- 1 -              Rev 792/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 792/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz B., K., zastupanog po punomoćnicima Ž. Č. i D. Č., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. u Š., protiv tuženika T.-T. l. m. d.d. Š., zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i. p. j.t.d. u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1376/2013-2 od 26. kolovoza 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1571/12 od 20. svibnja 2013., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

 

Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na pitanje:

 

"Da li su se tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik nakon prestanka radnog odnosa (uručenjem odluke o otkazu ugovora o radu) mogli valjano sporazumjeti o visini otpremnine i otkaznim rokovima (i nepovoljnije za radnika nego kako je predviđeno Kolektivnim ugovorom)", kao i u odnosu na pitanje "Da li u situaciji kada je prestao radni odnos između poslodavca i radnika, ima mjesta primjeni instituta najpovoljnijeg prava iz članka 12. Zakona o radu"

 

te se preinačava presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1376/2013-2 od 26. kolovoza 2013. i sudi:

 

"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1571/12 od 20. svibnja 2013."

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena u odnosu na pitanje:

 

"Da li se formulacija u točki 1. Sporazuma "Radniku se otkazuje ugovor o radu sklopljen dana 1. studenog 2008. i radnik ima pravo na otkazni rok prema odredbama članka 120 Zakona o radu, u kojem periodu je dužan raditi kod poslodavca" i u Izjavi "Upoznat sam da imam pravo na otkazni rok a koji otkazni rok ne mogu odraditi zbog trajnih osobina i zdravstvenog stanja, te da imam pravo na otpremninu. Izračun otpremnine mi je predočen. Kako je otkaz ugovor o radu moja osobna želja i zahtjev izjavljujem da sam isplatom otpremnine u ukupnom iznosu od 105.000,00 kn u potpunosti isplaćen, te da poslodavac ovom isplatom u cijelosti ispunjava sve svoje obveze prema meni proizašle iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom, te po tim osnovama nema nikakvih daljnjih potraživanja prema Poslodavcu", upotrijebljena u Izjavi, ima tumačiti da se radi o otpustu duga za iznos otpremnine povrh dogovorenog sve u smislu odredbe čl. 203. ZOO-a."

 

II. Dopuna revizije  tuženika od 4. prosinca 2009. odbacuje se kao nepravodobna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela otpremnine u iznosu od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2009. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškove parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 1. listopada 2009. do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) pri čemu postavlja materijalnopravna pitanja za koje tvrdi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u korist tuženika, odnosno da se ukine pobijana drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik je podnio i dopunu revizije 4. prosinca 2013.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija tuženika je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena, dok dopuna revizije nije pravodobna.

 

7. Tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a prema kojoj  u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela otpremnine u iznosu od 50.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

9. Tijekom postupka je utvrđeno da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 2. lipnja 2009.  na temelju odluke tuženika od 1. lipnja 2009. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kao i da je tužitelj prije otkaza ostvario kod tuženika 30 godina radnog staža. Isto tako nije sporno da bi tužitelju prema odredbama Kolektivnog ugovora od 8. ožujka 2007. i Aneksa tog ugovora od 3. travnja 2009. pripadala otpremnina u iznosu od 150.000,00 kn, te da je  Sporazumom o isplati otpremnine i otkaznom roku od 2. lipnja 2009. utvrđena isplata iznosa od 105.000,00 kn.

 

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši kako se tužitelj mogao odreći dijela otpremnine na koji bi inače imao pravo nakon otkaza ugovora o radu, odnosno potpisivanjem Sporazuma  2. lipnja 2009.

 

11. Međutim drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu zaključivši kako u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na isplatu cijelog iznosa otpremnine, neovisno o sklopljenom Sporazumu, a to iz razloga što tužitelj ima pravo na primjenu povoljnijeg prava u smislu odredbe čl. 12. i čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR).

 

 

12. Tuženik je u reviziji postavio materijalnopravna pitanja sljedećeg sadržaja:

 

"1. Da li su se tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik nakon prestanka radnog odnosa (uručenjem odluke o otkazu ugovora o radu radniku), mogli valjano sporazumjeti o visini otpremnine i o otkaznim rokovima (i nepovoljnije za radnika nego kako je predviđeno kolektivnim ugovorom)?

