- 1 -

Broj:Jž-1145/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog L.O., zbog prekršaja iz članka 5. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog L.O., podnijete protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Pp J-208/2020-7 od 28. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2021.,

      p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog L.O. i pobijana presuda potvrđuje u odnosu na žalitelja.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni L.O. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni L.O. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 5. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 930,00 kuna, a što je protuvrijednost od 250,00 DEM-a i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena, te su od okrivljenika na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona oduzeti predmeti prekršaja. Istom presudom okrivljeni L.O. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.

2. Okrivljeni L.O. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći da je priznao počinjenje prekršaja zbog čega je spreman prihvatiti posljedice, da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji i da pomaže roditelje u mirovini i zbog čega radi u Njemačkoj pa predlaže umanjenje kazne te da je od početka surađivao sa policijom.

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj : 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je odluka o izrečenoj kazni u odnosu na žalitelja na zakonu osnovana.

Razmatrajući prvostupanjsku presudu u odnosu na žalbene navode okrivljenog Luke Oslića, ovaj je Sud našao da je izrečena novčana kazna u iznosu od 930,00 kuna, a što je protuvrijednost od 250,00 DEM-a pravilno i zakonito izrečena, uzimajući u obzir utvrđenu krivnju okrivljenika, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja te vrstu i visinu propisane kazne za navedeni prekršaj.

Za prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 300 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom L.O. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 930,00 kuna, kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja te je pri tome pravilno cijenio kao olakotne okolnosti priznanje prekršaja, dok nije utvrdio otegotne okolnosti, pa će se stoga ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, pa je slijedom navedenih razloga uzimajući u obzir težinu prekršaja kao i osobne i imovinske prilike okrivljenika trebalo potvrditi izrečenu novčanu kaznu u navedenom iznosu i odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.

Nadalje, s obzirom odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žalitelja na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 13. srpnja 2021. godine 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.