- 1 -              Rev-x 579/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 579/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. Š., kojeg zastupaju punomoćnici P. B. i M. B.1, odvjetnici u V., protiv tuženika-protutužitelja P. K., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u P., radi predaje u posjed, uspostave prijašnjeg stanja i novčane tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika (dalje tužitelj) i tuženika-protutužitelja (dalje tuženik) protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-863/2017-2 od 14. ožujka 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-1801/15 od 28. travnja 2016., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I

 

1.Nalaže se tuženiku-protutužitelju P. K. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda u nesmetan posjed i vlasništvo tužitelju oznake čest. zem 4130/8 u naravi zgrada i dvorište upisano u ZU 1645 k.o. B. i to slobodno od svih osoba i stvari

 

II

 

2.Dužan je tužitelj-protutuženik isplatiti tuženiku-protutužitelju a na ime naknade za nužne troškove novčanu svotu od 667.101,52 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 16. listopada 2003. g. do 31. prosinca 2007. g. , a od 1. siječnja 2008. g. sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećan za 5 % poena koje kamate teku od 31. srpnja 2015. a, od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO ( NN 35/05 i NN 78/15 ) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena , sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja koji glasi:

 

3.Utvrđuje se da tuženiku-protutužitelju pripada pravo zadržaja-retencije nekretnine položene u k.o. B. upisane u ZU 1645 , k.o. čest. zem. 4130/8 i to sve dotle dok mu tužitelj-protutuženik ne isplati iznos od 667.101,52 kune.

 

III

 

4. Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev radi isplate naknade za nužne troškove, podredno iste ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik podnosi reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ujedno podnosi reviziju na temelju odredbi čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet tom sudu na ponovno suđenje, podredno uvaži reviziju i preinači presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troškova parničnog postupka kao i troškova sastava revizije u iznosu od 6.670,00 kuna uvećano za 25% PDV-a te dodatno troškova pristojbe na žalbu.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista odbije i potvrdi presudu u dijelu koji se pobija revizijom.

 

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

7. Revizija tuženika nije dopuštena.

 

8. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Suprotno revizijskim navodima tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP.

 

9.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu tumačili u skladu sa stavom tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj ukazuje.

 

9.2. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

10. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu s navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka i stranaka i drugu dokumentaciju koja prileži u spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Takvim postupanjem nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

10.1. Naime, kroz pretežan dio svojih revizijskih navoda tužitelj tvrdi da u postupku nižestupanjski sudovi nisu ocijenili ili nisu pravilno ocijenili provedeno građevinsko vještačenje vještaka M. B.2 uz tvrdnju da je to vještačenje izrađeno desetljećima nakon izgradnje pa da na takvom vještačenju nižestupanjski sudovi nisu mogli temeljiti ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvim navodima tužitelj u suštini prigovara po nižestupanjskim sudovima utvrđenom činjeničnom stanju i ističe prigovore ocjene provedenih dokaza te iznosi svoje stavove o toj odluci i provedenim dokazima, kojima nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredbe čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne može razmatrati.

 

11. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12. Predmet revizijskog postupka je zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine, a predmet protutužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 667.101,52 kune i zahtjev na utvrđenje prava zadržanja (retencije).

 

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je D. E. dobio na korištenje od Općine P. nekretninu zemljišnoknjižne oznake čest. zem. 4130/8 k.o. B., površine 585 m2, u svrhu izgradnje obiteljske kuće;

 

- da je to svoje pravo D. E. upisao u zemljine knjige i na predmetnom zemljištu izgradio obiteljsku stambenu zgradu;

 

- da je D. E. 13. rujna 1980. prodao obiteljsku stambenu zgradu tužitelju i zajedno sa zgradom prenio mu pravo korištenja zemljišta oznake čest. zem. 642/2 k.o. K., koje ima površinu 585 m2;

 

- da se nekretnina navedena u ugovoru o kupoprodaji nekretnina između D. E. i tužitelja u zemljišnim knjigama vodi kao čest. zem. 4130/8 k.o. B.;

 

- da je tužitelj platio porez na promet nekretnina po tom ugovoru;

 

- da je tužitelj podmirio kupoprodajnu cijenu, a nije se uknjižio u zemljišne knjige na predmetnoj nekretnini, jer je došlo do pogreške u pisanju brojeva zemljišnoknjižne oznake nekretnine u ugovoru;

 

- da je tuženik sklopio ugovor s D. E. 10. prosinca 1999. po kojemu je D. E. prodao tuženiku nekretninu oznake čest. zem. 4130/8 k.o. B. i obiteljsku stambenu zgradu;

 

- da se tuženik uknjižio na predmetnoj nekretnini krajem 1999.;

 

- da nekretnina koja je predmet spora u naravi predstavlja obiteljsku stambenu zgradu s pripadajućom okućnicom, a proteže se od donjeg puta uz jezero B., ... ulica, do gornjeg puta koji vodi prema groblju, a u donjem dijelu nekretnine je izgrađen objekt, poslovni prostori i garaža, s tim da su radovi izvedeni od betona u "grubo";

 

- da su rubnim dijelom nekretnine prema jugu izgrađene stepenice koje vode na betoniranu terasu koja je napravljena ispred prizemlja objekta, a s obje strane nekretnine, i južne i sjeverne, izgrađeni su potporni zidovi cijelom dužinom;

 

- da su na zemljanoj površini, koja se nalazi pored tarase, zasađeni limuni i mandarina;

