- 1 -              Rev 519/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 519/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice A. T. (ranije D.) iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1883/2019-2 od 16. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6577/2015-53 od 15. listopada 2019., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1883/2019-2 od 16. rujna 2020. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 25.617,94 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. U točki II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.437,90 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2019. pa do isplate po stopi koja je pobliže navedena pod točkom II. izreke prvostupanjske presude.

 

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke prihvaćena je žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je u točki II. drugostupanjske presude naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.024,50 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tuženice i potvrdi prvostupanjska presuda, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje drugom sucu pojedincu.

 

4. Tuženica nije dostavila odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3764/2020-2 od 16. prosinca 2020. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

„Može li pokretanje i vođenje parničnog postupka radi utvrđenja (isključivog) prava vlasništva nekretnine, u trenutku kada u tom postupku nije donesena pravomoćna (niti nepravomoćna) presuda, onemogućiti tužitelja u postupku povodom regresnog zahtjeva postavljenog prema drugom upisanom zemljišnoknjižnom suvlasniku nekretnine, za isplatu nužnih i korisnih izdataka učinjenih u korist tog drugog upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika, a koji suvlasnik u sporu radi utvrđenja (isključivog) prava vlasništva osporava tužbeni zahtjev i isključivo vlasništvo tužitelja?“

 

8. U postupku je utvrđeno:

 

- da su stranke suvlasnice u 1/2 dijela nekretnine koja se sastoji od k.č.br. 1573 zgr., kuća površine 136 m2, k.č.br. 1574 zgr., u naravi garaža površine 39 m2 i k.č.br. 19847/2 u naravi dvorište površine 328 m2 upisanih u z.k.ul.br. 2032 k.o. V.,

 

- da je od 2010. u posjedu navedene nekretnine isključivo tužitelj,

 

- da je tužitelj protiv tuženice pokrenuo sudski spor koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-6295/13 u kojem sporu tužitelj osporava tuženici njeno pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno traži utvrđenje da je isključivi vlasnik predmetnih nekretnina,

 

- da je tužitelj pokrenuo postupak ozakonjenja nezakonito izgrađene stambene zgrade na k.č.br. 1573 nakon stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12 i 143/13 - dalje: ZPNIZ),

 

- da tuženica nije sudjelovala u podmirivanju troškova u tom postupku,

 

- da je tužitelj podmirio ukupne troškove na ime legalizacije nezakonito izgrađene stambene zgrade od ukupno 51.235,90 kn.

 

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio 1/2 troškova koje je imao za legalizaciju nekretnine koja je u vrijeme legalizacije bila suvlasništvo stranaka u 1/2 dijela. Pri tome prvostupanjski sud polazi od činjenice da su stranke u vrijeme legalizacije bile suvlasnici u 1/2 dijela sporne nekretnine te da se radi o poslovodstvu bez naloga sukladno odredbi čl. 39. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) kao i sukladno odredbi čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

10. Drugostupanjski sud, suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, u bitnom zauzimajući pravno shvaćanje da tužitelj nema pravo na isplatu 1/2 nužnih i korisnih troškova na ime poslovodstva bez naloga iz razloga jer je prije toga pokrenuo postupak protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva u cijelosti predmetnih nekretnina, slijedom čega kada je imao prijeporne troškove, iste je činio za sebe kao vlasnika u cijelosti.

 

11. Tužitelj u reviziji u bitnom zauzima pravno shvaćanje, obzirom na pravno pitanje zbog kojeg mu je dopuštena revizija, da sama činjenica što je pokrenuo postupak radi utvrđenja isključivog prava vlasništva prijepornih nekretnina, i u situaciji kada taj postupak nije pravomoćno dovršen, to ne može biti zapreka da mu se prizna 1/2 učinjenih troškova na ime legalizacije objekta koji je u suvlasništvu stranaka svake u 1/2 dijela.

 

12. Ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na povrat 1/2 učinjenih troškova na ime legalizacije objekata koji su bili u suvlasništvu stranaka u trenutku kada su ti troškovi učinjeni, a iz razloga jer je tužitelj već imao pokrenut parnični postupak radi utvrđenja da je on isključivi vlasnik spornih nekretnina, na koji način se ne bi radilo o poslovodstvu bez naloga, nego o ulaganju i plaćanju troškova za sebe kao vlasnika nekretnine. Naime, potpuno je neizvjesno na koji način će završiti postupak kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem P-6295/13, odnosno hoće li u tom postupku tužitelj uspjeti sa svojim zahtjevom da je isključivi vlasnik predmetnih nekretnina ili će biti odbijen s takvim zahtjevom. Ne može se tužitelju stavljati na teret sama činjenica pokretanja tog postupka i na taj način onemogućiti mu ostvarivanja prava na povrat eventualnih troškova koje je učinio i za račun drugog suvlasnika i na koje bi u tom slučaju imao pravo na povrat temeljem odredbe već navedenih čl. 39. st. 1. i 2. ZVDSP-a i čl. 1121. ZOO-a.

 

13. Stoga po pravnom shvaćanju ovoga suda, u ovoj pravnoj stvari radi se o prethodnom pitanju odlučivanje o tome je li tužitelj isključivi vlasnik spornih nekretnina, i tek nakon pravomoćnog okončanja tog postupka moći će se sa sigurnošću zaključiti je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu 1/2 učinjenih troškova na ime legalizacije spornih nekretnina. U svakom slučaju, odgovor na postavljeno pravno pitanje bio bi da sama činjenica pokretanja i vođenja parničnog postupka radi utvrđenja isključivog prava vlasništva ne može biti zapreka za isplatu nužnih i korisnih izdataka učinjenih u korist drugog suvlasnika nekretnine temeljem poslovodstva bez naloga.

 

14. Obzirom na navedeno, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 39. st. 1. i 2. ZVDSP-a u vezi čl. 1121. ZOO-a, i zbog toga nije ocijenio ostale žalbene navode koji su od odlučnog značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.