali stajati "kao tužitelj") te dalje navodi. ...“i kao takvi bi trebali jedini biti uzeti kao usporedni radnici".
14. Ovaj sud nalazi da su usporedni radnici upravo u razdoblju do 21. ožujka 2001. – S. Š., a nakon toga D. K., iz ranije obrazloženih razloga (pod točkom X obrazloženja ove odluke), pa je i zadatak vještaku određen izračunati pripadajuću razliku plaće prema navedenim usporednim radnicima, umanjenu za pravomoćno dosuđene iznose prema presudi posl. br. Pr-716/12-40 i za nepravomoćno presuđene iznose iz ovdje pobijane odluke, pa je u tom smislu vještak naveo razliku koju je ovaj sud utvrdio i dosudio tužitelju za vrijeme od otkazivanja tužitelju pa do njegova zaposlenja kod drugog poslodavca. Uz spis priležu pravilnici tuženika – o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji od 23. lipnja 1999., 24. ožujka 2000., te o organizaciji H.T. od 19. veljače 2002. Iz navedenih pravilnika moguće je pratiti organizacijsko ustrojstvo kod tuženika i s tim u vezi poziciju radnog mjesta tužitelja u Direkciji. Zato su radnici S. Š., a nakon toga D. K., adekvatni kao usporedni, s obzirom na svoju radnu poziciju unutar utuženog razdoblja.
14.1. Razlika od siječnja 2005. do zaključno s kolovozom 2006. nije dosuđena, iz prethodno obrazloženih razloga, već od rujna 2006. pa nadalje ovaj sud dosuđuje razliku do zaključno s kolovozom 2011., s time da se ne dosuđuju iznosi uskrsnica i božićnice, te jubilarna nagrada, jer prema nalazu i mišljenju vještaka, svi ti iznosi koje je on specificirao su bilo pravomoćno ili nepravomoćno dosuđeni do razdoblja koje se odnosi na 2011. Zbog toga je ovaj sud pobijanu presudu djelomično preinačio i dosudio daljnje iznose naknade plaće, do 1. rujna 2011.
14.2. Samo radi jasnoće potrebno je napomenuti da u tom razdoblju od siječnja 2005. do kolovoza 2006. primitci nisu dosuđeni, izuzev onih koji se odnose na ranije razdoblje, a isplaćeni su komparativnim radnicima u tom razdoblju. Primjerice, to je iznos od 47.476,10 kuna isplaćen 29. ožujka 2005., a odnosi se na bonus za 2004.
15. Time se prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada naknada plaće za razdoblje nakon kolovoza 2011. pa nadalje. Naime, po donošenju presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-304/10 od 10. svibnja 2011. tuženik poziva tužitelja radi vraćanja na rad, a tužitelj se ne odaziva, opravdavajući, između ostalog, da se nalazi izvan Republike Hrvatske do 1. siječnja 2012., i to zbog privatnih razloga, te potom pokreće postupak prisilne ovrhe, pa sud u ovršnom postupku donosi rješenje o ovrsi 3. studenog 2011., da bi 15. srpnja 2014. utvrdio da je ovrha dovršena. Kraj utvrđenja da je poslodavac pozvao radnika da se točno u određeno vrijeme, određenog datuma i određenoj osobi javi na rad, a on odgovara da se nalazi izvan Hrvatske sve do 1. siječnja 2012., dakle, na posredan način odgovara da nije u mogućnosti vratiti se na rad u periodu od četiri mjeseca zbog privatnih razloga i potom, očigledno prvenstveno radi održavanja prekluzivnih rokova, pokreće ovršni postupak, onda ovaj sud zaključuje da postupanje tužitelja nije u skladu s načelom dobre vjere, kao i što je prvostupanjski sud zaključio. Tuženik je postupio u skladu sa zakonom kada je pozvao tužitelja na rad na poslove koje je obavljao prije nezakonito odluke o otkazu, a neodazivanje tužitelja je isključivo iz razloga koji se njega tiču. To neovisno o tome što se tuženik nije zbog neodazivanja pozivu tuženika oslobodio se svoje obveze donošenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a što nije učinio, i neovisno što je tužitelj pokrenuo ovršni postupak, jer u ispunjenju ugovornih obveza stranke su dužni postupati u skladu s rečenim načelom. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud odbio daljnja tužiteljeva potraživanja te je odluka u tom dijelu potvrđena, kako u vezi s isplatom naknade plaće, tako i u vezi s isplatom s osnove božićnice, uskrsnica i jubilarne nagrade.
15.1. Ovaj sud je utvrdio najvjerojatniju varijantu očekivanog poslovnog kretanja tužitelja, te pošao od shvaćanja da u slučaju ukidanja radnog mjesta tužitelj ima pravo na plaću novog radnog mjesta koje po stručnoj spremi i svim elementima odgovara najviše dosadašnjem radnom mjestu tužitelja. Tužitelj ima pravo na naknadu fiksnog i varijabilnog dijela plaće te naknadu po osnovi izgubljenog regresa za godišnji odmor (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr 642/2013-2 od 24. lipnja 2020.), te pripadajućih darova o isplati bonusa. Božičnica, uskrsnica te jubilarne nagrade su mu dosuđene za razdoblje koju mu pripadaju ranijim prvostupanjskim odlukama.
