- 1 -              Rev 324/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 324/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz N., OIB: ..., kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P. i I. L., R., protiv tuženika K. B. d.d., K., OIB: ..., koga zastupa predsjednica Uprave Ž. S., a ovu punomoćnica L. S. G., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Gž-2480/15-3 od 10. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu broj P-1407/15-46 od 12. lipnja 2015., ispravljena rješenjem broj P-1407/15 od 23. lipnja 2015. u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika K. b. d.d. protiv ovršenika T. Š. u predmetu Općinskog suda u Pagu posl. br. 0vrv-139/05 odnosno sada ovog suda posl.br. 0vr-1003/15 radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.206.921,07 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća 16.9.2004.g. pa do isplate i to od dana 16.9.2004.g. do 31.12.2007. g. prema stopi koju propisuje Uredba o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29.st.2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih apoena, iznos od 4.808,00 kuna na ime troškova protesta mjenice, iznos od 200,00 kuna na ime notifikacije protesta, te da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 5000,00 kuna na ime sudske pristojbe za prijedlog i rješenje o ovrsi, kao i da mu nadoknadi ostali trošak ovog postupka prema određenju suda uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj čl. 29.st.2 Zakona o obveznim odnosima, sve na račun ovrhovoditelja K. b. d.d. K. broj ..., a sve ovo u roku od 3 dana.

 

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 230.100,00 kuna, sve u roku od 3 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Zabranjuje se protivniku osiguranja K. b. d.d. K. svako daljnje postupanje u vezi naplate u predmetu Općinskog suda u Pagu posl.br. Ovrv-139/05, odnosno sada ovog suda pod posl.br. Ovr-1003/15.

 

III. Nalaže se protivniku osiguranja da momentalno deblokira račun predlagatelja osiguranja koji se vodi kod P. b. d.d. Z., broj računa: ...

 

IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog predmeta ili drugačije odluke suda."

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1407/15 od 12. lipnja 2015., ispravljena rješenjem poslovni broj P-1407/15-49 od 23. lipnja 2015., tako da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja T. Š. koji glasi:

 

Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika K. b. d.d. protiv ovršenika T. Š. u predmetu Općinskog suda u Pagu posl. br. Ovrv-139/05 odnosno sada ovog suda posl.br. 0vr-1003/15 radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.206.921,07 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća 16.9.2004.g. pa do isplate i to od dana 16.9.2004.g. do 31.12.2007.g. prema stopi koju propisuje Uredba o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih apoena, iznos od 4.808,00 kuna na ime troškova protesta mjenice, iznos od 200,00 kuna na ime notifikacije protesta, te da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 5000,00 kuna na ime sudske pristojbe za prijedlog i rješenje o ovrsi, kao i da mu nadoknadi ostali trošak ovog postupka prema određenju suda uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve na račun ovrhovoditelja K. b. d.d. K. broj ..., a sve ovo u roku od 3 dana.“

 

t e j e r i j e š i o:

 

„1. Uvažava se žalba tuženika K. B. d.d., K., i preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1407/15 od 12. lipnja 2015., ispravljena rješenjem poslovni broj P-1407/15-49 od 23. lipnja 2015., pod toč. II., III. i IV. izreke, tako da se rješava:

 

Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja T. Š. za određivanje privremene mjere koji glasi:

 

I. Zabranjuje se protivniku osiguranja K. b. d.d. K. svako daljnje postupanje u vezi naplate u predmetu Općinskog suda u Pagu posl.br. Ovrv-139/05, odnosno sada ovog suda pod posl.br. Ovr-1003/15.

 

II. Nalaže se protivniku osiguranja da momentalno deblokira račun predlagatelja osiguranja koji se vodi kod P. b. d.d. Z., broj računa: ...

 

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog predmeta ili drugačije odluke suda.

 

2. Nalaže se tužitelju T. Š. nadoknaditi tuženiku K. B. d.d., K., troškove parničnog postupka u iznosu od 69.693,75 kn u roku od 15 dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode. Predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, podredno odbaciti kao nedopuštenu.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Pagu poslovni broj Ovrv-139/05, odnosno sada poslovni broj Ovr-1003/15, određene rješenjem o ovrsi od 26. veljače 2010.

 

10. U postupku je utvrđeno:

 

- da je ovrhovoditelj K. B. d.d., K. 7. prosinca 2004. podnio Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu protiv prvoovršenika I. P., drugoovršenika H. V., trećeovršenika T. Š., četvrtoovršenika B. M. i petoovršenice J. K., kojim je u odnosu na trećeovršenika T. Š. predložio ovrhu na novčanoj tražbini koja prema poslovnom računu pripada tom ovršeniku, na temelju mjenica od 19. prosinca 1997. i protesta od 15. rujna 2004.,

 

- da je Općinski sud u Zagrebu zaključkom poslovni broj Ovrvmj-351/04 od 20. prosinca 2004. razdvojio ovršni postupak u odnosu na drugoovršenika, trećeovršenika i petoovršenika, te se u odnosu na trećeovršenika oglasio mjesno nenadležnim i predmet dostavio Općinskom sudu u Pagu kao mjesno i stvarno nadležnom za postupanje,

 

