1            Poslovni broj: 11 Us I-1240/2020-16

 

Poslovni broj: 11 Us I-1240/2020-16

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja: 1. A. S. i 2. Z. S., oboje iz N. M…, koje zastupa opunomoćenik N. K., odvjetnik u K…, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (ranije: Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja), Z… uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. R. iz N…, , koju zastupa opunomoćenik R. R., odvjetnik u K...,  radi građevinske dozvole, 13. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/20-02/254, URBROJ: 531-09-2-20-6 od 28. kolovoza 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

 

              1. Građevinskom dozvolom Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Krk KLASA: UP/I-361-03/15-06/202, URBROJ: 2170/1-03-04/8-18-11 od 21. ožujka 2018. po zahtjevu investitora I. R., ovdje zainteresirane osobe, dozvoljena je gradnja poluugrađene višeobiteljske građevine s četiri stambene jedinice, 3. skupine, etažnosti prizemlje i dva kata, ukupno sa tri nadzemne etaže, građevinske bruto površine 299,77 m2, na k.č.br. …. k.o. O.-N. (NI) (koja će se formirati od dijela k.č.br. … k.o. O.-N. (NI), u naselju N., u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake …, glavnog projektanta M. F., dipl. ing. arh., a koji projekt je sastavni dio građevinske dozvole.

 

              2. Protiv navedene građevinske dozvole žalbu su izjavili ovdje tužitelji, a koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/20-02/254, URBROJ: 531-09-2-20-6 od 28. kolovoza 2020. odbio kao neosnovanu.

 

              3. Predmetno rješenje tuženika od 28. kolovoza 2020. donijeto je u izvršenju presude ovog suda poslovni broj UsI-1046/2019-13 od 15. svibnja 2020. kojom je poništeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-03/18-02/387, URBROJ: 531-05-2-2-19-3 od 18. ožujka 2019. te predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

              4. U predmetnoj presudi ovog suda poslovni broj UsI-1046/2019-13 od 15. svibnja 2020., donijetoj povodom tužbe tužitelja I. R., uz sudjelovanje Z. S. i A. S. kao zainteresiranih osoba, u bitnom je navedeno sljedeće:

