- 1 -              Rev-x 1200/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1200/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog lovačkog saveza, Z., kojeg zastupa punomoćnica A. K. K., odvjetnica u O. protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7843/12-2 od 14. travnja 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5161/06-34 od 28. rujna 2012., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-21009/02 od 27. svibnja 2005. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 940.013,42 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno u stavku I. presude. U stavku II. izreke ukinut je platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u dijelu kojim se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 349.172,89 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno pod stavkom II. izreke. Prema stavku III. izreke naloženo je tuženici platiti tužitelju parnični trošak od 117.922,37 kn, dok je prema stavku IV. izreke naloženo tužitelju platiti tuženici trošak parničnog postupka od 22.639,50 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u stavku II. i IV. izreke. U stavku II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda pod toč. I. i III. izreke na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi tog suda poslovni broj Ovrv-21009/02 od 27. svibnja 2005. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 940.013, 42 kn sa dosuđenim  zateznim kamatama na pojedine iznose. U stavku III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 61.210,50 kn, dok je u stavku IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška povodom žalbe.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih razloga označenih u čl. 385. ZPP te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da obveže tuženicu da naknadi tužitelju parnični trošak. Potražuje trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj obrazlaže navođenjem zakonskog opisa navedene povrede, pri čemu određeno ne navodi konkretne nedostatke pobijane presude zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati.

 

7.1. Stoga revizijski razlog o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. nije uzet u obzir. (čl. 386. ZPP).

 

8. U reviziji tužitelj iznos tvrdnje kojima dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje, pa takvi revizijski navodi nisu uzeti u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa s osnove zakupnine za stambeni prostor na adresi …, za razdoblje od siječnja 1999. do prosinca 2001. na temelju ugovora o zakupu stambenog prostora od 23. rujna 1993. sklopljenog između tužitelja kao zakupodavca i Ureda za upravljanje imovinom Republike Hrvatske kao zakupca.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 21. ožujka 1963. tada Narodna Republika Hrvatska prodala Lovačkom savezu Hrvatske dvije zgrade za vršenje njegove društvene i prosvjetne (smještaj muzeja) djelatnosti i to zgrade u … i …, u Z., upisane u z.k.ul. 906 k.o. G. Z., k. č. br. 1095/1 šuma, s 1 rali 379,1 čhv ili 7120 m2, 1095/3 kuća i dvorište s 856,2 čhv ili 3080 m2, 1095/4 voćnjak s 377,3 čhv ili 1336 m2, 1095/5 kuća, dvorište i put s 554,3 čhv ili 1994 m2, i 1095/6 voćnjak s 312/2 čhv ili 1123 m2, da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 100.000.000 tadašnjih dinara (list 81-82),

 

- da je prema rješenju tadašnjeg Općinskog suda u Zagrebu, Zemljišno-knjižni odjel, poslovni broj Z-9048/1964 uknjiženo pravo vlasništva na zgrade upisane kao z.k. tijelo 1, 2 i 3, za korist Lovačkog saveza Hrvatske, Z., …, a na temelju čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjiženo je pravo korištenja č. br. 1095/3 i 1095/5 u korist vlasnika zgrade kao z.k. tijelo 2 i 3, dok na tom zemljištu postoje zgrade (list 83),

 

- da je tužitelj 23. rujna 1993. s Uredom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske sklopio ugovor o najmu stambenog prostora – stambenog objekta s pomoćnim objektima i vrtom u …, na vrijeme od 10 godina (list 20-23),

 

- da je prema dopisu Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Klasa: 230-01/05-01-514, Ur. broj: 251-07-02/2-05/2 od 13. srpnja 2005. tužitelj pod nazivom Lovački savez Hrvatske bio upisan u Registar udruženja građana, te je potom brisan iz tog registra i upisan 6. svibnja 1987. rješenjem tog tijela UP/I-04-IV/1-15/37-3-1987 u Registar saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija Republike Hrvatske (list 139),

 

- da 7. travnja 1992. Savez mijenja naziv u Hrvatski lovački savez (list 139),

 

- da je tužitelj na temelju ugovora od 21. ožujka 1963. stekao spornu nekretninu,

 

- da je s tuženicom sklopio ugovor o najmu (zakupu) te nekretnine kao vlasnik, a koji ugovor je sklopljen 23. rujna 1993. s Uredom za upravljanje imovinom Republike Hrvatske,

 

- da je prema rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-9048/64 od 4. rujna 1964. i povijesnog izvatka za spornu nekretninu sporna zgrada koja je predmet zakupa od 18. lipnja 1993. upisana još 1964. kao vlasništvo tužitelja stečeno na temelju ugovora o kupoprodaji.