- da je ovrhovoditelj sukladno zaključku Općinskog suda u Pagu od 15. siječnja 2010. dopunio prijedlog za ovrhu te je taj sud 26. veljače 2010. donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-139/05, koje je postalo pravomoćno 28. ožujka 2010.,

 

- da je ovršenik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi 29. ožujka 2010., na kojega se ovrhovoditelj očitovao osporavajući navode u prigovoru te je zaključkom od 7. ožujka 2011. ovršenik upućen na pokretanje tužbe kojom će, iz razloga koje je naveo u prigovoru, zatražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom,

 

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopis, dokumente, vrijednosne papire i novčanice V. D., univ. spec. crim., od 10. ožujka 2015. proizlazi da je potpis T., ispisan pod rubrikom "Trasant" pod rednim brojem 1. na "MJENICI" od 19. prosinca 1997. vjerojatno pisan rukom T. Š., a potpis T., ispisan pod rubrikom "Primatelj" na dostavnici rješenje o ovrsi od 26. veljače 2010., dostavljen 15. ožujka 2010., da nije pisan rukom T. Š.

 

- da tuženik nije potpisao dostavnicu i da je dostava rješenja o ovrsi izvršena članu njegovog kućanstva, njegovoj kćeri, kako je sam naveo.

 

11. Prvostupanjski sud na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je čl. 94. ZID OZ/03. određeno isključivo sudjelovanje javnog bilježnika u postupanju i donošenju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po prijedlozima podnesenim od 1. listopada 2004., a ovdje je prijedlog za ovrhu podnesen 7. prosinca 2004., pa je u konkretnom slučaju rješenje o ovrsi donio (apsolutno) nenadležni sud, da tužitelj nije potpisao dostavnicu kojom mu je navodno dostavljeno rješenje o ovrsi broj Ovrv-139/05 od 26. veljače 2010., pa smatra da je sporno rješenje nezakonito, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev.

 

12. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku odluku i odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 151/04) propisano da se u Ovršnom zakonu ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 194/03) naslov "Dio četvrti SUDJELOVANJE JAVNIH BILJEŽNIKA U OVRSI" i čl. 307.a-307. se brišu te da je čl. 3. određeno da će se na prijedloge za ovrhu podnesene do dana stupanja na snagu toga Zakona, primjenjivati njegove odredbe, da okolnost da ovršeniku uz rješenje o ovrsi nije dostavljena preslika mjenice nema za posljedicu nezakonitost rješenja o ovrsi, da nije osnovana tužiteljeva tvrdnja da se iz priložene mjenice ne može ustanoviti da ju je on potpisao, ni u kojem svojstvu bi je potpisao, te da se prigovor tužitelja da nije osobno potpisao dostavnicu rješenja o ovrsi ne može smatrati prigovornim razlogom iz čl. 48. OZ radi kojeg bi ovršenik mogao biti upućen na parnicu, već  je ovršenik mogao i može pravnu zaštitu tražiti u okviru ovršnog postupka, podnošenjem prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti.

 

13. Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

14. Odredbom čl. 94. ZID OZ ("Narodne novine" broj 173/03) propisano je da se iza članka 307. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 i 29/99) dodaje novi dio četvrti koji glasi: „Dio četvrti SUDJELOVANJE JAVNIH BILJEŽNIKA U OVRSI“ te su dodani čl. 307.a do 307.s o sudjelovanju javnih bilježnika u ovrsi, dakle i odredba čl. 307.a st. 1. prema kojoj javni bilježnici donose rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava.

 

15.1. Odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 151/04), koji je stupio na snagu 29. listopada 2004., propisano je: „U Ovršnom zakonu (»Narodne novine«, br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03. i 194/03.) naslov »Dio četvrti SUDJELOVANJE JAVNIH BILJEŽNIKA U OVRSI« i članci 307.a – 307.s brišu se.“, te čl. 3.: „Na prijedloge za ovrhu podnesene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona.“

 

15.2. S obzirom da je predmetni prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 7. prosinca 2004., to je za odlučivanje o tome prijedlogu bio nadležan sud, a ne javni bilježnik, tako da je Općinski sud u Pagu zakonito i u okviru svoje nadležnosti postupio kada je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-139/05-8 od 26. veljače 2010.

 

16. Pravilno drugostupanjski sud navodi i da okolnost da tužitelju u ovršnom postupku prilikom dostave predmetnog rješenja o ovrsi nije uz rješenje dostavljena vjerodostojna isprava nema za posljedicu nezakonitost rješenja o ovrsi, niti je navedeno jedan od žalbenih razloga koje navodi odredba čl. 48. Ovršnog zakona, kao što to nije niti činjenica da rješenje o ovrsi nije osobno uručeno tužitelju, već njegovoj kćerki, već je taj prigovor tužitelj trebao isticati u ovršnom postupku, te u ovršnom postupku tražiti pravnu zaštitu podnošenjem prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti.

 

17. Neosnovan je i tužiteljev prigovor da se iz dostavljene vjerodostojne isprave na temelju koje je sud odredio predloženu ovrhu, ne može ustanoviti da je istu potpisao tužitelj, obzirom je u postupku provedeno grafološko vještačenje kojim je utvrđeno da je predmetnu mjenicu potpisao upravo tužitelj.

 

18. Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

19. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.