- 1 -              Rev-x 554/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 554/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u S., protiv tuženika-protutužitelja T. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik F. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2065/2015 od 6. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-742/07 od 7. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja u odnosu na drugo pravno pitanje postavljeno u reviziji te se preinačuju presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2065/2015 od 6. travnja 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-742/07 od 7. svibnja 2015. pod točkom III. i IV. izreke i Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-742/07 od 7. svibnja 2015., u dijelu koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave (točka III. i IV. izreke prvostupanjske presude) i u tom se dijelu sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu koji glasi:

 

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu prava stvarne služnosti prolaza pješice na teret čest. zem 8645 (kat. oznake 11127/1), upisane kao I zk tijelo zu 1453 k.o S., kao poslužnog dobra, u naravi dvorište i to baš dijelom betoniranog prolaza na skici vještaka za geodeziju Z. R. “S., 24.01.2014.g.“ koja čini sastavni dio presude, obojano sivom bojom sa kosim crtama, širine 1,2 metra , betonskom stazom, obojano plavom bojom, širine 1,2 metra, te stepenicama sa balaturom uz kuću tužitelja, obojano roza bojom, a sve označeno slovima UBRPODNTSU, u korist čest. zgr 279/4 (kat. oznake 11126/2), obojano žutom bojom, kao povlasnog dobra jer će u protivnom takvu izjavu zamijeniti ova presuda.“

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na prvo i treće postavljeno pravno pitanje, kao nedopuštena.

 

Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka nastale podnošenjem revizije u iznosu od 937,50 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice na teret čest. zem 8645 (kat. oznake 11127/1), upisane kao I zk tijelo Z.U. 1453 k.o. S., kao poslužnog dobra, u naravi dvorište i to baš dijelom betoniranog prolaza na skici vještaka za geodeziju Z. R. “S., 24.01.2014.g.“ koja čini sastavni dio presude, obojano sivom bojom sa kosim crtama, širine 1,2 metra, betonskom stazom, obojano plavom bojom, širine 1,2 metra, te stepenicama sa balaturom uz kuću tužitelja, obojano roza bojom, a sve označeno slovima UBRPODNTSU, u korist čest. zgr 279/4 (kat. oznake 11126/2), obojano žutom bojom, kao povlasnog dobra.

II Tuženik je dužan trpjeti da tužitelj vrši navedeno pravo stvarne služnosti u korist čest. zgr 279/4.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu prava stvarne služnosti prolaza pješice na teret čest. zem 8645 (kat. oznake 11127/1), upisane kao I zk tijelo Z.U. 1453 k.o. S., kao poslužnog dobra, u naravi dvorište i to baš dijelom betoniranog prolaza na skici vještaka za geodeziju Z. R. “S., 24.01.2014.g.“ koja čini sastavni dio presude, obojano sivom bojom sa kosim crtama, širine 1,2 metra , betonskom stazom, obojano plavom bojom, širine 1,2 metra, te stepenicama sa balaturom uz kuću tužitelja, obojano roza bojom, a sve označeno slovima UBRPODNTSU, u korist čest. zgr 279/4 (kat. oznake 11126/2), obojano žutom bojom, kao povlasnog dobra jer će u protivnom takvu izjavu zamijeniti ova presuda.

IV Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26.562,50 kuna.

V Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se naspram tužitelju-protutuženiku pravo stvarne služnosti prolaza fasadnim  stepenicama s javnog dobra iz … ulice oznake čest. zem 10064/3, kat. čest. 11121 k.o. S., u korist čest. zgr 279/4 k.o. S., pa se tužitelju-protutuženiku zabranjuje daljnji prolaz preko tuženikove-protutužiteljeve čest. zem 8645 Z.U. 1453 k.o. S.

Dužan je tužitelj-protutuženik naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak.“ kao neosnovan.

te podredni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja

„Utvrđuje se naspram tužitelju-protutuženiku pravo stvarne služnosti prolaza spiralnim stepenicama s javnog dobra iz … ulice oznake čest. zem 10084/3, kat. čest. 11121 k.o. S., u korist čest. zgr 279/4 k.o. S., u naravi stan na katu tužitelj-protutuženika, pa se tužitelju-protutuženiku zabranjuje daljnji prolaz preko tuženikove-protutužiteljeve kč.br. 8645 zk. ul. 1453 k.o. S.