 

12. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev otklanjajući pritom pomanjkanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, dok djelomično prihvaća prigovor zastare tuženice za potraživanje zakupnine dospjelo u svibnju, lipnju i rujnu 1999.

 

13. Drugostupanjski sud djelomično potvrđuje prvostupanjsku presudu u odnosu na potraživanje zakupnine koja je u zastari, dok djelomično pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP preinačava prvostupanjsku presudu na način da ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 940.013,42 kn s pripadajućim zakonskim kamatama, smatrajući da tužitelj nije aktivno legitimiran za utuženo razdoblje, jer je prednik tužitelja bio društvenopravna osoba, a predmetna nekretnina u režimu društvenog vlasništva, pa da je pretvorba prava na stvarima društvenih organizacija (tada prednika tužitelja) izvršena na temelju Zakona o udrugama ("Narodne novine", broj 70/97, 106/97 i 20/00, dalje: ZU), neovisno o tome je li izvršena i uknjižba društvenog vlasništva u zemljišnoj knjizi, te da je Republika Hrvatska (tuženica) stekla pravo vlasništva na temelju odredbe čl. 38. st. 1. ZU do 1. veljače 2002., kada je stupanjem na snagu novog Zakona o udrugama ("Narodne novine", broj 88/01) predmetna nekretnina postala vlasništvo udruge (tužitelja) koji je njezin pravni slijednik. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer je u utuženom razdoblju došlo do sjedinjenja osoba zakupodavca i zakupca iz predmetnog ugovora.

 

14. Odluku drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj revizijski sud.

 

15. Prema sadržaju spisa i pravilnom utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj je kao kupac kupio od tada Narodne Republike Hrvatske dvije zgrade u … u Z. 21. ožujka 1963., te je 23. rujna 1963. s Uredom za upravljanje imovinom sklopio ugovor o najmu stambenog prostora – stambenog objekta s pomoćnim objektima i vrtom u …, na vrijeme od 10 godina.

 

16. Međutim, tužitelj je prema ispravi s lista 139 spisa – dopis u preslici Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, 1945, pod nazivom Lovački savez Hrvatske, bio upisan u Registar udruženja građana, te je potom brisan iz tog Registra i upisan 6. svibnja 1987. rješenjem tog tijela broj UP/1-04-IV/1-15/37-3-8-1987 u Registar saveza i drugih oblika udruženja organizacija SR Hrvatske. Dana 7. travnja 1992. savez mijenja naziv u Hrvatski lovački savez.

 

17. Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da upisom u registar saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija SR Hrvatske tužitelj više nije bio građanska osoba koja je mogla biti nositelj prava vlasništva u granicama i pod uvjetom propisanim Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92), već je bio društvenopravna osoba.

 

18. Prema Zakonu o društvenim organizacijama i udruženju građana ("Narodne novine", broj 7/72, 5/85, 47/89 i 2/90, te pročišćeni tekst 100/90) čl. 19. st. 1. (pročišćenog teksta) društvene organizacije mogu stjecati sredstva odnosno određena prava na sredstvima i tim sredstvima kao društvenim koristi za ostvarivanje svojih ciljeva te njima raspolagati u skladu sa statutom i zakonom.

 

19. Prema tome, osnovan je zaključak drugostupanjskog suda da je imovina tužitelja, koja je predmet ugovora o najmu, bila u režimu društvenog vlasništva i on je imao pravo raspolagati s istom. Pritom se osnovano drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 38. st. 1. ZU prema kojoj je ta imovina postala vlasništvo Republike Hrvatske.

 

20. Članak 38. st. 1. ZU uređuje pretvorbu ranijeg prava raspolaganja ili korištenja tako da to pravo, danom stupanja na snagu Zakona, postaje pravo vlasništva. Ujedno se određuju i nositelji tog vlasništva (vlasnici). Odredbe čl. 38. ZU treba shvatiti kao poseban zakon kojim se uređuje pretvorba prava na stvarima društvenih organizacija (čl. 390. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), s obzirom da se opći propisi o pretvorbi prava upravljanja i korištenja i raspolaganja o pravu vlasništva ne primjenjuju na društvene organizacije (st. 1. toga Zakona, u svezi s odredbom čl. 362.), a o tome nisu doneseni ni drugi propisi.

