- 1 -              Revd 2853/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2853/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V., OIB: ..., vlasnika obrta za taksi usluge V. iz P., zastupanog po punomoćnicima B. R. i T. K., odvjetnicima u S., protiv tuženice Općine P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-750/2019-2 od 24. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-237/17 od 12. prosinca 2018., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-750/2019-2 od 24. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-237/17 od 12. prosinca 2018.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna, a koja glase:

 

"1. Je li u parnicama radi naknade štete zbog neizdavanje dozvola za obavljanje poslova autotaksi prijevoza pasivno legitimirana Republika Hrvatska ili jedinica lokalne samouprave koja izdaje dozvole, a s obzirom na pitanje da li izdavanje dozvola potpada pod poslove državne uprave koju su povjereni jedinici lokalne samouprave ili se radi o poslovima iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave?

 

2. Je li jedinica lokalne samouprave odgovorna za štetu te dužna naknaditi štetu koju prouzroči fizičkim ili pravnim osobama svojim nepravilnim ili nezakonitim radom pri obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave?

 

3. Je li u konkretnom slučaju, primjenom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16) prema kojem je sud drugog stupnja utvrdio da za štetu koju je tužitelju svojim nezakonitim postupanjem nanijela Općina P., odgovorna Republika Hrvatska, iako se radi o poslovima koji spadaju u poslove iz izvorne nadležnosti lokalne samouprave, prekršen članak 3. Europske povelje o lokalnoj samoupravi, a samim time pogrešno primijenjeno materijalno pravo?

 

4. Je li Zakon o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16) lex specialis, glede odgovornosti za štetu koju svojim radom nanese jedinica lokalne samouprave u povjerenim poslovima državne uprave, u odnosu na Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koji kao opći propis regulira pitanje odštetne odgovornosti?"

 

3. Podnositelj smatra da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP-a, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 6/2010-2 od 15. listopada 2014., Rev 1972/2012-3, od 15. prosinca 2015., Rev 712/2007-2, od 3. prosinca 2008.

 

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

5. Prijedlog je nedopušten.

 

6. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu iznijevši pravno shvaćanje prema kojem "Pitanje odgovornosti za štetu nastalu nezakonitim radom jedinica lokalne (regionalne) samouprave regulira Zakon o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16) koji ujedno predstavlja lex specialis u odnosu na opći propis koji regulira pitanje odštetne odgovornosti. Odredba članka 14. ZSDU propisuje da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska."

 

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 6/2010-2 od 15. listopada 2014., u kojem postupku se traži naknada štete zbog izgubljene koristi, te za troškove pripreme zemljišta prema planu sjetve za proljeće 2004., nakon isteka predmetnog ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta i to zbog nepravilnosti prilikom provedbe javnog natječaja koji je trebao biti proveden prema odredbama ZPZ-a, njegovog otezanja, neprihvaćanja ponude tužitelja, nepoduzimanja radnji da bi se na strani tužitelja zadržalo staro posjedovno stanje zbog nasilnog deposediranja od strane trećih osoba, drugih nekorektnosti u postupku prema tužitelju i sl., izrazio pravo shvaćanje prema kojem:

 

"Na osnovu rečenog, moglo bi se pored primarne odgovornosti države iznimno govoriti i o odgovornosti tuženice kao jedinice lokalne samouprave samo ako bi šteta bila posljedica poslova koji po svojoj pravnoj prirodi ne ulaze u povjerene poslove."

 

7.2. I u odluci broj Rev 1972/2012-3 od 15. prosinca 2015. prema kojoj je tuženica u skladu s ovlastima koje joj daje ZPZ (čl. 39.) otkazala ugovor o zakupu zbog neplaćanja zakupnine, dakle izvršila radnju koja potpada pod povjerene joj poslove, te u odluci Rev 712/2007-2, od 3. prosinca 2008. prema kojoj je tuženica u tom slučaju raspisala javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske pozivom na Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 66/01 i 87/02 – dalje: ZPZ) u kojem je sudjelovao i tužitelj, izneseno je shvaćanje da je jedinica lokalne samouprave pasivno legitimirana u sporu radi naknade štete u slučaju kada se ne radi o povjerenim poslovima državne uprave, s tim da je u odluci broj Rev 712/2007-2 od 3. prosinca 2008., navedeno "U konkretnom slučaju općina je raspisala natječaj, provela postupak i donijela odluku o zakupu i stoga je pasivno legitimirana u ovom sporu radi naknade štete."

 

8. Prema navedenom, odluke VSRH na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, te stoga one ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima.

 

9. Osim toga, imajući u vidu navedena shvaćanja revizijskog suda, izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda vezano za situacije kada se ne radi o povjerenim poslovima državne uprave, a u ovom slučaju nije rečeno da se ne radi o takvim poslovima. Stoga odgovor na postavljena pitanja zavisi od toga jesu li predmetni poslovi od strane RH povjereni tuženici ili nisu, a u odnosu na koje pitanje nižestupanjski sudovi nisu iznosili nikakva pravna shvaćanja. Stoga navedena pitanja koja se bave tom problematikom nisu važna.

 

10. Kako navedena pitanja, koje je tužitelj postavio ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.