Dužan je tužitelj-protutuženik naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak.“, kao neosnovan.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj podnio je reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) smatrajući da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika odbije, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika-protutužitelja je osnovana u odnosu na drugo pravno pitanje, dok je u odnosu na prvo i treće pitanje nedopuštena.

 

6. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. članka 382. stavka 2. ZPP-a.

 

6.1. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (382. stavak 3. ZPP).

 

6.2. Slijedom navedenog, da bi se moglo ocijeniti je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, ona mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i određeno izložene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je izostao bilo koji od navedenih elemenata, tada nema pretpostavki za meritorno odlučivanje o reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka jest zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza stečenog dosjelošću, te zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis tog stvarnog prava u zemljišne knjige.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj-protutuženik vlasnik nekretnine oznake kat. čest. zem. 279/4 kao povlasnog dobra,

 

- da je tuženik-protutužitelj vlasnik nekretnine oznake kat. čest. zem. 8645, u naravi dvorište kao poslužnog dobra,

 

- da je s obzirom na konfiguraciju terena i položaj povlasne nekretnine, pristup do povlasne nekretnine moguć jedino kroz dvorište poslužne nekretnine,

 

- da su prednici tužitelja, a nakon njih i tužitelji kontinuirano kao savjesni posjednici izvršavali sadržaj prava služnosti kroz najmanje 20 godina, kao i da ih pri tome nitko nikada nije smetao ili onemogućio, niti su to pravo uživali kriomice.

 

9. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, primjenom odredbe članka 228. i 229. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 146/08, 38/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj dosjelošću, u korist svoje nekretnine kao povlasne, stekao pravo služnosti prolaza preko nekretnine tuženika. Ujedno, utvrđuju da je tužitelj ovlašten zahtijevati da se to njegovo izvanknjižno pravo upiše u zemljišnu knjigu pa prihvaćaju tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem mu je tuženik u obvezi izdati tabularnu ispravu.

 

10.Tuženik-protutužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Može li se osnovano u smislu odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utvrđivati pravo služnosti dosjelošću na nekretnini koja je do 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a bez primjene članka 388. stavak 4. navedenog zakona?

 

2. Može li sud obvezati tuženika na izdavanje tabularne isprave tužitelju ako tuženik s tužiteljem nikada nije bio u određenom obveznopravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave?

 

3. Je li drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dužan ocijeniti i obrazložiti (ne) osnovanost žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja za ishod postupka, a ne općenitom formulacijom da „je sud prvog stupnja dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud, a koji razlozi nisu dovedeni u sumnju žalbenim razlozima tuženika-protutužitelja“ kada se žalbenim navodima na konkretnim primjerima ukazuje da je prvostupanjski sud grubo povrijedio odredbe ZPP-a odbijajući izvođenje dokaznih prijedloga tuženika-protutužitelja o odlučnim činjenicama i pogrešno primijenio materijalno pravo zanemarujući sadržaj priloženih isprava?“

 

11. U pobijanoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da je tužitelj-protutuženik ovlašten zahtijevati upis prava služnosti prolaza preko nekretnine tuženika-protutužitelja stečenog dosjelošću u zemljišne knjige, što s druge strane predstavlja obvezu tuženika-protutužitelja izdati mu tabularnu ispravu.

12. Revident opravdano tvrdi da je pobijana odluka, u dijelu koji se odnosi na izdavanje zemljišnoknjižne („tabularne“) isprave, utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz revizijske odluke broj Rev-x 482/13 od 5. prosinca 2017. Naime, prema pravnom shvaćanju iz te revizijske odluke, ne postoji obveza izdavanja tabularne izjave u situaciji kada parnične stranke ne stoje ni u kakvom obveznopravnom odnosu.

 

12.1. Osim toga, revizijski sud je na sjednici Građanskog odjela od 1. lipnja 2009. zauzeo pravno shvaćanje da obveza izdavanja tabularne isprave postoji samo u slučaju kad ta obveza proizlazi iz pravnog posla ili to zakon izričito određuje. Na tom se pravnom shvaćanju temelje i presude Rev-272/13-2, Rev-714/14-3 i brojne druge.