 

21. Prema odredbi čl. 38. st. 4. ZU tužitelj kao udruga koja je pravni slijednik bivše društvene organizacije nastavlja koristiti nekretnine na kojima je njegov prednik imao pravo raspolaganja ili korištenja, s tim da ih se ne može dati u zakup ili na bilo koji drugi način opteretiti niti ih prodati ili na bilo koji drugi način otuđiti. Na ugovor o zakupu sklopljen je prije stupanja na snagu tog zakona ne primjenjuje se navedena odredba, ali na mjesto zakupodavca stupa Republika Hrvatska ili osoba na koju je Vlada Republike Hrvatske prenijela pravo vlasništva u skladu s odredbom st. 3. i tako sklopljeni ugovor o zakupu moraju se u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog Zakona uskladiti sa Zakonom.

 

22. Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je stupanjem na snagu ZU došlo do promjene prava vlasništva na spornoj nekretnini te da je Republika Hrvatska postala time vlasnik tog prostora. Pravilno je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužitelj ispisom iz Registra udruženja građana prestao biti građanskopravna osoba i upisom u Registar saveza i drugih oblika udruženja i društvenih organizacija, postao društvenopravna osoba koja može biti nositelj prava korištenja odnosno stjecati sredstva i njima se koristiti isključivo kao društvenima. Ovo sve s obzirom na činjenicu da je društvenopravna osoba koja je svojstvo stekla upisom u Registar društvenih organizacija i to rješenjem Sekretarijata za pravosuđe i upravo broj UP/1-04/4/1-15/37-2/1987 na temelju kojeg je 6. svibnja 1987. tužitelj brisan iz Registra udruženja građana i upisan u registar Saveza i drugih oblika udruženja društvenih organizacija.

 

23. Odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana udruženje građana ima svojstvo građanskopravne osobe, a stječe ga upisom u Registar udruženja građana.

 

24. Posve je jasno da status građanskopravne osobe gubi brisanjem iz Registra udruženja građana, a što se dogodilo kad je tužitelj u svibnju 1987. brisan iz Registra udruženja građana i upisan u Registar društvenih organizacija.

 

25. Odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana tužitelj je stekao status društvenopravne osobe, dok je na temelju čl. 20. st. 1. propisano da društvene organizacije mogu stjecati sredstva i određena prava, a njima se koristiti kao društvenim.

 

26. Imovina tužitelja je dakle bila u režimu društvenog vlasništva, a ne u režimu vlasništva, slijedom čega na temelju odredbe čl. 38. st. 1. ZU ta imovina postaje vlasništvo Republike Hrvatske, a tako i ostaje do 1. veljače 2002. kada na snagu stupa novi Zakon o udrugama ("Narodne novine", broj 88/01), a koji zakon u čl. 22. regulira imovinu i vlasnički status udruge na način da u imovinu ulaze njene nepokretne i pokretne stvari bez zakonskih ograničenja.

 

27. Prema shvaćanju ovoga suda pretvorba tužitelja iz građanskopravne u društvenopravnu osobu i njegovu imovinu, pa tako i nekretnine koje su do tada bile u vlasništvu pretvaraju se u društveno vlasništvo i na taj se način vrši pretvorba po samom zakonu. Status društvenog vlasništva objekta zakupa temelji se na samom zakonu, a za takvo stjecanje irelevantna je uknjižba nekretnine u zemljišnoj knjizi.

 

28. Dakle s obzirom da je stjecanje društvenog vlasništva na predmetnoj nekretnini bilo na temelju zakona, neovisno o tome je li izvršena uknjižba društvenog vlasništva u zemljišnoj knjizi, a prema čl. 38. ZU došlo je do daljnje pretvorbe tako da su na temelju tog Zakona nekretnine u društvenom vlasništvu u kojem su bivše društvene organizacije imale pravo upravljanja, korištenja odnosno raspolaganja, postale vlasništvo tuženice, time je došlo do sjedinjenja osobe zakupodavca i zakupca iz predmetnog ugovora o zakupu  odnosno do sjedinjenja vjerovnika i dužnika u istoj osobi.

 

29. Dakle kako je 15. srpnja 1997. stupanjem na snagu ZU tuženica (zakupnik) na temelju zakona postala vlasnikom predmetne nekretnine na kojoj je do tada imala pravo zakupa to je prestala obveza tuženice kao zakupnika da plaća vlasniku zakupninu s obzirom da je zakupnik postao vlasnik.

 

30. Time je došlo do sjedinjenja (konfuzije), jer je tuženica kao jedna ista osoba postala i vjerovnik i dužnik, te je prestala obveza temeljem čl. 353. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

31. Stoga je valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.