Broj: Kž 381/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. rujna 2018. broj Kv-I-128/18 (Kv-48/18), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog T. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. S., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08), protiv optuženog T. S. produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. svibnja 2018. pa nadalje, a pod točkom II. izreke odbijen je prijedlog optuženika za ukidanje istražnog zatvora kao neosnovan.

Protiv točke I. tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. S. po braniteljici Ž. H. Š., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i optuženik pusti na slobodu, podredno da se ukine pobijano rješenje i „vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje“.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama jer da sud nije dovoljno obrazložio postojanje osnovane sumnje. Po mišljenju žalitelja, sud je obrazlažući osnovanu sumnju trebao pobrojati sve dokaze na kojima se temelji optužnica, potom ih analizirati i dovesti u vezu s inkriminacijom koja se optuženiku stavlja na teret. Međutim, upravo ovakvu analizu dokaza na koju upire žalitelj, provelo je optužno vijeće koje je utvrdilo da iz dokaza na kojima se temelji podnesena optužnica proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Stoga je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju dostatno obrazložio osnovanu sumnju kao temeljni preduvjet za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. navodeći da ta osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a predmetna je optužnica potvrđena.

Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. S. i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i potom obrazložio zašto smatra da mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama.

Okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog T. S., i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici njegove ranije višestruke osuđivanosti, okolnosti počinjenja djela i njegovih osobnih prilika, kao i iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja.

Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije vidljivo je da je optuženik do sada 11 puta osuđivan zbog raznovrsnih kaznenih djela, kako onih protiv imovine (krađe i teške krađe), tako i zbog izazivanja prometne nesreće, protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, povrede dužnosti uzdržavanja, krivotvorenja isprava, a također je u tri navrata prekršajno osuđivan zbog prometnih prekršaja. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da te okolnosti upućuju na to da je nepoštivanje društvenih normi i zakonskih propisa postalo obrazac optuženikovog ponašanja, kao i da ga dosadašnje osude nisu poučile o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, već se njegovo protupravno ponašanje nastavilo.

Niti okolnost koja se tiče stalnog zaposlenja optuženika, a na koju upućuje žalitelj,  ne isključuje realnu bojazan da bi se on mogao ponovno pojaviti kao počinitelj nekog kaznenog djela, s obzirom na to da je i predmetno kazneno djelo razbojništva, za koje je osnovano sumnjiv, počinio dok je bio stalno zaposlen.

Pored svega navedenog, valja ukazati i na rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je optuženik osoba duboko poremećene osnovne strukture ličnosti graničnog – borderline, emocionalno nestabilnog i impulzivnog tipa, a mišljenje je vještaka da je predmetno kazneno djelo počinjeno u okviru optuženikove strukture ličnosti, koji je nezrela osoba s površnim pristupom i nedostatkom izgrađenih etičkih normi.

Dovodeći u vezu sve navedene okolnosti, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iste predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju razborito predvidivu bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08., kako je to pravilno u pobijanom rješenju utvrdio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2018.