 

12.2. Slijedom toga, drugo postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

13. Prema odredbi članka 228. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 81/15-pročišćeni tekst i 94/17-ispravak), tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

14. Kako u ovoj pravnoj stvari stranke nisu u obveznopravnom odnosu, a niti zakon u ovakvom slučaju izričito određuje obvezu izdavanja tabularne isprave, to shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Zbog toga je pravilnom primjenom materijalnog prava taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan.

 

15. Stoga je na temelju članka 395. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tuženika-protutužitelja u svezi drugog postavljenog pravnog pitanja i preinačiti obje nižestupanjske odluke u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja-protutuženika za izdavanje tabularne isprave, te presuditi kao u izreci.

 

16. Glede prvog postavljenog pitanja treba istaknuti da ono polazi od činjeničnih utvrđenja različitih od utvrđenja suda u konkretnom predmetu. Naime, u pobijanoj odluci izostalo je utvrđenje da bi predmetna nekretnina do 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva. Zato niti odluke na koje se revident poziva kao razlog važnosti (Rev-882/00 i Rev-211/11) u odnosu na ovo pitanje nisu niti usporedive jer se u tim odlukama nije radilo o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u postupku koji je predmet ovog revizijskog razmatranja.

 

16.1. Prema tome, o odgovoru na prvo postavljeno pravno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, zbog čega ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i stavak 3. ZPP-a.

 

17. Treće postavljeno pitanje temelji se na tvrdnji revidenta da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode, čime zapravo ukazuje da je sud drugog stupnja propustio postupiti po odredbama članka 375. stavak 1. ZPP-a, odnosno da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, što samo po sebi nije pravno pitanje koje bi bilo važno u općem interesu, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to tim više jer je tako postavljeno pitanje protivno postupanju drugostupanjskog suda i stanju spisa.

 

18. Uz to, za istaknuti je da tuženik-protutužitelj u žalbi po prvi put iznosi niz činjenica, za koje sada tvrdi da ih sud drugog stupnja nije cijenio, međutim prema odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice. Obrazlažući razloge važnosti u odnosu na ovo pitanje, revident zapravo ponavlja ono što je isticao u žalbi - obrazlaže žalbene razloge pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što bez daljnjega nisu razlozi važnosti u smislu odredbe članka 382. stavak 3. ZPP-a.

 

19. Što se tiče pozivanja na odluke Rev 539/03, Rev-x 1174/11-2, Rev 1073/1998, Rev 1008/1991-2 i Revt 285/16) kao razloga važnosti u odnosu na treće postavljeno pitanje, za istaknuti je kako je u tim odlukama redom riječ o situacijama kada je revizijski sud našao da su u pobijanim presudama počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Dakle, ne radi se o činjenično i pravno usporedivim odlukama.

 

20. Zbog navedenog je revizija tuženika-protutužitelja u odnosu na prvo i treće pitanje na temelju odredbe članka 392.b stavak 3. i 5. ZPP-a odbačena kao nedopuštena te je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

 

21. S obzirom da je nakon intervencije revizijskog suda tuženik-protutužitelj u postupku uspio samo u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave (razmjerno neznatni dio) u vezi s kojim mu u postupku koji je prethodio reviziji nisu nastali posebni troškovi, te su presude nižestupanjskih sudova u preostalom dijelu ostale neizmijenjene, kao i u odnosu na protutužbeni zahtjev (koji nije ni bio predmet revizijskog razmatranja), to je i odluka o troškovima postupka pred nižestupanjskim sudovima ostala neizmijenjena (članak 154. stavak 3. ZPP).

 

22. Primjenom odredbe članka 154. stavak 2. i članka 166. ZPP-a i Tbr. 10. točke 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) revidentu je, s obzirom na postignuti uspjeh u revizijskom dijelu postupka dosuđen samo trošak za sastav revizije (50%) u iznosu 937,50 kn. Troškovi sudske pristojbe na reviziju nisu mu dosuđeni jer u spisu predmeta nema dokaza iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da je tu pristojbu platio.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.