•                  „Prema odredbi članka 109. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13,  20/17, dalje: Zakon o gradnji) dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole, između ostalog, smatra se  izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi, predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja, odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja, pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine. 
•                  Ovaj Sud dijeli shvaćanje tuženika da se dokazom pravnog interesa u smislu citirane odredbe ima smatrati zemljišnoknjižni izvadak prema važećem zemljišnoknjižnom stanju, pa zemljišnoknjižni izvadak iz nove zemljišne knjige koja još nije stavljena u službenu uporabu ne može sam po sebi biti dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole.
•                  Međutim, Sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim iz razloga kako slijedi.
•                  Iz zemljišnoknjižne dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i  koju su stranke dostavile u ovome sporu te tuženikovih navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, koji među strankama nisu sporni, proizlazi da k.č.br. … k.o. O.-N. prema novoj izmjeri, od koje se ima formirati građevna čestica oznake k.č.br. …, odgovara dijelu k.č.br. … k.o. M…, dok novoformiranoj k.č.br. … i … preko kojih se treba formirati pristupni put odgovaraju k.č.br. …, odnosno također dio k.č.br. … k.o. M….
•                  Nadalje, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak koji se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da su suvlasnicima k.č.br. … k.o. M.. u zemljišnoj knjizi upisani tužitelj I. R., zainteresirane osobe Z. S. i A. S. i O. O..
•                  Nadalje, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak koji se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da su suvlasnicima .. k.o. M. u zemljišnoj knjizi upisani zainteresirane osobe Z. S. i A. S., F. G. P. i Lj. M..
•                  Iz zemljišnoknjižne dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka nadalje proizlazi da su se dotadašnji suvlasnici predmetnih nekretnina usuglasili da se u novoj izmjeri tužitelj I. R. upiše samovlasnikom k.č.br. … te da se na teret k.č.br. … i … upiše pravo služnosti prolaza te vodovodnog i električnog priključka u korist k.č.br. ….
•                  Nadalje, ugovorom o kupoprodaji nekretnina, koji je tužitelj I. R. priložio uz odgovor na žalbu, zainteresirane osobe su od D. M. kao prodavatelja stekle 1586/4000 dijela k.č.br. … k.o. M., koji odgovara novoformiranoj k.č.br. …, a stranke su ugovorom potvrdile da im je poznato zemljišnoknjižno stanje nekretnine koje u cijelosti odgovara onome kojem proizlazi iz izvatka zemljišne knjige k.č.br. …, koji je priložen ugovoru.
•                  Nadalje, ugovorom o kupoprodaji nekretnina, koji je tužitelj I. R. priložio uz odgovor na žalbu, zainteresirane osobe su od J. F. i M. Lj., kao prodavatelja stekle 355/1852 dijela k.č.br. .. k.o. M., koji odgovara novoformiranoj k.č.br. …, a stranke su ugovorom potvrdile da im je poznato zemljišnoknjižno stanje nekretnine koje u cijelosti odgovara onome kojem proizlazi iz izvatka zemljišne knjige k.č.br. …, koji je priložen ugovoru.
•                  Iz navedenog proizlazi da zainteresirane osobe Z. S. i A. S., iako su upisane kao suvlasnici k.č.br. … k.o. M., kupoprodajnim ugovorom nisu stekle dio nekretnine na kojem je planiran zahvat iz predmeta ovoga spora, a koji odgovora dijelu novoformirane k.č.br. … prema novoj izmjeri. Stoga za građenje na tom dijelu nekretnine, prema shvaćanju Suda, s kojim je u skladu i shvaćanje iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1712/19-2 od 14. studenog 2019., suglasnost zainteresiranih osoba nije potrebna.
•                  Isto tako, iz navedenog proizlazi da su prednici zainteresiranih osoba Z. S. i A. S. na teret k.č.br. … i …  osnovali pravo služnosti prolaza te vodovodnog i električnog priključka u korist k.č.br. …, što je zainteresiranim osobama bilo poznato, pa one više tu služnost tužitelju kao investitoru gradnje na k.č.br. … ne mogu osporavati.
•                  Nadalje, iako kao što je navedeno, Sud dijeli shvaćanje tuženika da se dokazom pravnog interesa ima smatrati zemljišnoknjižni izvadak prema važećem zemljišnoknjižnom stanju, Sud smatra da se zemljišnoknjižni izvadak iz nove zemljišne knjige, zajedno sa zapisnikom iz osnivanja zemljišnih knjiga, kao dopuna važećem zemljišnoknjižnom izvatku može smatrati dokazom pravnog interesa u smislu citirane odredbe članka 109. stavka 1. Zakona o gradnji, pogotovo ako sasvim izvjesno dokazuje pravo vlasništva investitora na predmetnom dijelu nekretnine. Isto tako se prema shvaćanju Suda dokazom pravnog interesa imaju smatrati i kupoprodajni ugovori u smislu pristupnog puta, ako se njima utvrđuje da je nekretnina opterećena služnošću puta.
•                  Stoga je temeljem cjelokupne dokumentacije dostavljene u upravnom postupku i ovome sporu, prema shvaćanju Suda tužitelj I. R. dokazao pravni interes za izdavanje predmetne građevinske dozvole.
•                  Međutim, Sud smatra da izreka građevinske dozvole svakako mora sadržavati naznaku katastarskih čestica prema važećem stanju, iako bi bilo poželjno da se uz važeće navedu i brojevi katastarskih čestica po novoj izmjeri, ako nova izmjera u međuvremenu stupi na snagu.
•                  Stoga je slijedom navedenog, na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo usvojiti. No, kako je izreka građevinske dozvole pogrešna jer u njoj nisu navedene katastarske čestice prema važećem stanju, valjalo je predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje.
•                  U ponovnom postupku tuženik će najprije provjeriti je li nova izmjera u međuvremenu stupila na snagu, te ovisno o tome, po potrebi sam ili po prvostupanjskom tijelu otkloniti navedene nedostatke.“

 

5. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U tužbi u bitnom osporavaju zakonitost i pravilnost presude ovog suda poslovni broj UsI-1046/2019-13 od 15. svibnja 2020., ističući kako pozitivni propisi jasno navode da se građevinska dozvola može izdati isključivo zemljišnoknjižnom vlasniku, a prema Zakonu o zemljišnim knjigama vlasništvo nekretnine se stječe uknjižbom te se dokazuje isključivo zemljišnoknjižnim izvatkom, dok je ovaj sud u citiranoj presudi potpuno pogrešno zaključio da će postojeći novi zemljišnoknjižni izvadak vrijediti kasnije, samo je pitanje vremena kada, što je pravno netočno. Nastavno ukazuju da se prostorni planovi mijenjaju, a to znači da sud ne može već sada prejudicirati valjanost osporene građevinske dozvole budući da već možda sada, a sigurno ubuduće prostorni plan kao osnov sporne građevinske dozvole ne postoji ili neće postojati, pa tako ni sporna građevinska dozvola. S obzirom na izneseno, a imajući u vidu tadašnje zemljišnoknjižno stanje tužitelji smatraju razvidnim kako Ivan Renčić nije imao pravni interes za izdavanje građevinske dozvole na zemljištu koje nije njegovo. Nastavno, tužitelji smatraju kako se u ponovnom postupku ne mogu iznositi potpuno novi dokazi kao što su svježi zemljišnoknjižni izvatci, koji sada vrijede, ali u vrijeme podnošenja prijedloga za izdavanje dozvole nisu vrijedili. Naime, ako se kasnije pojave novi dokazi, misli se nakon podnesenog prijedloga te prvostupanjske odluke, ovdje zainteresirana osoba može podnijeti novi prijedlog ili tražiti obnovu starog postupka, ali ne može u drugostupanjskom postupku podnositi nove dokaze i nove isprave. Vezano za predmetno postavljaju pitanje na koji je način ovdje zainteresirana osoba sudjelovala u drugostupanjskom postupku nakon žalbe, odnosno ukazuju kako tužitelje nitko nije pozvao. Zaključno, ukazuju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3710/2012 od 25. siječnja 2018. Slijedom svega navedenog, predlažu donošenje presude kojom će se poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti istom tijelu na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog upravnog spora.

 

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporavanog akta te je predložio tužbeni zahtjev odbiti.

 

7. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu pozvala na navode iz obrazloženja pobijanog rješenja tuženika kao i obrazloženja presude ovog suda poslovni broj UsI-1046/2019-13 od 15. svibnja 2020., ističući kako je ista presuda pravomoćna i kako tužitelji, slijedom navedenog, nemaju pravo raspravljati o sadržaju navedene presude. Stoga je predloženo donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

 

8. Sud je održao ročište za raspravu 7. srpnja 2021., čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

9. U sporu su izvedeni dokazi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

 

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.             

 

11. U konkretnom slučaju zakonitost odluke tuženika valjalo je ocijeniti primjenom odredbe čl. 81. ZUS-a, a na koju se ovaj sud pozvao donoseći odluku poslovni broj UsI-1046/2019-13 od 15. svibnja 2020. Predmetnom odredbom st. 2. propisano je da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

 

12. Prema stajalištu suda, sukladno ranijoj uputi ovog suda, tuženik je nakon ponovljenog postupka, donoseći pobijano rješenje dao dostatno objašnjenje zašto je odbijena žalba ovdje tužitelja te time ostavljena na snazi građevinska dozvola od 21. ožujka 2018. Imajući na umu mjerodavni normativni okvir te poštujući pravno shvaćanje izneseno u ranijoj presudi ovog suda, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge koje obrazlaže tuženik u pobijanom rješenju. Naime, sukladno obrazloženju presude u izvršenju koje je doneseno pobijano rješenje, investitor je nesporno dokazao pravni interes za izdavanje predmetne građevinske dozvole pa su osnovano rješenjem tuženika žalbeni navodi u tom pravcu otklonjeni kao neosnovani. Nadalje, tuženik je odlučujući o žalbi cijenio da je investitor dana 24. srpnja 2020. dostavio podnesak s prilozima, iz kojih proizlazi da je otvorena zemljišna knjiga za ZONU II k. o. O. – N., između ostalog, i za česticu … koja je formirana u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. O. – N. ZONA II, te da u ispravnom postupku nije zaprimljen prigovor vezano za upis vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu. S tim u vezi tuženik pravilno zaključuje da se izreka građevinske dozvole u odnosu na naznaku katastarskih čestica ukazuje pravilnom te da ne postoji razlog upisa ranijih, sada nevažećih zemljišnoknjižnih brojeva čestica.

