Broj: Kž 529/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. J., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavaka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 10. rujna 2018. broj Ik I-189/18-9, u sjednici održanoj 4. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika M. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 158. u vezi s člankom 157. stavkom 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11. – Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ) i člankom 59. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.) odbijen je kao neosnovan prijedlog (pravilno bi bilo: odbijeni su prijedlozi) za uvjetni otpust zatvorenika M. J. Zatvorenik se sada nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od 16 (šesnaest) godina i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 4. studenog 2014. broj Kv-I-265/14. koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2009. broj Kv-I-1116/08. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 3. lipnja 2004. broj K-10/04., u koju mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. studenog 2000. do 17. studenog 2000., od 13. veljače 2004. do 13. svibnja 2005. te od 12. prosinca 2006. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. J., ne navodeći izričito žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da mu se odobri uvjetni otpust.

Ujedno je zatvorenik zatražio da ga se pozove na sjednicu vijeća ovog suda. Međutim, budući da se, sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. ZKP/08., na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe članka 475. ZKP/08., koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća u povodu odlučivanja o žalbi na presudu kada to pravodobno zatraže, to zatvorenik nije obaviješten o održavanju sjednice vijeća niti je na njoj osigurana njegova nazočnost.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

S pravom zatvorenik u žalbi tvrdi da nije točan navod u pobijanom rješenju da se on nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od 16 (šesnaest) godina i 2 (dva) mjeseca. Taj podatak doduše proizlazi iz izvješća Kaznionice u L. sastavljenog 20. ožujka 2018. U međuvremenu je zatvorenik podnio zahtjev za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka te mu je na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. gore citirana pravomoćna presuda preinačena u odluci o kazni pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2018. broj Kv-I-58/18. (Kv-I-264/14.) i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. rujna 2018. broj I Kž-478/2018-4, kojom je sada zatvorenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina i 10 (deset) mjeseci. No, ta okolnost sama po sebi ne utječe na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11. za uvjetni otpust zatvorenika.

Naime, zatvorenik je višestruko osuđivana osoba i to zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga te razbojništva, a te činjenice upućuju na to da se radi o specijalnom povratniku. Tijek izdržavanja jedinstvene kazne zatvora zatvorenika procijenjen je razinom uspješnosti „ne zadovoljava”, najviše zbog oscilirajućeg tijeka izdržavanja te kazne, čestog činjenja stegovnih prijestupa, nekritičnosti zatvorenika prema svom ponašanju te posljedicama istog. Tako iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi je od ukupno pokrenutih 33 lakših i težih stegovnih prijestupa, zatvorenik pravomoćno kažnjen deset puta, pri čemu je provjerom u e-Spisu utvrđeno da mu je u zadnjih godinu dana rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 9. studenog 2017. broj Ikž-87/17-4 potvrđeno rješenje Kaznionice u L. od 24. listopada 2017. kojim mu je izrečena jedinstvena stegovna mjera upućivanja u samicu od 21 dan tijekom dana i noći. Zatvorenik je prema procjeni liječnika nesposoban za rad, nije uključen u obrazovanje, a iako je bio uključen u edukaciju zbog problema ovisnosti, s obzirom na strukturu osobnosti i smanjenu samokritičnot, utvrđeno je da su mogućnosti poboljšanja smanjene. Konačno, i mišljenje je Kaznionice u L. da bi, s obzirom na činjenicu da se kod zatvorenika ne može isključiti kriminalni povrat, prijedloge za uvjetni otpust trebalo odbiti.

Prema tome, vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., a osobito imajući na umu dosadašnju osuđivanost, ličnost zatvorenika, odnos prema počinjenim kaznenim djelima te činjenice da nije došlo do promjene njegovog ponašanja nakon počinjenih kaznenih djela, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sve prethodno utvrđene okolnosti, a imajući na umu omjer neizdržane kazne u odnosu na ukupno izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, upućuju na to da još nije postignuta svrha kažnjavanja, zbog čega nisu ispunjeni ni uvjeti za otpust zatvorenika s izdržavanja te kazne zatvora, a to je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

S obzirom na sve izneseno, okolnost da su zatvorenikovi roditelji pogoršanog zdravstvenog stanja, iz kojeg razloga su zatvoreniku u par navrata i bili odobreni prekidi izdržavanja kazne zatvora, nije takvog značaja da bi za sada opravdala drugačiju odluku.

Budući da niti ostalim zatvorenikovom žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 4. listopada 2018.