- 1 -              Rev-x 830/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 830/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. S. iz Švicarske., K., i II-tužiteljice S. S. iz Švicarske, K., A. B. koje oboje zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i partneri iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-852/2017-2 od 27. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8022/12-97 od 30. prosinca 2016., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I./ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljima D. S. i S. S. iz Švicarske, iznos od 15.000,00 kn na ime nemogućnosti korištenja nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel N., katastarska općina M., katastarska čestica broj ..., u naravi kuća, dvije zgrade, dvorište i oranica i katastarska čestica broj ... u naravi oranica D. u selu, ukupne površine 4672 m2, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.05.2000. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.06.2000. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.07.2000. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.08.2000. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.09.2000. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.10.2000. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.11.2000. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.12.2000. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.01.2001. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kuna od 03.02.2001. pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2007. utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31.srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

              II./ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljima D. S. i S. S. iz Švicarske, na ime naknade štete za pokretnine otuđene iz nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel N., katastarska općina M., katastarska čestica broj ..., u naravi kuća, dvije zgrade, dvorište i oranica i katastarska čestica broj ... u naravi oranica D. u selu, ukupne površine 4672 m2, iznos od 270.243,26 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 30.prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              III./Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljima D. S. i S. S. iz Švicarske, na ime troškova radova potrebnih na nekretnini, ukupan iznos od 84.277,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.prosinca 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              IV./Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 90.000,00 kuna (na ime naknade radi nekorištenja nekretnine) sa pripadajućim kamatama, kao i zahtjev kojim potražuju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 270.243,26 kn za razdoblje od 03. veljače 2001. pa do 29.prosinca 2016. te kojim potražuju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 84.277,00 kn za razdoblje od 03.veljače 2001. do 29.prosinca 2016.

              V./ Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 111.985,00 kn, u roku od 15 dana.

              VI./ Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.400,00 kn, u roku od 15 dana.”

 

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8022/12-97 od 30. prosinca 2016. godine u dosuđujućem dijelu (točka I, II, III. izreke) i u odluci o parničnom trošku (točka V. izreke).

 

              II. U preostalom, odbijajućem dijelu (točka IV. izreke) i u dijelu kojim je tužiteljima naloženo da tuženici plate na ime parničnog troška iznos od 11.400,00 kuna (točka VI. izreke) prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.“

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužena je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže reviziju usvojiti i preinačiti pobijanu presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužene nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužena.

 

8. Premda tužena revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tužena pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

10. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete za otuđene pokretnine tužitelja iz njihove nekretnine, zatim isplata zbog nemogućnosti korištenja nekretnine za razdoblje od 3. svibnja 1995. do 8. ožujka 2001. u pojedinim mjesečnim iznosima od 1.500,00 kn odnosno ukupno 105.000,00 kn sa pripadajućim kamatama te isplata novčanog iznosa za dovođenje nekretnine u prijašnje stanje potrebnim radovima kako u tužbi i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelji potražuju.

 

11. U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

 

- da su tužitelji suvlasnici predmetnih nekretnina, koje se nalaze u M.,

 

- da je H. stupila u posjed nekretnina tužitelja 2. svibnja 1995., gdje se nalazila do 22. prosinca 1995., kada su nekretnine u posjed preuzeli djelatnici MUP-a Republike Hrvatske,

 

- da je MUP tužiteljima nekretninu vratio u posjed 8. ožujka 2001.,

 

- da je kuća tužitelja bila kompletno namještena i uređena u trenutku kada je kuću preuzela u posjed H.,

 

- da su djelatnici MUP-a Republike Hrvatske 22. prosinca 1995. preuzeli predmetne nekretnine u koje su do tada bili smješteni pripadnici H., te da je prilikom preuzimanja tih objekata isti bio potpuno prazan (bez namještaja, parketa, brodskog poda, vrata i sl.), pa su od strane MUP-a izvršeni radovi uređenja i ugradnje opreme da bi se nekretnina uopće mogla koristiti,

 

- da je utvrđeno provedenim vještačenjima i drugim dokazima koje su se sve pokretnine nalazile u predmetnim nekretninama, utvrđena je vrijednost tih pokretnina od koje je oduzeta amortizacija i starost, utvrđena je visina troškova koji su bili potrebni za popravljanje štete, odnosno vraćanje nekretnine u stanje kakvo je bilo prije ulaska H.

 

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su sudovi zaključili da tužena odgovara za štetu koju su tužitelji pretrpjeli na temelju čl. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ broj 117/03 – dalje: Zakon o odgovornosti RH) i čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), budući je područje gdje se nalazi nekretnina tužitelja ranije bilo okupirano, ali je nakon akcije „B.“ oslobođeno, pa je H. upravo i bila smještena u predmetnu nekretninu tužitelja za potrebe sigurnosti u tom području, te kontrole državne granice. Dakle, pripadnici hrvatskih oružanih snaga, a kasnije i redarstvenih snaga bili su i smješteni u kući tužitelja upravo u svezi sa tom svojom službom i u svezi obrane Republike Hrvatske.

 

13. Odredbom čl. 2. Zakona o odgovornosti RH propisano je da Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu iz čl. 1. ovog Zakona koja nema karakter ratne štete, dok je odredbom čl. 154. st. 1. ZOO propisano da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

14. Pravilno nižestupanjski sudovi navode da kada je H. ušla u posjed predmetne nekretnine više nije bilo ratnih (borbenih) djelovanja, a sve i da je bilo, ne radi se o šteti kao posljedici ratnih razaranja, te se otuđenje pokretnina i devastacija kuće kao što je vađenje podova, odnošenje stolarije, vađenje električnih instalacija, centralnog grijanja i odvoženje istih ne može opravdati ratnim zbivanjima, već se radi o nezakonitom i nepravilnom radu pripadnika H., jer faktičnim preuzimanjem objekta na korištenje od strane H. Republika Hrvatska preuzima odgovornost da se takav objekt uporabljuje na način koji se može okarakterizirati kao redovna uporaba stvari u okolnostima vođenja rata.

 

15. Neosnovano tužena u žalbi ponavlja prigovor zastare.

 

15.1. Odredba čl. 376. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje:

 

„(1) Potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. (2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.“

 

15.2. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o odgovornosti RH propisano je da se postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz tog Zakona prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 112/99 – koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999.) nastavljaju stupanjem na snagu ZORH-a (31. srpnja 2003.). Prema odredbi čl. 5. ZORH-a, ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 6. studenoga 1999., ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

15.3. Pogrešno tužena smatra da je tužitelj o stanju kuće doznao od svog brata i to već par dana nakon akcije „B.“ te da je tada počeo teći subjektivni rok zastare. Pravilno su sudovi ocijenili da su za štetu i osobu koja je štetu počinila tužitelji saznali dopisom MUP-a od 11. kolovoza 2000. kojim je MUP tužitelje obavijestio da je prilikom preuzimanja predmetne nekretnine od H. 22. prosinca 1995. objekt bio potpuno prazan (bez namještaja, parketa, brodskog poda, vrata i sl.). Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 29. svibnja 2001. sukladno navedenim odredbama čl. 4. st. 1. i čl. 5. Zakona o odgovornosti RH kao i odredbi čl. 376. st. 1. i 2. ZOO-a zahtjev tužitelja nije u zastari.

 

16. Slijedom iznesenog, a budući ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.