 

2. Da li se formulacija u točki 1. Sporazuma "Radniku se otkazuje ugovor o radu sklopljen dana  1. studenog 2008. i radnik ima pravo na otkazni rok prema odredbama članka 120. Zakona o radu, u kojem periodu je dužan raditi kod poslodavca;" i u Izjavi "Upoznat sam da imam pravo na otkazni rok, a koji otkazni rok ne mogu odraditi zbog trajnih osobina i zdravstvenog stanja, te da imam pravo na otpremninu. Izračun otpremnine mi je predočen. Kako je otkaz ugovor o radu moja osobna želja i zahtjev izjavljujem da sam isplatom otpremnine  u ukupnom iznosu od 105.000,00 kn u potpunosti isplaćen, te da poslodavac ovom isplatom u cijelosti ispunjava sve svoje obveze prema meni proizašle iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom, te po tim osnovama nemam nikakvih daljnjih potraživanja prema poslodavcu", upotrijebljena u Izjavi, ima tumačiti da se radi o otpustu duga za iznos otpremnine povrh dogovorenog sve u smislu odredbe čl. 203. ZOO-a.

 

3. Da li u situaciji kada je prestao radni odnos između poslodavca i radnika,  ima mjesta primjeni instituta najpovoljnijeg prava iz čl. 12. Zakona o radu?"

 

13. Kao razlog važnosti u odnosu na prvo pitanje revident navodi odluke ovoga suda poslovni broj Rev-329/94 od 1. lipnja 1995., Rev- 2702/98 od 7. lipnja 2001., Revr- 1921/09 od 12. svibnja 2010. te Revr- 228/11 od 20. travnja 2011. Obrazlažući razloge važnosti na drugo postavljeno pitanje tuženik se poziva na odluke ovoga suda poslovni broj Revr- 406/06 od 6. veljače 2008., Rev- 439/07 od 25. srpnja 2007., Revt-218/09 od 10. ožujka 2010., dok se u odnosu na treće postavljeno pitanje poziva na odluke poslovni broj Rev- 329/94 od 1. lipnja 1995. te Revr- 1921/09 od 12. svibnja 2010.

 

14. Prema odredbi čl. 12. ZR-a ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Naime, navedena odredba pretpostavlja postojanje ugovora o radu i radnog odnosa. U situaciji kada je ugovor o radu prestao, te kada su se nakon prestanka ugovora o radu poslodavac i radnik drugačije dogovorili o visini otpremnine, različito u odnosu na raniji ugovor o radu, kolektivni ugovor ili zakon, tada takav Sporazum predstavlja slobodno izraženu volju stranaka glede onih pitanja koja su bila predmetom tog Sporazuma. Prema tome u takvoj situaciji za stranku ne postoje ograničenja glede međusobnog dogovaranja (prvo pitanje) stoga nema niti mjesta primjeni instituta najpovoljnijeg prava iz čl. 12. ZR-a.  Slijedom navedenog nije pravilno izraženo shvaćanje u drugostupanjskoj odluci jer se nakon otkaza ugovora o radu, stranke mogu sporazumjeti o učincima tog otkaza, primjerice o duljini otkaznog roka, prestanku radnog odnosa i visini otpremnine, a kako je to i učinjeno Sporazumom stranaka od 2. lipnja 2009. Identično shvaćanje izraženo je i u odlukama ovoga suda poslovni broj Revr-1921/09 od 12. svibnja 2010. i Revr-406/2006 od 6. veljače 2008.

 

15. Zbog navedenog u ovom slučaju ne dolazi do primjene najpovoljnije pravo za radnika, a kako to pogrešno smatra sud drugoga stupnja.

 

16. Stoga je vezano za prvo i treće postavljeno pitanje valjalo prihvatiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska odbijajuća presuda zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. O odgovoru na drugo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu, jer nižestupanjski sudovi nisu temeljili svoju odluku na pitanju otpusta duga. Stoga je u tom dijelu valjalo odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a (točka I. rješenja).

 

18. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP-a revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. U istom roku se podnesena revizija može i dopunjavati, što znači da se i dopuna revizije mora podnijeti u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude.

 

19. U konkretnom slučaju tuženik je dopunu revizije podnio prvostupanjskom sudu 4. prosinca 2013., iako je primio drugostupanjsku presudu 6. rujna 2013.

 

20. Kako je dopuna revizije podnesena izvan roka, to je istu valjalo kao nepravodobnu odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. u vezi čl. 382. st. 4. ZPP-a (točka II. rješenja).

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.