15.2. Dakle, ovaj sud je dosudio iznose kao pod točkom II. izreke ove odluke, na temelju izračuna vještaka u nalazu i mišljenju (dio u tablici po slovom „k“) pri čemu pojedini mjesečni iznosi na koje on tužbenim zahtjevom potražuje isplatu zateznih kamata su različiti no u ovoj odluci. Međutim, time nije prekoračen tužbeni zahtjev jer on istim (stranica 179 spisa) s osnova razlike plaće potražuje ukupno 6.667.134,85 kuna, a taj iznos dosuđenim naknadama (po citiranim prvostupanjskim presudama i ovom presudom) nije prekoračen. Iznad tih iznosa pobijana odluka je potvrđena, gdje je kao datum kada je tužitelj trebao pristupiti tuženiku uzet 1. rujna 2011.
16. Slijedom navedenoga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, pri čemu je osnovni žalbeni razlog tuženika utvrđenje činjenice od kada je počeo i kada je završio staž osiguranja za tužitelja, ističući da citirana rješenja HZMO-a, pa tako i ono od 15. veljače 2018., nisu pravomoćna i da su protiv istih pokrenuti upravni sporovi. Međutim, kraj činjenice postojanja ranijih podataka u spisu i njihove izmjene, sve prethodno navedeno, i iskaza samoga tužitelja, nije bilo mjesta prekidanju ovoga postupka, a kako se ovaj sud i izjasnio u ovosudnoj odluci u ovoj pravnoj stvari poslovnog broja Gž R-729/17-2 od 16. svibnja 2017. Zakon predviđa pravna sredstva za slučaj da se to pitanje drugačije utvrdi u za to odgovarajućem postupku. Zbog toga je žalba tuženika odbijena, a prvostupanjska presuda u po njemu pobijanom dijelu potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
17.1. U odnosu na žalbu tužitelja ističe se i to da je pravilno prvostupanjski sud dosudio kamatu od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, neovisno o tome što je vještak naznačio datume dospijeća pojedinih iznosa prema isplatama plaća usporednim radnicima, a sukladno odredbi čl. 83. st. 4. ZR/95. i 84. st. 3. ZR/09. Tako je i ovaj sud dosudi kamatu na naknadu plaće, izuzev na iznose regresa, dara, bonusa, varijabilnog dijela plaće, gdje je kamata određena s tijekom od dana isplate komparativnim radnicima.
17.2. Ovaj sud je prihvatio prijedlog iz žalbe za provođenje dokaza vještačenjem, dodatnim, po vještaku financijske struke, u smislu čl. 373.b ZPP-a. No, zaključio je da nema osnove za saslušanje svjedoka M. Š., jer taj dokazni prijedlog se cijeni neadekvatnim na okolnost (ne)isplate plaće kod drugog poslodavca, već su adekvatni oni materijalni dokazi sukladni zakonskim propisima na tu okolnost te oni koji su provedeni u postupku i potvrđuju činjenicu isplate.
17.3. Zbog toga je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a djelomično potvrđena prvostupanjska presuda, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 373.b ZPP-a, prvostupanjska presuda djelomično preinačena, sve povodom žalbe tužitelja.
18. Tužitelj u žalbi ističe da predlaže da Županijski sud u Zagrebu preinači presudu i odluči o troškovima cijelog postupka, uključujući i trošak žalbe. Njemu je pobijanom odlukom dosuđen trošak u iznosu od 44.437,50 kuna, a iz razloga obrazloženja vidljivo je da se sud pozvao na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, dakle, da je imao u vidu odredbu koja određuje da se trošak dosuđuje prema uspjehu u sporu. No, nastavno taj sud navodi da je tužitelju priznat trošak sastavka žalbe protiv presude, pristupa na ročište 17. studenog 2016., pristupa na ročište 26. siječnja 2017., sastavka žalbe, pristupa na ročište 1. ožujka 2018., sve prema Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa), gdje je za žalbe priznat iznos od 9.500,00 kuna odnosno 3.250,00 kuna, a za pristup na ročišta 7.600,00 kuna, uz uvećanje za PDV, što da ukupno iznosi rečeni iznos od 44.437,50 kuna. Međutim, nije naznačeno u kojem omjeru se dosuđuje taj trošak, pa je uzeto od strane ovoga suda, da je u cijelosti dosuđen trošak kao što zbrajanjem proizlazi. Tuženik u uvodu svoje žalbe naznačuje da pobija odluku pod točkom X. izreke, ali u razlozima svoje žalbe posebno ne navodi zbog čega prigovara odluci o troškovima postupka.
18.1. Ovaj sud ispituje odluku u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na materijalno pravo i bitne povrede nabrojene u članku 365. stavak 2. ZPP-a. Zbog toga ovaj sud odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka pod točkom X. potvrđuje kao pravilnu i zakonitu po žalbi tuženika, a zbog izmijenjenog uspjeha u sporu ne dosuđuje tužitelju daljnje iznose troškova postupka pred prvostupanjskim sudom, jer tužitelj ne pobija samu odluku o trošku u smislu isticanja žalbenih prigovora vezanih za nedosuđeni zatraženi trošak zbog nepriznavanja pojedinih radnji ili nepravilno dosuđenog broja bodova za pojedinu radnju.
18.2. Odlučujući o troškovima u povodu žalbe, a u smislu odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud je imao u vidu da je tuženik zatražio daljnji trošak postupka u visini od 267.675,00 kuna, za trošak podneska od 3. studenog 2020., ročišta 17. studenog 2020. i 13. travnja 2021., dok je tužitelj zatražio trošak žalbe i pristupa na dva ročišta u povodu žalbe, po 71.380,00 kuna, te je s obzirom na polovičan uspjeh tužitelja sa žalbom, sagledavajući ga prvenstveno kvalitativno, u pogledu uspjeha u pogledu osnove u pojedinim razdobljima, te uzimajući u obzir i kvantitativan uspjeh, odredio da svoj trošak postupka u povodu žalbe snosi svaka strana, ovlašću iz odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.
Predsjednik vijeća:
Diana Preglej, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.