 

- da je rubom stepenica i terase postavljena metalna ograda;

 

- da se s terase sa stepenicama ide prema podestu i stazi koja je napravljena oko zemljane površine na ulazu u stan na prvom katu;

 

- da se zgrada sastoji od prizemlja i prvog kata, s tim da se prizemlje sastoji od tri prostorije, trpezarije, kuhinje, sobe i kupaonice, a sve su prostorije potpuno uređene i namještene;

 

- da se prvi kat kuće sastoji od predsoblja, hodnika, kupaonice, dnevnog boravka, trpezarije i kuhinje, te dvije spavaće sobe i balkona koji se proteže cijelom dužinom kuće, na balkonu je postavljena metalna ograda i oluci, a pod obložen pločicama;

 

- da je cijeli stan na katu kuće uređen i namješten;

 

- da je tuženik na predmetnoj nekretnini poduzeo brojne građevinske i obrtničke radove, a vrijednost zemljanih radova za izgradnju kuće je iznosila 4.369,06 eura, betonski i armirano-betonske radova 76.562,50 eura, zidarskih radova 14.095,84 eura, keramičarskih radova 3.733,80 eura, parketarskih radova 1.669,47 eura, stolarskih radova 9.010,00 eura, sanitarni uređaji vrijede 1.270 eura, bojadiserski radovi 2.646,25 eura, fasaderski radovi 2.244,52 eura, vodoinstalaterski radovi 1.500,00 eura, elektroinstalaterski radovi 1.850 eura, što ukupno iznosi 118.961,44 eura odnosno 892.210,80 kuna;

 

- da je vrijednost objekta prije početka radova iznosila 23.880 eura.

 

13.1. Na temelju takvih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi naložili tužitelju plaćanje nužnih troškova u iznosu od 667.101,52 kune, odnosno naložili tuženiku predaju u posjed predmetne nekretnine, a odbili zahtjev tuženika da mu pripada pravo zadržanja, odnosno retencije nekretnine dok tužitelj ne isplati iznos od 667.101,52 kune.

 

14. Prema odredbi čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZV) propisano je da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; a to pravo mu zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

 

14.1. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj odredbe čl. 165. st. 3. ZV pravilno su nižestupanjski sudovi naložili tužitelju naknadu troškova koji su bili nužni i za vlasnika jer je u postupku nesporno utvrđeno da je tuženik ulaganjem određenih novčanih sredstava nekretninu koja je predmet spora dogradio i dijelom obnovio, da su ti radovi bili nužni za samo postojanje nekretnine te da tuženik ima pravo na naknadu nužnih troškova koji su bili nužni i vlasniku odnosno tužitelju.

 

15. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih podnosi reviziju. Razlozi koji nisu obrazloženi uopće se neće uzeti u razmatranje (čl. 386. ZPP).

 

16. Stoga ostali navodi revizije koji nisu određeno obrazloženi nisu uzeti u razmatranje.

 

17. Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392. st. 1. i čl. 386. ZPP nije utvrdio da postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

18. Revizija tuženika nije dopuštena.

 

19. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv postojanja ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

20. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

20.1. U ovom predmetu tužitelj je postavio zahtjev na predaju u posjed predmetne nekretnine, te za isplatu iznosa od 667.101,52 kune na ime naknade za nužne troškove. U tužbi je naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 kuna da bi prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-211/99-3 od 29. veljače 2000. (list 16 spisa) utvrdio vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva u iznosu od 10.000,00 kuna. Kada se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčanu svotu, kao što je to u konkretnom slučaju, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je sud utvrdio rješenjem, a to je ujedno vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, što znači da revizija u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nije dopuštena, po vrijedonosnom kriteriju.

 

21. Dakle, nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije u odnosu na tužbeni zahtjev propisan čl. 382. st. 1. ZPP, pa je u tom dijelu revizija nedopuštena.

 

22. Kada uz tužbu postoji i protutužbeni zahtjev, dopustivost revizije ocjenjuje se po vrijednosti svakog od tih zahtjeva.

 

22.1. U protutužbi (koja predstavlja samostalnu tužbu) tuženik nije naznačio vrijednost predmeta spora pa se sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP smatra da je vrijednost takvog nenovčanog protutužbenog zahtjeva 50.000,00 kuna.

 

23. Kako vrijednost predmeta spora nenovčanog protutužbenog zahtjeva na utvrđenje da tuženiku pripada pravo zadržanja – retencije) ne prelazi 200.000,00 kuna to revizija tuženika i u odnosu na taj dio zahtjeva nije dopuštena.

 

24. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

 

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

 

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a prema odredbi iz stavka 2. tog zakonskog članka -prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

 

25. U konkretnom predmetu drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. ZPP. Prema tome nije ostvarena pretpostavka za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP u svezi sa čl. 373.a ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, kao niti na temelju odredbe čl. 373.b ZPP.

 

26. Dakle, nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane čl. 382. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP pa revizije tuženika iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

27. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP , u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

27.1. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

27.2. Ovo stoga što u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

28. U sadržaju revizije revident nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

28.1. Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pitanje i kako ono zapravo glasi.

 

28.2. Prema tome, u sadržaju revizije tuženik nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP.

 

29. Podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP zbog toga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

 

30. Iz tih je razloga, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

31. Revizija tuženika i u odnosu na trošak parničnog postupka nije dopuštena.

 

31.1. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

31.2. Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

32. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.