 

13. Nastavno, vezano za navode tužitelja glede zakonitosti i pravilnosti presude ovog suda poslovni broj UsI-1046/2019-13 od 15. svibnja 2020. valja reći kako se u ovom upravnom sporu ne može ispitivati pravilnost pravomoćne presude donijete u prethodno vođenom upravnom sporu, već se ocjena zakonitosti odluka upravnih tijela ograničava na ispitivanje da li je u ponovljenom postupku tuženik postupio u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u ranijoj odluci suda, odnosno da li je pobijana odluka u okvirima dane upute (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2654/16 od 22. rujna 2016.). S tim u vezi, kao i načelom obveznosti sudskih odluka, sukladno kojem je pravomoćna odluka obvezna za sve stranke u upravnom sporu, tužiteljima valja ukazati kako je presuda ovog suda poslovni broj UsI-1046/2019-13 od 15. svibnja 2020. postala pravomoćna danom donošenja. Naime, ista je donesena na temelju odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a, prema kojoj ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni, a prema odredbi čl. 66a. st. 1. ZUS-a žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku. Nastavno se ukazuje tužiteljima kako je njihova žalba izjavljena protiv citirane presude rješenjem ovog suda poslovni broj UsI-1046/2019-15 15. lipnja 2020. upravo pozivom na ranije citiranu odredbu odbačena, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3420/20-2 od 25. rujna 2020. U obrazloženju potonje citiranog rješenja Visoki upravni sud Republike Hrvatske navodi kako prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu čl. 66a. st. 1. ZUS-a, a s obzirom da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je presudom od 15. svibnja 2020. prvostupanjski sud poništio pobijano rješenje tuženika i predmet vratio prvi put na ponovni postupak tuženiku. Dakle, proizlazi da žalba protiv takve presude nije dopuštena kako je to izrijekom propisano čl. 66a st. 1. ZUS-a pa je stoga utvrđeno da je rješenjem prvostupanjskog suda žalba zainteresiranih osoba (ovdje tužitelja) pravilno odbačena. Slijedom navedenog, ukazuju se neosnovani tužbeni navodi kojima tužitelji ukazuju da je primjenom nepravomoćne presude tuženik donio rješenje kojim se čini nepopravljiva šteta tužiteljima u slučaju uspjeha sa žalbom protiv prvostupanjske presude.

 

14. Također, tužiteljima je za ukazati na odredbu čl. 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) kojom je propisano postupanje i ovlasti drugostupanjskog tijela povodom žalbe. Predmetnom odredbom je propisano da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima te da rješava stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Međutim, kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela. Temeljem citirane izričite odredbe tuženik je u konkretnom slučaju imao ovlaštenje upotpuniti postupak uvidom u zemljišnoknjižni izvadak koji je u međuvremenu stupio na snagu, a pri tome postupajući i sukladno uputi iz presude, kojom je naložena provjera da li je u međuvremenu nova izmjera stupila na snagu, te nakon toga potvrdivši inicijalno izdanu građevinsku dozvolu od 21. ožujka 2018. Ovaj sud pri tome ne nalazi da bi u konkretnom slučaju „u povodu žalbe upotpunjavanja prvostupanjskog postupka i utvrđivanja novih činjenica“ stranci, ovdje tužiteljima bila povrijeđena mogućnost izjašnjavanja o svemu što je bitno za ostvarivanje i zaštitu njihovih prava i pravnih interesa. Naime, tuženik se u obrazloženju pobijanog rješenja pozvao na zemljišnoknjižne izvatke dostavljene od strane investitora podneskom od 24. srpnja 2020., koji podnesak je investitor samoinicijativno dostavio u prilogu požurnice, dakle ne na poziv tuženika, no jednako tako tuženik je u iste mogao izvršiti uvid i po službenoj dužnosti. Ovo stoga jer su isti javni i svima dostupni te kao takvi poznati i tužiteljima. Osim toga tužiteljima je zaprimanjem presude ovog suda poslovni broj UsI-1046/2019-13 od 15. svibnja 2020., uvidom u njezin sadržaj, bila poznata uputa suda u kojem smislu treba u nastavku upotpuniti postupak.

 

              15. Zaključno, tužiteljima se ukazuje kako je pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3710/2012 od 25. siječnja 2018. u konkretnom slučaju promašeno, obzirom se u konkretnom slučaju ne radi o istom činjeničnom stanju i pravnom pitanju. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno pitanje primjene podzakonskih propisa koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, a što je bilo predmetom ocjene pred Ustavnim sudom u citiranoj odluci.

 

16. Slijedom svega navedenog, s obzirom da tužitelji tužbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.

 

17. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 13. srpnja 2021.

 

          Sutkinja

 

                                                                                                            Dubravka Zec v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.