- 1 -              Revd 2996/2021-2

Broj: Revd 2996/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. B. d.d., OIB …, iz S., koju zastupaju punomoćnici B. A. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu A.1 & A.2 d.o.o. u S., protiv tužene V. Č., OIB …, iz S., koju zastupa Ž. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d. u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice podnesene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-931/2020-4 od 23. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2296/2017 od 7. studenoga 2019., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se revizija u odnosu na pravno pitanje:

“Da li je banka koja je izvršila isplate tuženoj kao osobi opunomoćenoj za raspolaganje sredstvima na računu druge fizičke osobe, a nakon opoziva punomoći greškom odnosno zabludom svoje djelatnice, platila bez postojanja svijesti odnosno znanja da plaća nešto što nije dužna platiti, ima pravo na povrat plaćenog?”

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2296/2017 od 7. studenoga 2019. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-931/2020-4 od 23. ožujka 2021.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten.

4. Prema ocjeni vijeća tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije podnositelj je naznačio pravno pitanje i izložio odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

5. Naime, u činjeničnoj situaciji kad je komitent tužitelja D. Č. 10. travnja 2012. opozvao punomoć tuženoj za raspolaganje sredstvima na njegovom računu, a tužiteljica je nakon opoziva punomoći tuženoj kao osobi opunomoćenoj za raspolaganje sredstvima na računu ukupno isplatila 230.346,12 kn, nižestupanjski su sudovi zaključili da je tužiteljevo pozivanje na izostanak namjere kod isplate neosnovano jer se ne radi o naknadi štete i o namjeri kao subjektivnom elementu protupravnosti i da tužitelj nema pravo na povrat isplaćenog jer je platio ono što nije morao platiti.

6. Predlagatelj se uz naznačeno pitanje  pozvao na odluku ovog suda Rev 653/1990-2 od 25. srpnja 1990. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da banka koja je u zabludi isplatila fizičkoj osobi iznos strane valute koji joj nije pripadao, može u istoj valuti tražiti i vraćanje isplaćenih iznosa (pored te odluke pozvao se i na odluku Visokog trgovačkog suda br Pž-7425/2015 od 1. ožujka 2018.).

7. Budući da je u pobijanoj odluci zauzeto različito pravno shvaćanje nego u odluci ovog suda na koju se poziva predlagatelj, to su time ispunjeni uvjeti iz čl.385.a st. 1. al. 2. ZPP, pa je valjalo dopustiti reviziju u odnosu na navedeno pravno pitanje.

Zagreb, 13. srpnja 2021.